Osman ibn Affan

Izvor: Wikipedia

'Osman ibn Affan (`Uthman ibn `Affan, arapski: عثمان بن عفان‎, cca. 579 – 17. jul 656) bio je jedan od drugova islamskog proroka Muhameda. Igrao je važnu ulogu u ranoj historiji islama kao treći po redu sunitski Rašidun ili Pravedni halifa.

Osman je bio rođen u Umejji od Meke, moćnoj porodici unutar plemena Kurejša. Bio je Muhamedov drug koji je preuezo mjesto vođe (kalifa) Muslimanskog Carstva u dobi od 70 godina, a poslije Umar ibn al-Khattaba. Pod njegovim vodstvom se carstvo oko 650. proširilo u Fars (današnji Iran), neka područja Horasan (današnji Afganistan) 651. a osvajanje Armenije je započelo 640-ih.[1] Neka od najvećih Osmanovih dostignuća su ekonomske reforme, te konačna kompilacija Kurana u njegov današnji oblik.

Halife
prije Osman poslije
Omer 644–656 Alija

Nakon smrti Omera r.a, okupilo se vijeće kako bi izabrali novoga halifu. Bilo je predloženo šest ashaba, da bi nakon rasprave trojica odustala, a ostali su: Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib i Abdurrahman ibn Avf. Abdurrahman ibn Avf je tada rekao: "Ja ću preuzeti na sebe izbor, i odredit ću onoga ko je preči od vas dvojice", pa je ispitivao stanovništvo u nadi da će volja naroda odlučiti. Međutim, kada ni jednom od njih dvojice narod ne ukaza povjerenje, on se odluči da okupi vjernike u džamiji, te sa minbera zatraži od kandidata da se zakunu Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika a.s. da će raditi kao Ebu-Bekr i Omer ibn el-Hattab. Alija ibn Ebu-Talib odgovori da se ne može zakleti, ali da će uložiti sve od sebe, a Osman izreče zakletvu, te tako postade treći halifa.

Za vrijeme Osmanovog hilafeta nastavljena su osvajanja na istoku. Osvojena je Armenija i Azerbejdžan, a stanovnici Taberistana i Gruzije su se dobrovoljno predali. Period hilafeta Osmana r.a. je period kada su muslimani bili najjači, i kada su živjeli u najvećem blagostanju. To vrijeme je zapamćeno po sljedećem:

  • Kovan je novac koji je dopro u sve krajeve hilafeta.
  • Formirana je mornarica koja je izvojevala mnoge pobjede.
  • Medina je postala prijestolnica
  • Kur'an je sastavljen u jednu zbirku po pravilima koja važe i danas.

Izmjenjivao je namjesnike na visokim položajima i na njihova mjesta postavljao svoje rođake, pa je to izazvalo nezadovoljstvo muslimana. Nagomilani gnjev prerastao je u pobunu. Prvo se pobunio narod Kufe, zatim Basre, a u Egiptu se pripremala pobuna i zavjera o ubistvu halife. Iako je bio svjestan teškoće u kojoj se našao halifa nije htio preći u Šam gdje bi mu bila pružena zaštita, nego je govorio: "Allah mi je dovoljan, a divan je On zaštitnik"

Pobuna je prerasla u opsadu Osmanove r.a. kuće. Okupili su se stanovnici Egipta, Kufe i Basre, a bilo je i nekolicina muhadžira i ensarija koji su se kasnije razišli zbog obavljanja Hadždža. U petak 8. zul-hidžeta 35.HG pobunjenici su preskočili zidove kuće i sukobili se sa stražarima. U kuću su upali: Muhamed ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bišr ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su Osmana r.a. kako čita Kur'an. Kenane je željeznim štapom udario halifu, oborivši ga na stranu, a Amr ibn el-Hamk mu je sjeo na prsa i devet puta ga udario nožem. Halifa je umro sa riječima: "Neka je slavljen uzvišeni Allah"

Izvori[uredi - уреди]

  1. Ochsenweld, William; Fisher, Sydney Nettleton (2004). The Middle East: a history (sixth izd.). New York: McGraw Hill. ISBN 0072442336. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]