Samostrel

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Samostrel je oružje koje se sastoji od luka koji je montiran na deblo. Poseban mehanizam na deblu drži luk nategnutim dok ne dođe vreme za ispaljivanje strele. Samostrel je imao značajnu ulogu u srednjevekovnom ratovanju u Evropi, kao i u Kini kroz veći deo istorije. Danas se samostrel koristi u sportu (streličarstvo), kao i u sportskom lovu.

Istorija tehnologije samostrela[uredi | uredi kod]

Mnogi naučnici veruju da se prvi samostrel pojavio u Kini. Neki veruju da se pojavio u 6. veku pne. Postoje i arheološke indikacije da se pojavio u 2. veku pne. Ostali izvori navode da se originalni samostrel pojavio u Istočnoj Aziji, ali pitanje je da li se prvi pojavio u Kini. Jedna verzija samostrela zvan balista korišćena je na mediteranu od strane Rimskog carstva. Veličina samostrela je varirala od malih (za jednu osobu) do ogromnih sprava za opsadu. Balista je osnova reči samostrel u romanskim jezicima kao što su španski (ballesta) i italijanski (ballesta).

Luk (zvan “Šilo“ na samostrelu) je na ranim samostrelima pravljen od običnog parčeta drveta obično od tisovine. Za vreme Krstaških ratova, Evropljani su bili nezaštićeni od saracenskih kompozitnih lukova. Ovi kompozitni lukovi su bili dosta moćniji od evropskih drvenih lukova, pa su Evropljani usvojili kompozitne lukove kao podesne za pravljenje samostrela. Kako je čelik postao široko rasprostranjen u 14. veku počeli su se praviti i čelični samostreli. Čelični lukovi na samostrelu bili su dosta kraći od originalnih drvenih. Rezultat ovoga je bila kraća tetiva koju je trebalo manje vući. Ovo je samostrelu smanjilo snagu, i da bi se to nadoknadilo korišćene su se mnogo jače tetive. Tako dok su stari samostreli bili natezani pomoću snage ruke, čelični su morali imati neki mehanizam koji je zatezao luk. Ovi mehanizmi su bili veoma različitih oblika, koristili su poluge, zupčaste točkove i dizalice na različite načine. Upotreba ovih mehanizama omogućavala su vojniku da koristi čelični samostrel bez prevelikog umaranja, za razliku od drvenih samostrela koji su koristili ljudsku snagu za naprezanje. Kasnijih godina samostrel je imao toliku kinetičku energiji da je mogao da probije svaki lančani oklop kao i većinu punih oklopa. Neki samostreli su mogli da proizvedu energiju od 1600 njutna, za razliku od dugog luka koji je proizvodio do 900 njutna. Šta više, samostrel je mogao da bude napregnut (spreman za paljbu) bez napora snage što je dozvoljavalo strelcu da duže i lakše nišani za razliku od luka.

Strele koje su koristili samostreli nazivane su i klin (engl. bolts). Bile su kraće ali dosta teže od običnih strela, što je davalo veću kinetičku energiju i veću probojnu moć od lukova. Postojali su i samostreli koji su napravljeni da ispaljuju kamenje i olovna zrna. Oni su najčešće korišćeni za lov na divljač.

Tetiva za samostrel je najčešće izrađivana od jakog vlakna mada je takođe bila izrađivana i od kanapa.

Istorija upotrebe samostrela[uredi | uredi kod]

Vojnik koji se krije iza štita i puni samostrel

Prema nekim izvorima samostrel se prvi put koristio u Bici kod Ma-Linga u Kini 341. pne. Do 200. godine pne. samostrel se dosta razvio i bio je dosta rasprostranjen u kineskoj vojsci. Samostrel je našao svoje temelje u vojsci Terakotove armije u grobnici cara Ćin Š’ huangaa (260. - 210. pne.). Prvi samostreli na zapadu pojavili su se oko 400. pne. Rimljani su samostrel nazivali arkubalista i nisu ga koristili kao rasprostranjeno vojno oružje. Kod Rimljana su samostrel koristili samo izviđači, a korišćen je i za lov. Imao je svoju ulogu i u Zapadnoj Africi, a porobljeni Afrikanci su ovu tehnologiju odneli u Ameriku. U severnoj Americi samostrel je korišćen za lov u trenutcima kada je bila nestašica baruta zbog ekonomije, slabog dolaska brodova ili izolacije. Do 17. veka pčelari su imali svoje košnice širom šuma pa su ih morali braniti od medveda. Zbog toga je pčelarima bilo dozvoljeno nošenje oružja, a često su nosili ogromne samostrele.

Finski ep Kalevala opisuje kako Joukahainen (fin. Joukahainen) napada iz zasede junaka Vainamoinena (Väinämöinen) samostrelom. Legendarni švajcarski heroj, Vilijam Tel (William Tell) samostrelom puca u jabuku koja se nalazi na glavi njegovog sina.

U Evropi u vojne svrhe samostrel se koristi otprilike od 800. do 1500. godine nove ere. Oni su skoro u potpunosti zamenili lukove u mnogim evropskim armijama. Ima više razloga za to, iako je dugi luk imao veći domet, jednaku preciznost i mogao da ispali više strela u minutu od prosečnog samostrela. Samostrel je mogao koristiti vojnik posle samo nekoliko nedelja vežbe dok je za dugi luk trebalo nekoliko godina obuke, upotreba samostrela je bila moguća i sa konja dok dugi luk to nije mogao.

Saraceni su samostrel nazvali “qaws Ferengi“ ili Francuski luk, kada su ga krstaši sa velikim uspesima koristili u borbi protiv arapskih i turskih konjanika. U evropskim armijama vojnici sa samostrelom su obično mešani sa kopljanicima i nalazili su se na centralnim pozicijama. Obično su oni prvi napadali neprijateljske redove pre nego što u napad krene teška konjica. Oni su takođe bili efikasni u zaštiti pešadije. U armiji Ričarada Lavljeg Srca kao i u drugim armijama samostrel su posluživala tri vojnika, vojnik koji je koristio samostrel (nosili su dva samostrela sa sobom), drugi vojnik koji je nosio štit za zaštitu, dok je treći vojnik imao za zadatak da puni jedan samostel dok je drugi u upotrebi. Tako su tri vojnika mogla da ispale 8 strela u minuti dok je jedan mogao ispaliti samo tri. Nišandžija je bio vođa tima. On je zaduživao opremu i sam je plaćao svoju poslugu. Plata plaćenika vojnika sa samostrelom je bila veća nego onog sa dugim lukom ali oni nisu morali da plaćaju poslugu i oprema im je bila jeftinija.

Teško oklopljeni koljanici (vitezovi) naoružani dugim kopljima, nisu se mogli dobro pokazati u sukobu sa mešanom vojkom kopljanika i samostrelaca, jer je samostrel mogao da probije većinu viteških oklopa. Ovo je dovelo do razvoja nove konjičke taktike, Vitezovi bi zauzimali formaciju u obliku trougla sa najače oklopljenim vitezovima na špicu, i svaki od njih bi takođe bio opremljen samostrelom.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spisak oružja u srednjem veku