Ronnie Brunswijk

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ronnie Brunswijk
Ronnie Brunswijk
Inkumbent
Mandat
16. srpnja 2020.
Predsjednik Chan Santokhi
Prethodnik Ashwin Adhin
Mandat
29. lipnja 2020. – 14. srpnja 2020.
Prethodnik  Jennifer Simons
Nasljednik Marinus Bee
Rođenje 7. ožujka 1961.
Surinam (Kraljevina Nizozemska) Moiwana, Surinam
Politička stranka ABOP
Supružnik Beatrix Esajas (razvedeni)[1]
Zanimanje političar

Ronnie Brunswijk (nizozemski izgovor: [ˈrɔni ˈbrʏnsʋɛik]; Moiwana, 7. ožujka 1961.), surinamski političar, poslovni čovjek, profesionalni fudbaler, bivši vođa pobunjenika te osuđeni trgovac drogom,[2] koji od 16. srpnja 2020. godine obnaša dužnost potpredsjednika Surinama u mandatu Chana Santokhija. Prije toga je bio predsjednik Narodne skupštine.

Biografija[uredi | uredi kod]

Revolucionar i kriminalac[uredi | uredi kod]

Rodio se 1961. godine u selu Moiwana te je s 18 godina pristupio vojsci. Nakon obuke na Kubi i završetka školovanja za vojnika, postao je osobni tjelohranitelj pučista i diktatora Désija Boutersea.[3] Tijekom jednog posjeta Nickerieju, Brunswijk je intervenirao nakon što se čuo pucanj, ali se ispostavilo da je jedan od članova počasne garde slučajno ispalio metak; godine 1984., Brunswijk je zatražio povišicu, ali je odmah dobio otkaz[4][5] te mu major Paul Bhagwandas nije isplatio plaće koje su mu dugovali.[5][1] Sljedeće godine osniva tzv. Junglecommando (Surinamska narodnooslobodilačka vojska), gerilsku jedinicu koja se borila za veća prava maronske populacije u Surinamu.[6][7]

Dana 22. srpnja 1986. godine, oko 03:00, Brunswijkovi komandosi oteli su 12 vojnika s njihovih pozicija u Stolkertsijveru, čime je formalno započeo višegodišnji krvavi Surinamski unutrašnji rat, u kojem su se Brunswijkovi gerilci borili protiv Bouterseove vojske.[8] Nešto kasnije, otkrilo se kako je Brunswijk 26. travnja iste godine opljačkao banku u Moengu, zbog čega je osuđen in absentia; međutim, ta mu je osuda donijela status "surinamskog Robin Hooda", koji je pljačkao državu i vraćao novac građanima.[4] Zanimljivo je kako je Nizozemska financirala Brunswijkove komandose tijekom rata.[9][5][10] U znak osvete, Bouterseova vojska je 29. studenog 1986. godine upala u Brunswijkovo rodno selo, Moiwanu, i počinila masakr nad stanovnicima sela, ubivši najmanje 39 ljudi, uglavnom žene i djece.[11] Brunswijkova rodna kuća zapaljena je, a cijelo je selo potpuno uništeno; preživjeli stanovnici izbjegli su u Francusku Gijanu, koja će od tog trenutka postati centar za izbjeglice iz Unutrašnjeg rata;[12] do kraja rata, oko 10,000 Surinamaca pobjeglo je u susjednu zemlju.[13]

Država je 21. srpnja 1989. godine u Kourouu uspjela ispregovarati prekid vatre s Brunswijkom,[14] prema kojem su njegovi komandosi postali dio državne vojske i dobili su zadaću patroliranja i nadziranja teritorija Surinama.[15] Država je također obećala zaposliti Marone u rudarskoj i šumarskoj industriji. Konačni mirovni sporazum potpisan je 8. kolovoza 1992. godine.[16] U istom ovom periodu, Nizozemska je in absentia optužila Brunswijka i Boutersea za trgovinu drogom te ih obojicu osudila; iako su svjedoci osporavali Brunswijkovu krivnju, sud u Haarlemu osudio ga je na osam godina zatvora za krijumčarenje kokaina, što je smanjeno na šest godina nakon žalbe.[17][18] Jedno je vrijeme čak postojala i Interpolova tjeralica za njega.[19]

Politička karijera[uredi | uredi kod]

U istom ovom periodu, Brunswijk započinje i političku karijeru i to pod okriljem ABOP-a, na čijem je čelu još od 1990. godine.[20] U Narodnu je skupštinu izabran 2005. godine, a 2007. godine došao je u fokus javnosti nakon fizičkog okršaja koji su Paul Somohardjo i on imali s kolegom zastupnikom Rashiedom Doekhijem, koga su napali nedugo nakon što je on ranije napao njih. Cijeli je događaj bio viđen tijekom prijenosa uživo na javnoj televiziji.[21][22] Dana 29. lipnja 2020. godine postao je predsjednik Narodne skupštine,[23] međutim Brunswijk se ubrzo kandidirao za potpredsjednika[24] te je već 8. srpnja iste godine objavio kako će ga na mjestu predsjednika parlamenta naslijediti Marinus Bee,[25] koji je dužnost preuzeo 14. srpnja 2020. godine;[26][27] Brunswijk je tako postao predsjednik Narodne skupštine s najkraćim mandatom u historiji Surinama.[28] Dan prije Beeovog stupanja na dužnost, Brunswijk je jednoglasno (bez protukandidata) izabran za potpredsjednika, dok je za predsjednika Surinama izabran Chan Santokhi.[29][30] Prisegnuo je dva dana kasnije.[31][32]

Poslovna karijera[uredi | uredi kod]

Osim što se bavi politikom, Ronnie Brunswijk ima i prilično profitabilnu poslovnu karijeru. Do 2020. godine bio je vlasnik kompanije za rudarenje zlata Robruns NV, koja je - prema podacima objavljenima u medijima - godie 2012. imala čak šest koncesija nad rudnicima zlata u Surinamu.[33][34][35] Ipak, kako bi se mogao kandidirati za potpredsjednika, Brunswijk je 2020. godine prenio prava na zakladu koja sada upravlja tvrtkom i koncesijama.[36]

Također ima i vrlo značajnu ulogu u surinamskom nogometu, s obzirom na činjenicu da je vlasnik kluba Inter Moengotapoe,[37] jednog od najuspješnijih surinamskih klubova. Godine 2002. financirao je izgradnju nogometnog stadiona u Moengu, koji se u njegovu čast zove Ronnie Brunswijkstadion.[38] Međutim, njegovo upravljanje klubom izrazito je kontroverzno. Godine 2005., Surinamski nogometni savez suspendirao ga je na pet godina jer je nekolicini igrača prijetio pištoljem nakon jedne utakmice, ali suspenzija je ubrzo povučena zbog manjka dokaza.[37] No, godine 2012. ponovo je suspendiran, ovoga puta na godinu dana, zbog nasilnog ponašanja prema sucu i jednom igraču tijekom utakmice.[39]

Zanimljivo je kako Brunswijk, unatoč svojim godinama, osim što je vlasnik Inter Moengotapoea, također i igra za navedenu momčad te je službeno njezin kapetan. U rujnu 2021. godine došao je u fokus javnosti jer je u svojoj 61. godini života, kao potpredsjednik Surinama, odigrao službenu utakmicu za svoj klub u CONCACAF Ligi; radilo se o utakmici osmine finala, a protivnik je bio honduraški klub C.D. Olimpia. Sa 60 godina i 198 dana te brojem 61 na dresu, Ronnie Brunswijk službeno je postao najstariji igrač na jednoj službenoj međunarodnoj klupskoj utakmici, a uz to je bio i kapetan svoje momčadi;[40] igrao je do 54. minute (kada ga je zamijenio njegov sin, Damian) te je imao 14 (od 17) uspješnih dodavanja.[41] Ova vijest odjeknula je diljem svijeta,[42][43][44] međutim ubrzo se pretvorila u veliku kontroverzu. Naime, iako je Olimpia lako pobijedila s visokih 6:0, ubrzo je procurila snimka koja pokazuje kako Brunswijk plaća protivničke igrače, što je dovelo do sumnji na namještanje utakmice. CONCACAF je ubrzo pokrenuo formalnu istragu,[45] koja je utvrdila ozbiljna kršenja pravila; oba su kluba diskvalificirana iz natjecanja, a Brunswijk je dobio trogodišnju suspenziju sudjelovanja u natjecanjima koja organizira CONCACAF.[46]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 Bonno Thoden van Velzen (1988). „De Brunswijk-opstand: Antropologische kanttekeningen bij de Surinaamse burgeroorlog” (nl). Sociologische Gids. Pristupljeno 9 July 2020. 
  2. ↑ Kurmanaev, Anatoly (2021-01-08). „Guerrilla Leader, Drug Baron, Gold Magnate … and Now Social Reformer?” (en-US). The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2022-01-30. 
  3. ↑ „De tien gezichten van Ronnie Brunswijk” (nl). Parbode. 16 March 2016. Pristupljeno 11 July 2020. 
  4. ↑ 4,0 4,1 „The making of Ronnie Brunswijk in Nederlandse media” (nl). Rozenburg Quarterly. Pristupljeno 30 June 2020. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 „Zijne Excellentie Ronnie Brunswijk” (nl). Star Nieuws. Pristupljeno 11 July 2020. 
  6. ↑ „The Ndyuka Treaty Of 1760: A Conversation with Granman Gazon”. Cultural Survival. Pristupljeno 30 June 2020. 
  7. ↑ „Het bloedbad van Moiwana in Suriname” (nl). Is Geschiedenis.nl. 29 November 2016. Pristupljeno 14 May 2020. 
  8. ↑ „Leger Suriname zoekt gijzelaars” (nl). Reformatorisch Dagblad via Digibron. 26 July 1986. Pristupljeno 30 June 2020. »The newspaper article of 26 July - four days later - stated that it was assumed that Brunswijk was behind the attack« 
  9. ↑ „De bouterse connectie” (nl). De Groene Amsterdammer. 10 August 1994. Pristupljeno 11 July 2020. 
  10. ↑ „Kolonel Bas Van Tussenbroek En Ronnie Brunswijk (video)” (nl). Nederlandse Programma Stichting via Archive.org. 12 November 2000. Pristupljeno 11 July 2020. 
  11. ↑ NRC Handelsblad - Brunswijk wijst graf aan van moorden bij Moiwana
  12. ↑ „Distrikt Marowijne” (nl). Suriname.nu. Pristupljeno 19 May 2020. 
  13. ↑ „Panorama de la population immigrée en Guyane”. INSEE. Pristupljeno 2019-02-02. 
  14. ↑ „Compromis in de maak rond Kourou-akkoord” (nl). Reformatorisch Dagblad via Digibron. 1 August 1989. Pristupljeno 13 July 2020. 
  15. ↑ „Sranan. Cultuur in Suriname” (nl). Digital Library for Dutch Literature. 1992. Pristupljeno 18 June 2020. 
  16. ↑ Boven, Karin M. (2006). Overleven in een Grensgebied: Veranderingsprocessen bij de Wayana in Suriname en Frans-Guyana - Page 207. Amsterdam: Rozenberg Publishers. 
  17. ↑ DePers.nl - "Acht jaar cel voor Ronnie Brunswijk "
  18. ↑ „Zes jaar cel voor Brunswijk” (nl). Trouw. 11 October 2000. Pristupljeno 7 September 2020. 
  19. ↑ „Santokhi nieuwe president Suriname, de door Interpol gezochte Brunswijk wordt vicepresident” (nl). Trouw. 13 July 2020. Pristupljeno 7 September 2020. 
  20. ↑ „Ronnie Brunswijk nieuwe voorzitter Surinaams parlement” (nl). Nederlands Dagblad. Pristupljeno 30 June 2020. 
  21. ↑ Paramaribo (3 July 2020). „Surinaamse parlementariërs met elkaar op de vuist” (nl). Waterkant. 
  22. ↑ Archived at Ghostarchive and the Wayback Machine: „Suriname:Fight in the Parlement,Somohardjo,Doekhie,Brunswijk”. YouTube. 
  23. ↑ „Live blog: Verkiezing parlementsvoorzitter” (nl). De Ware Tijd. Arhivirano iz originala na datum 21 January 2021. Pristupljeno 29 June 2020. 
  24. ↑ „Santokhi en Brunswijk kandidaat president en vicepresident” (nl). De Ware Tijd. Arhivirano iz originala na datum 7 July 2020. Pristupljeno 7 July 2020. 
  25. ↑ „Brunswijk: Bee zal voorzittershamer Assemblee overnemen” (nl). Star Nieuws. Pristupljeno 9 July 2020. 
  26. ↑ „Nieuwe voorzitter DNA wordt dinsdag gekozen” (nl). De Ware Tijd. Arhivirano iz originala na datum 18 January 2021. Pristupljeno 13 July 2020. 
  27. ↑ „Marinus Bee neemt vandaag voorzitterschap DNA over” (nl). Waterkant.net. Pristupljeno 14 July 2020. 
  28. ↑ „Brunswijk in fotogalerij DNA als gewezen voorzitter” (nl). Suriname Herald. Pristupljeno 15 July 2020. 
  29. ↑ „Kandidaatstelling Santokhi en Brunswijk een feit” (nl). Star Nieuws. Pristupljeno 8 July 2020. 
  30. ↑ „Breaking: NDP dient geen lijst in” (nl). Dagblad Suriname. Pristupljeno 8 July 2020. 
  31. ↑ „Inauguratie nieuwe president van Suriname op Onafhankelijkheidsplein” (nl). Waterkant. Pristupljeno 13 July 2020. 
  32. ↑ „Breaking: Ronnie Brunswijk ingezworen als vicepresident Suriname” (nl). Suriname Herald. Pristupljeno 16 July 2020. 
  33. ↑ „De 10 golden boys van Suriname” (nl). Parbode via Nickerie.net. Pristupljeno 7 July 2020. 
  34. ↑ „Gold concessions in Suriname 2013-06-08” (nl). Nickerie.net. 8 June 2013. Pristupljeno 7 July 2020. 
  35. ↑ „The Golden Mountains of Suriname (Dutch with English subtitles)”. Vice via YouTube. 22 February 2017. Pristupljeno 7 July 2020. 
  36. ↑ „Brunswijk maakt zich op voor vicepresidentschap” (nl). Star Nieuws. Pristupljeno 7 July 2020. 
  37. ↑ 37,0 37,1 „Ronnie Brunswijk 30 dagen geschorst” (nl). Dagblad Suriname. Pristupljeno 30 June 2020. 
  38. ↑ „De voetbalcarrière van Ronnie Brunswijk” (nl). Sportgeschiedenis via Nickerie.net. Pristupljeno 30 June 2020. 
  39. ↑ „Brunswijk mag een jaar niet meedoen met zijn club” (nl). Star Nieuws. Pristupljeno 30 June 2020. 
  40. ↑ Garcia, Adriana (22 September 2021). „Suriname VP, 60, breaks oldest player record”. ESPN.com. Pristupljeno 22 September 2021. 
  41. ↑ Bengel, Chris (22 September 2021). „Suriname vice president, 60, plays 54 minutes in CONCACAF League match for team he owns”. CBS Sports. Pristupljeno 25 September 2021. 
  42. ↑ Garcia, Adriana (22 September 2021). „Suriname vice president, 60, becomes oldest player in international club competition”. ESPN. Pristupljeno 23 September 2021. 
  43. ↑ Bonesteel, Matt (22 September 2021). „Suriname's vice president inserted himself into a pro soccer match. He's 60.”. The Washington Post. Pristupljeno 23 September 2021. 
  44. ↑ Tolmich, Ryan (22 September 2021). „60-year-old Suriname vice president Brunswijk starts CONCACAF League match for Inter Moengotapoe”. Goal. Pristupljeno 23 September 2021. 
  45. ↑ Guy, Jack (23 September 2021). „Ronnie Brunswijk: Soccer body launches probe after locker room video of Suriname vice president raises 'integrity issues'”. CNN. Pristupljeno 23 September 2021. 
  46. ↑ „Concacaf Statement regarding Inter Moengo Tapoe and CD Olimpia”. Concacaf. 25 September 2021. Pristupljeno 25 September 2021. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ronnie_Brunswijk&oldid=41583654