Posvojne zamjenice

Izvor: Wikipedia

Posvojne zamjenice čine jednu vrstu zamjenica u gramatici mnogih jezika. U nekim jezicima se ove riječi ne svrstavaju pod zamjenice, nego pod pridjeve. Gramatički se posvojne zamjenice ponašaju kao posvojni pridjevi, tj. imaju promjenu po padežima i broju.


U srpskohrvatskom jeziku[uredi - уреди]

U srpskohrvatskom jeziku posvojne zamjenice zamjenjuju posvojne pridjeve i označuju kojem glagolskom licu što pripada.
Odgovaraju na pitanja čiji? čija? čije?

  • Pismo je Ivanovo.
  • Pismo je njegovo.


Odnos je prema ličnim zamjenicama kao odnos posvojnih pridjeva prema imenicama:

  • Vlasnik je Ivan. To je Ivanovo.
  • Vlasnik sam ja. To je moje.


Sklonidba posvojnih zamjenica[uredi - уреди]

Posvojna zamjenica moj[uredi - уреди]

Jednina
N môj mòja mòje
G mòjeg(a), mog(a) mòjē mòjeg(a), môg(a)
D mòjem(u), môm mòjōj mòjem(u), môm(u)
A mòjeg(a), môg(a)
za neživo - môj
mòju mòje
V môj mòja mòje
L mòjem, môm(e) mòjōj mòjem, môm(e)
I mòjim mòjom mòjim


Množina
N mòji mòje mòja
G mòjīh mòjīh mòjīh
D mòjim(a) mòjim(a) mòjim(a)
A mòje mòje mòja
V môji mòje mòja
L mòjīm(a) mòjim(a) mòjīm(a)
I mòjīm(a) mòjim(a) mòjīm(a)


Posvojna zamjenica naš[uredi - уреди]

Jednina
N naš naša naše
G našeg(a) naše našeg(a)
D našem(u) našoj našem(u)
A našeg(a)
za neživo - naš
našu naše
V naš naša naše
L našem(u) našoj našem(u)
I našim našom našim


Množina
N naši naše naša
G naših naših naših
D našim(a) našim(a) našim(a)
A naše naše našu
V naši naše naša
L našim(a) našim(a) našim(a)
I našim(a) našim(a) našim(a)




Posvojne zamjenice njegov, njezin i njihov mijenjaju se kao posvojni pridjevi s nastavcima -ov i -in.

Posvojna zamjenica tvoj mijenja se isto kao i posvojna zamjenica moj, a posvojna zamjenica vaš mijenja se isto kao i posvojna zamjenica naš.