Pentoda

Izvor: Wikipedia
Pentoda, vrsta elektronske cijevi.

Pentoda je vrsta elektronske cijevi sa pet elektroda smještenih u stakleni ili metalni balon sa vakuumom.

Zagrijana katoda emitira elektrone, koji idu prema pozitivnoj anodi. Prva rešetka, koja se nalazi između katode i anode omogućuje regulaciju struje u cijevi, i njenu upotrebu u ulozi pojačavača ili prekidača. Druga rešetka služi za smanjenje kapaciteta anoda-prva rešetka, i time omogućuje pojačavanje signala visokih frekvencija bez ulaska u samooscilacije. Treća rešetka sprečava da elektroni izbijeni iz anode udarom elektrona, odu na drugu rešetku.[1]

U današnje vrijeme, elektronske cijevi pentode su skoro sasvim potisnute iz raširene upotrebe uvođenjem tranzistora.

Istorija[uredi - уреди]

Za istorijat, pogledati članak Elektronska cijev.

Način rada i opis[uredi - уреди]

Da bi se otklonili problemi sa tetrodama, uvedene su pentode. Ove cijevi su imale još jednu rešetku (treća rešetka, eng. suppressor grid, oznaka G3).

Treća rešetka se nalazi između druge rešetke i anode. Ova rešetka je najčešće bila spojena sa katodom u samoj staklenoj cijevi (balonu), tako da je imala isti potencijal kao i katoda.

Sa time je postignuto slijedeće: brzi elektroni koji udaraju u anodu proizvode sekundarne elektrone (kao i kod tetrode), ali oni ne mogu da padnu na drugu rešetku zbog negativnog potencijala na trećoj rešetki, koji ih odbija natrag do anode. Elektroni koji putuju od katode imaju dovoljnu kinetičku energiju da savladaju negativni potencijal treće rešetke, ali sekundarni elektroni sa anode nemaju i vraćaju se na anodu.

Pentoda je konačno bila potpuno zadovoljavajuća elektronska cijev sa visokim faktorom pojačanja i mogućnošću rada na visokim frekvencijama. Do kraja epohe elektronskih cijevi, korišćena je za razne namjene u elektronici. Primjer ove cijevi je EF-86 ili EL-84.

Posebna verzija pentode za visokofrekventno pojačavanje je eksponencijalna pentoda (na primjer AF-3), kod koje i velike promjene prednapona prve rešetke ne proizvode veliko izobličenje signala.

Primjena[uredi - уреди]

Elektronske cijevi pentode su korištene u svim granama elektronike i elektrotehnike. Primjene su bile raznolike:

Uz triode, pentode su se koristile za stepene naponskog pojačanja, i pojačanja snage.

Strujno-naponske karakteristike[uredi - уреди]

Strujno-naponske karakteristike izlazne pentode KT-88.

Za određivanje radne tačke pentode su se koristile strujno-naponske karakteristike koje je obezbjeđivao proizvođač cijevi.

One su prikazivale ovisnost anodne struje Ia o naponu anode (Va ili Ua) i prve rešetke (Vg1 ili Ug1) i druge rešetke (Vg2 ili Ug2).

Može se vidjeti da je tetrodno udubljenje skoro potpuno uklonjeno, i da je anodna struja skoro neovisna o anodnom naponu u većem dijelu karakteristike. Napon druge rešetke je stalan i iznosi 200 volti.

Simbol[uredi - уреди]

Simbol pentode je prikazan na slici, sa indirektno grijanom katodom.

Vidi još[uredi - уреди]

Korištena literatura[uredi - уреди]

  • Radio Tehnika 2. dio, Dr. Valter Daudt (Walter Daudt), Tehnička Knjiga, Zagreb, 1963.
  • Electronic Devices, 6th edition, Thomas L. Floyd, Prentice Hall, ISBN 0-13-028484-X
  • Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/McGraw-Hill, ISBN 0-02-800409-4

Reference[uredi - уреди]

  1. Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/McGraw-Hill, ISBN 0-02-800409-4, strane 299 i 300

Spoljašnje veze[uredi - уреди]