Pandja

Izvor: Wikipedia
பாண்டியர்
Pandjanska dinastija
500-ih–1345
Položaj Pandjanskog Carstva
Opseg pandjanske teritorije cca. 1250
Glavni grad Madurai
Korkai
Jezik/ci tamilski
Religija hinduizam, džainizam
Vlast Monarhija
Historijska era era Srednji vijek
 - Uspostava
 - Rano Pandjansko Kraljevstvo 560
 - Prestanak

Pandjanska dinastija (tamilski: பாண்டியர்) je bila drevna dinastija tamilskih vladara, jedna od četiri velike tamilske dinastije (ostale tri su bile Chola, Chera i Pallava), koje su vladale Južnom indijom do 15. vijeka.

Pandja ili Pandyan su izrazi koji su poznati u zapadnim antičkim izvorima, pa se tako spominje da je rimski car August primio izaslanstvo kralja Pandijana od Dramire. Antički tekst Periplej Eritrejskog mora, pak, spominje zemlju po imenu Pandyan Mediterranea, a geograf Ptolomej spominje Modura Regia Pandyan.[1] Neka od kasnijih arheoloških i historijskih istraživanja spominju da se Pandja prvi put spominje još 550. pne. Taj entitet, koji je opisan u sangamskoj književnosti i za koji su kasniji historičari koristili izraz Rano Pandjansko Kraljevstvo je, po svemu sudeći, u kasnoj antici nestao pod udarom dinastije Kalabhras.

U 6. vijeku ili početkom 7. vijeku je Kalabhre uz pomoć dinastije Pallava porazio Kadungon, kralj koji se smatra osnivačem, odnosno obnoviteljom Pandjanskog Kraljevstva. On je uspostavio kraljevstvo sa sjedištem u Maduraiju. Dinastija je nekoliko vijekova kasnije oslabila i u 9. vijeku izgubila teritorije pod udarom dinastije Chola. Pandje su bile prisiljene sklopiti savez sa Cherama kao i sa sinhaleškim vladarima. Slabljenje države Chola je, pak, krajem 12. i u 13. vijeku stvorilo priliku da Pandja ponovno ojača u tzv. periodu Kasne Pandje. Vladari Padnje su tako prodrli na sjever, na područje Telugua i osvojili državu Kalinga u današnjoj indijskoj državi Orissa kao i sjeverni dio Šri Lanke. To je omogućilo stvaranje pomorskih i trgovačkih veza sa carstvom Srivijaya u Jugoistočnoj Aziji; područje Pandje je za vrijeme svojih putovanja krajem 13. vijeka posjetio i Marko Polo te ga kasnije opisao kao najbogatiju državu na svijetu.

Pandjanska dinastija se, međutim, nije mogla oduprti napadima muslimanskog Delhijskog Sultanata, koje je početkom 14. vijeka uspjelo poraziti pandjanske vojske i postepeno osvojiti pandjansku teritoriju. Na mjestu Pandje je stvoren Madurajski Sultanat.

Izvori[uredi - уреди]

  1. The cyclopædia of India and of Eastern and Southern Asia By Edward Balfour

Literatura[uredi - уреди]

  • Carswell, John. 1991. "The Port of Mantai, Sri Lanka." RAI, pp. 197–203.
  • Hill, John E. 2004. The Peoples of the West from the Weilüe 魏略 by Yu Huan 魚豢: A Third Century Chinese Account Composed between 239 and 265 CE. Draft annotated English translation. [1]
  • Husaini, A.Q. (1972). History of The Pandya Country. 
  • Keay, John (2000) [2001]. India: A history. India: Grove Press. ISBN 0-8021-3797-0. 
  • Nagasamy, R (1981). Tamil Coins — A study. Institute of Epigraphy, Tamilnadu State Dept. of Archaeology. 
  • Sastri, K. A. Nilakanta. The Pandyan Kingdom: From the Earliest Times to the Sixteenth Century. 
  • Purushottam, Vi. Pi. (1989). Cankakala Mannar Kalanilai Varalaru. 
  • Ray, Himanshu Prabha, ed. 1996. Tradition and Archaeology: Early Maritime Contacts in the Indian Ocean. Proceedings of the International Seminar Techno-Archaeological Perspectives of Seafaring in the Indian Ocean 4th cent. B.C. – 15th cent. A.D. New Delhi, February 28 – March 4, 1994. New Delhi, and Jean-François SALLES, Lyon. First published 1996. Reprinted 1998. Manohar Publishers & Distributors, New Delhi.
  • Reddy, P. Krishna Mohan. 2001. "Maritime Trade of Early South India: New Archaeological Evidences from Motupalli, Andhra Pradesh." East and West Vol. 51 – Nos. 1–2 (June 2001), pp. 143–156.
  • Shaffer, Lynda (1996). Maritime Southeast Asia to 1500 (Sources and Studies in World History). Armonk, N.Y: M.E. Sharpe. ISBN 1-56324-144-7. 
  • Tripathi, Rama Sankar (1967). History of Ancient India. India: Motilal Banarsidass Publications. ISBN 81-208-0018-4.