Osman ibn Affan
'Osman ibn Affan (`Uthman ibn `Affan, arapski: عثمان بن عفان, cca. 579 – 17. jul 656) bio je jedan od drugova islamskog proroka Muhameda. Igrao je važnu ulogu u ranoj historiji islama kao treći po redu sunitski Rašidun ili Pravedni halifa.
Osman je bio rođen u Umejji od Meke, moćnoj porodici unutar plemena Kurejša. Bio je Muhamedov drug koji je preuezo mjesto vođe (kalifa) Muslimanskog Carstva u dobi od 70 godina, a poslije Umar ibn al-Khattaba. Pod njegovim vodstvom se carstvo oko 650. proširilo u Fars (današnji Iran), neka područja Horasan (današnji Afganistan) 651. a osvajanje Armenije je započelo 640-ih.[1] Neka od najvećih Osmanovih dostignuća su ekonomske reforme, te konačna kompilacija Kurana u njegov današnji oblik.
| Halife | ||
|---|---|---|
| prije | Osman | poslije |
| Omer | 644–656 | Alija |
Nakon smrti Omera r.a, okupilo se vijeće kako bi izabrali novoga halifu. Bilo je predloženo šest ashaba, da bi nakon rasprave trojica odustala, a ostali su: Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib i Abdurrahman ibn Avf. Abdurrahman ibn Avf je tada rekao: "Ja ću preuzeti na sebe izbor, i odredit ću onoga ko je preči od vas dvojice", pa je ispitivao stanovništvo u nadi da će volja naroda odlučiti. Međutim, kada ni jednom od njih dvojice narod ne ukaza povjerenje, on se odluči da okupi vjernike u džamiji, te sa minbera zatraži od kandidata da se zakunu Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika a.s. da će raditi kao Ebu-Bekr i Omer ibn el-Hattab. Alija ibn Ebu-Talib odgovori da se ne može zakleti, ali da će uložiti sve od sebe, a Osman izreče zakletvu, te tako postade treći halifa.
Za vrijeme Osmanovog hilafeta nastavljena su osvajanja na istoku. Osvojena je Armenija i Azerbejdžan, a stanovnici Taberistana i Gruzije su se dobrovoljno predali. Period hilafeta Osmana r.a. je period kada su muslimani bili najjači, i kada su živjeli u najvećem blagostanju. To vrijeme je zapamćeno po sljedećem:
- Kovan je novac koji je dopro u sve krajeve hilafeta.
- Formirana je mornarica koja je izvojevala mnoge pobjede.
- Medina je postala prijestolnica
- Kur'an je sastavljen u jednu zbirku po pravilima koja važe i danas.
Izmjenjivao je namjesnike na visokim položajima i na njihova mjesta postavljao svoje rođake, pa je to izazvalo nezadovoljstvo muslimana. Nagomilani gnjev prerastao je u pobunu. Prvo se pobunio narod Kufe, zatim Basre, a u Egiptu se pripremala pobuna i zavjera o ubistvu halife. Iako je bio svjestan teškoće u kojoj se našao halifa nije htio preći u Šam gdje bi mu bila pružena zaštita, nego je govorio: "Allah mi je dovoljan, a divan je On zaštitnik"
Pobuna je prerasla u opsadu Osmanove r.a. kuće. Okupili su se stanovnici Egipta, Kufe i Basre, a bilo je i nekolicina muhadžira i ensarija koji su se kasnije razišli zbog obavljanja Hadždža. U petak 8. zul-hidžeta 35.HG pobunjenici su preskočili zidove kuće i sukobili se sa stražarima. U kuću su upali: Muhamed ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bišr ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su Osmana r.a. kako čita Kur'an. Kenane je željeznim štapom udario halifu, oborivši ga na stranu, a Amr ibn el-Hamk mu je sjeo na prsa i devet puta ga udario nožem. Halifa je umro sa riječima: "Neka je slavljen uzvišeni Allah"
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ Ochsenweld, William; Fisher, Sydney Nettleton (2004). The Middle East: a history (sixth ed.). New York: McGraw Hill. ISBN 0072442336.
