Polacanthus

Izvor: Wikipedia
Polacanthus
Pretpostavljeni izgled vrste P. foxii, većinom napravljen na osnovu roda Gastonia
Pretpostavljeni izgled vrste P. foxii, većinom napravljen na osnovu roda Gastonia
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Raspon fosila: Rana kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Porodica: Nodosauridae
Potporodica: Polacanthinae
Rod: Polacanthus
Owen vide Anoniman, 1865. [1]
Područje života
Vrste
  • P. foxii Owen vide anoniman, 1865.[2] (tip.)
  • P. rudgwickensis Blows, 1996.

Polacanthus (od starogrčkog poli-/πολυ- "mnogo" i akanta/ακανθα "trn" ili "bodlja"[3]) bio je rani oklopljeni ankilosaur sa bodljama iz perioda rane krede, koji se hranio biljkama. U ranim prikazima imao je vrlo nedefiniranu glavu budući da su pronađeni samo ostaci zadnjeg dijela tijela. Živio je prije 130 do 125 miliona godina na prostoru današnje zapadne Europe.[4]

Opis[uredi - уреди]

Oklop vrste Polacanthus foxii

Polacanthus je dostizao dužinu od 4 do 5 m. Bio je četveronožan pripadnik Ornithischia, dinosaura s ptičjim kukovljem. Nije pronađeno mnogo njegovih ostataka, a neke važne anatomske osobine, kao što je izgled glave, ostaju slabo poznate.

Polacanthus je imao velik leđni štit, tj. dermalnu kost iznad kukovlja koja nije bila spojena sa kostima ispod sebe, a imala je tuberkule na svojoj površini. Tu osobinu dijeli sa ostalim "polakantinima" (primitivnim nodosauridima) kao što su Gastonia i Mymoorapelta. Na tom dijelu tijela također je imao malene okrugle kvrge i koštane bodlje, ali njihov tačan raspored nije poznat. Vjerojatno su se nalazile na njegovim bokovima.

Otkriće i vrste[uredi - уреди]

Skeletalna restauracija vrste P. foxii, napravio Franz Nopcsa von Felső-Szilvás

Nakon roda Hylaeosaurus, Polacanthus je bio drugi ankilosaur koji je otkriven u Engleskoj tijekom 19. stoljeća. Rod Polacanthus sastoji se od dvije europske vrste:

  • Polacanthus foxii - otkrio ju je William Fox na otoku Wight 1865. godine.[5] To je bio nepotpun skelet kojem su nedostajali glava, vrat, prednji dio oklopa i prednji udovi. Do danas su pronađena još dva nepotpuna skeleta. Drugi primjerak pronašao je Dr. William T. Blows 1979. godine, a izložen je u londonskom Prirodoslovnom muzeju. To je prvi primjerak kod kojeg su pronađeni vratni kralješci i prednji dio oklopa.[6]
  • P. rudgwickensis - imenovana je 1996. godine od strane Dr. Williama T. Blowsa,[7] nakon pregleda nekih fosila pronađenih 1985. za koje se smatralo da pripadaju Iguanodonu i koji su bili izloženi u Muzeju Horsham u Sussexu. Ostaci su nepotpuni i uključuju nekoliko nepotpunih kralježaka, nepotpune skapulokorakoidne kosti, krajnji dio ramene kosti, gotovo potpunu desnu goljeničnu kost, dijelovi rebara i dva osteoderma. Smatra se da je P. rudgwickensis bio oko 30% veći od tipične vrste, P. foxii, a od nje se razlikovao i po brojnim osobinama kralježaka i dermalnog oklopa. Ta vrsta dobila je naziv po selu Rudgwick u Zapadnom Sussexu i otkrivena je u kamenolomu kompanije "Rudgwick Brickworks", na njegovom dnu u sivo-zelenom laporu formacije Wessex. Potiče iz perioda Barremija, prije 124 do 132 miliona godina.

Sistematika[uredi - уреди]

Neki naučnici smatraju da je rod Hylaeosaurus – kod kojeg su poznati prednji dijelovi tijela – sinonim za Polacanthus, pa se on ponekada svrstava u njega.

Sistematsko svrstavanje u infraredu Ankylosauria još uvijek je sporno pitanje. Prema Polacanthusu je svoj naziv dobio takson Polacanthidae ili Polacanthinae, grupa ankilosaura koji se ponekada svrstavaju u Ankylosauridae, a ponekada uNodosauridae; ponekada se posmatraju i kao samostalna porodica. Preciznu klasifikaciju je teško postići zbog nepotpunih ostataka, pa stoga M. Vickaryous et al. (2004.) svrstavaju rod Polacanthus kao "Ankylosauria incertae sedis".

Izvori[uredi - уреди]

  1. Autorstvo dato kao Huxley, 1867. prema nekim izvorima, kao u drugom izdanju The Dinosauria.
  2. Autorstvo dato kao Hulke, 1881. prema nekim izvorima, kao u drugom izdanju The Dinosauria.
  3. Liddell & Scott (1980). Greek-English Lexicon, Abridged Edition. Oxford University Press, Oxford, UK. ISBN 0-19-910207-4. 
  4. Holtz, Thomas R. Jr. (2011) Dinosaurs: The Most Complete, Up-to-Date Encyclopedia for Dinosaur Lovers of All Ages, Winter 2010 Appendix.
  5. Fox W. (1865). On a new Wealden saurian named Polacanthus. Report of the British Association for the Advancement of Science, 1865 for 1864, p. 56
  6. Blows WT. (1987). The armoured dinosaur Polacanthus foxi, from the Lower Cretaceous of the Isle of Wight, Palaeontology. 30, 557–580
  7. Blows WT (1996) A new species of Polacanthus (Ornithischia; Ankylosauria) from the Lower Cretaceous of Sussex, England. Geological Magazine, 133 (6): 671-682
  • Blows WT (2001). "Dermal Armor of Polacanthine Dinosaurs". u: Carpenter, Kenneth(ed). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. 363–385. ISBN 0-253-33964-2. 
  • Carpenter K (2001). "Phylogenetic analysis of the Ankylosauria". u: Carpenter, Kenneth(ed). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. 455–484. ISBN 0-253-33964-2. 
  • Matthew K. Vickaryous, Teresa Maryańska und David B. Weishampel: Ankylosauria. In: David Weishampel, Peter Dodson und Halszka Osmólska (Hrsg.): The Dinosauria. University of California Press, 2004. ISBN 0-520-24209-2; S. 363-392.