Baro (rijeka)
|
||||
|---|---|---|---|---|
 |
||||
| Duljina | 306 km | |||
| Nadm. visina izvora | m | |||
| Nadm. visina ušća | ? m | |||
| Prosječni istjek | 241 m³/s | |||
| Površina porječja | 41400 km² | |||
| Sliv | Sredozemni | |||
| Izvor | ||||
| Ušće | ||||
| Pritoke | Alvero i Jikavo | |||
| Države | ||||
| Gradovi | Gambela | |||
| Ulijeva se u | Sobat | |||
| Plovna od - do | od Sobata do Gambele | |||
Baro (znana i kao Anuak i Upeno) je rijeka na jugozapadu Etiopije, koja označava granicu sa Sudanom. Od svog izvora na Etiopskoj visoravni teče pravilno u pravcu zapada 306 km da se spoji s rijekom Pibor. Ušće rijeka Baro i Pibor (gotovo na samoj sudanskoj granici) označava početak rijeke Sobat, pritoke Bijelog Nila.[1]
Karakteristike [uredi - уреди]
Rijeka Bara nastaje spajanjem dviju rijeka; Birbir i Geba, istočno od mjesta Metu u Zoni Ilubabor (Regija Oromija). Nakon toga rijeka teče na zapad preko Regije Gambela do spoja s rijekom Pibor, tako nastaje rijeka Sobat. Najznačajnije pritoke Bara su rijeke Alvero i Jikavo. Površina porječja rijeke Baro i njenih pritoka je 41.400 km². Prosječni godišnji istjek na ušću je 241 m³/s.[2] Od svih pritoka rijeke Sobat, Baro je daleko najveći, on donosi 83% voda u Sobat. Tokom kišne sezone, koja traje od juna do oktobra, rijeka Baro sama daje oko 10% voda Nila. Međutim za vrijeme sušnog perioda (ostatak godine), vodostaj Bara je vrlo nizak.[3]
Rijeka Baro je jedina plovna rijeka u Etiopiji, najznačajniji veći grad na njenu toku je Gambela, on bio značajna riječna luka od 1907 sve do 1990-ih, kad je zbog građanskih ratova u Etiopiji i Sudanu potpuno obustavljen riječni promet između te dvije zemlje.
- Na rijeci Baro izgrađen je drugi po veličini most u cijeloj Etiopiji sa svojih 305 metara.[4]
Rijeka Baro u historiji [uredi - уреди]
Granica između Sudana i Etiopije ustanovljena je 1899, i uglavnom se držala rijeke Baro. Nju su odredili britanski majori HH Austin i Charles W. Gwynn. [5]Oni nažalost nisu poznavali prilike u kraju kojem su krojili sudbinu, niti sastav stanovništva, ni njihove jezike, a imali su i vrlo skromne zalihe, pa im se žurilo. Umjesto da graničnu liniju odrede na temelju etničkih skupina i njihovih povijesnih područja, oni su se uglavnom pri određivanju granice držali prirodnih granica koje je tvorilo korito rijeke Baro. Ova granica je potvrđena Anglo-etiopskim ugovorom 1902, i ostala je do danas. Zbog te granice, izbijaju brojni sukobi između Etiopije i Sudana. [6]
Vittorio Bottego, koji je istraživao tok rijeke Baro i okolni kraj u kasnih 1890-ih, predložio je da se rijeka nazove po talijanskom admiralu Simone Arturo Saint-Bonu (1823. - 1892.) [7]
Talijanski pustolov L. Usoni, neuspješno je tražio zlato po rijeci Baro, nakon toga napisao je knjigu o svojim dogodovštinama 1952
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ Merriam-Webster's Geographical Dictionary, 1997., Merriam-Webster, ISBN 0877795460, str. 115, online izdanje na Google Books
- ↑ Mamdouh Shahin: Hydrology and Water Resources of Africa, 2002., Springer, ISBN 140200866X , str. 276, 287, online izdanje na Google Books
- ↑ Robert O. Collins: The Nile, 2002., Yale University Press, ISBN: 0300097646, str. 81, online izdanje naGoogle Books
- ↑ " Najduži most otvoren za promet"(Walta Information Center)
- ↑ "Survey of the Sobat Region", Geographical Journal, 17. svibanj, 1901.), str. 495-512.
- ↑ Robert O. Collins: The Nile, Yale University Press 2002., str. 76, 210, ISBN 0300097646, na portalu Google Books
- ↑ "Local History in Ethiopia" (pdf) The Nordic Africa Institute website (pristupljeno 21. prosinca 2007.)
