Akuzativ

Izvor: Wikipedia

Akuzativ (lat. accusare = optužiti) u mnogim je jezicima padež imenice koji označava izravni objekt prijelaznog glagola. U nekim se jezicima također koristi s prijedlozima, uključujući i srpskohrvatski.

Akuzativ u drugim jezicima[uredi - уреди]

Akuzativ postoji (ili je postojao) u svim indoeuropskim jezicima (uključujući latinski jezik, sanskrt, grčki, njemački, ruski), u ugro-finskim jezicima, i u semitskim jezicima (kao što je arapski). Neki jezici kao finski i estonski imaju dva padeža kojima označavaju objekte: akuzativ i partitiv.

U srpskohrvatskom jeziku[uredi - уреди]

Akuzativ je četvrti padež srpksohrvatskog jezika i odgovara na pitanje koga? i što? i ovisi o glagolu, pridjevu i prijedlogu. Pojavljuje se i većini drugih slavenskih jezika u kojima ima sličnu funkciju, a ponegdje i oblik. Akuzativ je padež koji označava da glagolska radnja potpuno obuhvaća neki predmet.

Uporaba akuzativa[uredi - уреди]


Akuzativ bez prijedloga u rečenici jest:

  • izravni objekt
Mi pjevamo pjesmu.
  • neizravni objekt
Sram vas bilo.
Čitavu sam zimu proveo na skijanju.


Akuzativ s prijedlozima jest:

Šetam kroz šumu.
  • priložna oznaka vremena
Tako je to bilo u ono doba.
  • priložna oznaka namjere
Zagrlili smo se u znak dobre volje.
  • priložna oznaka uzroka
Osuđen je za provalu u stanove..
  • priložna oznaka načina
Moj je otac uvijek to radio na isti način.
  • priložna oznaka pogodbe
Uz glavno jelo treba nam i salata.
  • priložna oznaka dopuštanja
I uza sav naš trud nismo ih uspjeli pobijediti.
Kuća je nalikovala na dvorac.
Knjige za školu stići će ubrzo u knjižare.
Ljudsko je tijelo osjetljivo na hladnoću.

Vrste akuzativa[uredi - уреди]


=== Akuzativ izravnog

objekta ===

Akuzativ izravnoga objekta dopunjuje prijelazne glagole, označava predmet koji je izravno uključen u neku radnju, stanje ili zbivanje:

brati cvijeće, pjevati pjesmu, čitati knjigu, svirati gitaru

Vremenski akuzativ[uredi - уреди]

Vremenski akuzativ označava vrijeme radnje; ponekad je zamjenjiv genitivom:

Akuzativ: Svaki dan idem u školu.
Genitiv: Svakoga dana idem u školu.

A ponekad može doći samo genitiv:

Bilo je to godine devetsto i treće. (Bilo je to godine devetsto i treću)

Akuzativ mjere[uredi - уреди]

Akuzativ mjere označava količinu; nije zamjenjiv genitivom:

Kasnio je dvije minute. (dvaju minuta)
Šutjela je sve to vrijeme. (sveg tog vremena)

Načinski akuzativ[uredi - уреди]

Načinski akuzativ dolazi u frazemskim konstrukcijama u kojima je najčešće riječ o elipsi:

Hodali su ruku pod ruku. (elipsa - izostavljen je dio: Hodali su tako da su držali ruku pod ruku.)
Razgovarali su oči u oči.

Akuzativ s infinitivom[uredi - уреди]

Glavni članak: Akuzativ s infinitivom

Akuzativ s infinitivom uglavnom je zastarjela konstrukcija i stilski obilježena:

  • Tada on učini obnoviti Atenu.

Česta je u latinskome jeziku:

Scio me nihil scire. (lat.; znam da ništa ne znam.)

Akuzativ s prijedlozima[uredi - уреди]


Prijedlozi uz akuzativ:

kroz, niz, uz, na, o, po, u, mimo, među, nad, pod, pred, za

Prijedloge među, nad, pod, i pred, akuzativ dijeli s instrumentalom i oni u akuzativu označavaju gdje radnja završava, dok prijedloge u, na, o, i po dijeli s lokativom i u akuzativu su uvijek vezani za glagol kretanja:

Akuzativ: Brod je uplovio u luku. (dinamički odnos)
Lokativ: Brod je u luci. (statički odnos)
Akuzativ: Posjeo je dijete na rame.
Lokativ: Dijete je na ramenu.
Akuzativ: Išao je u školu.
Lokativ: U školi je bilo veselo.

Prijedlozi u i na mogu biti i prijedlozi vremena i načina:

u jedan glas, na ljeto, na smrt, u ruke...

Prijedlozi o i po u akuzativu označavaju cilj:

otimaju se o carstvo, svaki komad po kunu...

Često se javlja i skamenjeni akuzativ, uz brojeve:

Dogodio se sudar dva vlaka. (Dogodio se sudar dvaju vlakova - genitiv)
Bio je to bicikl dvije sestre. (Bio je to bicikl dviju sestara - genitiv)


Padeži srpskohrvatskog jezika
nominativ | genitiv | dativ | akuzativ | vokativ | lokativ | instrumental