Mihri Hatun
| Mihri Khatun مهری خاتون | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | oko 1460./1461. Amasya |
| Smrt | 1506. Amasya |
| Opus | |
| Jezik | turski |
Gospa Mihri ili Mihri Hatun (Amasya, oko 1460. – 1506.) je bila turska pjesnikinja. Bila je zapravo prva žena–književnik u klasičnoj turskoj književnosti.
Životopis[uredi | uredi kod]
Gospa Mihri rođena je oko 1460.[1] ili 1461. (ili možda 1440.[2]) u Amasiji u sjevernoj Anadoliji, gdje je provela većinu svog života i umrla 1506. godine. Njezino pravo ime je bilo Mihrümah prema Evliji Čelebi[1], Mihrinisa ili Fahrünnisa[2] prema Bursalı Mehmedu Tahiru[1], a njezin pseudonim je bio Mihri kao što svijedoči Ašik Čelebija[1]. Njezin otac je bio kadija[3][2] (pravnik) u Amasiji, Yahyazade Mehmet Çelebi[1] i također pjesnik.
Bila je članica književnog kruga kneza Ahmeda[N 1], sina sultana Bajazita II i sandžakbega Amasije. Mihri je u tom krugu bila vrlo cijenjena zbog njezinog znanja, njezine ljepote i umjetništva. Bila je poznanica gospe Zejnep, dok mnoge njezine pjesme podsjećaju na slavnog Necatija, jedan od utemeljitelja divanske književnosti, na kojeg su ju mnogi uspoređivali. Poznato je da se »mnogo puta zaljubila«, ali priče govore da su »sve te ljubavi bile čedne i nevine« i da je »živjela životom neprestane vrline«[3]. Bila je »ljepa i strasna, ali nikad se nije udala«[3][1]. Imala je ljubavnu vezu sa Iskender Čelebijom[1], Sinan-pašinom sinom, ali su mnogi drugi muškarci čeznuli za njom. Zatim zaljubila se u Müeyyetzade Abdurrahman Çelebiju, ali njezina prava ljubav je bio Iskender Čelebija. Autori ipak tvrde kako je to između Mihri i Iskendera bila platonska ljubav[1]. Neki izvori (na primjer povjesničar von Hammer[1]) ju spominju kao »Osmanska Sappho«, jer nije oklijevala slobodno govoriti o ljubavi u svojim gazelima.
Otputovala je i jedno vrijeme boravila u Istanbulu, gdje je se uključila u umjetničke krugove i sprijateljila se sa Necatijom, Guvahijem, gospom Zejnep[1] i drugim, pa se čak priča da je neko vrijeme boravila u palači[1].
Mihrine pjesme su sakupljene u divanu čiji se rukopis (i dvije kopije) danas čuva u Istanbulu. Mihrin divan je objavljen Moskvi 1967. u izdanju Instituta za azijske narode Akademije nauka SSSR[N 2][1]. Napisala je jednu odu Bajazitu i jedanaest oda knezu Ahmetu.
Djela[uredi | uredi kod]
Fusnote[uredi | uredi kod]
- ↑ Şehzade Ahmet je bio prvi sin sultana Bajazita II i jedan od njegovih mogućih naslijednika. Rođen je u Amasiji gdje će služiti kao sandžakbeg (upravnik) i stvoriti krug povjerenih savjetnika, mudraca i književnika. Inače Amasya i Manisa su bili gradovi gdje su sultani slali mlade šehzade ne bi li stekli iskustvo i istovremeno ih udaljili od Istanbula gdje su se lako stvarale prilike da brat ubije brata za nasljedništvo. Pak je šehzade Ahmed ušao u rat protiv brata šehzade Selima.
- ↑ Институт востоковедения Российской Академии Наук.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 „Biyografya : Mihrî Hatun”. Pristupljeno 30. 04. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 (en)„Amasyalı Ünlüler : Mihri Hatun”. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-02. Pristupljeno 08. 09. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 (en)„Famous poet : Mihri Hatun”. Pristupljeno 08. 09. 2021.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Mihrî Hatun, Dîvân, priredila Elena Innokent'evna Mastakova, Moskva, 1967.