Mihajlo Dejanović
| Mihajlo Dejanović | |
|---|---|
| Rođenje | 1931. Silaš, Kraljevina SHS |
| Smrt | 13. VII. 2016.[1] Klisa (Osijek), Republika Hrvatska |
| Prebivalište | do smrti živio u Klisi |
| Nacionalnost | srpska |
| Državljanstvo | hrvatsko (ranije jugoslovensko) |
| Obrazovanje | Pedagoška akademija Osijek |
| Alma mater | Osijek |
| Zanimanje | učitelj muzičke i likovne kulture |
| Poznat/a po | romanu "Zvona nad Branjinom" |
| Djeca | sin dr. med. Radomir Dejanović |
| Nagrade | Zahvalnica Veća srpske nacionalne manjine Vukovarsko-srijemske županije |
Mihajlo Dejanović (Silaš, 1931. - Klisa (Osijek), 13. VII. 2016.[1]), učitelj likovne kulture i pisac, autor romana "Zvona nad Branjinom" (2014). Živio je u Klisi kod Osijeka.
Školovanje[uredi | uredi kod]
Rođen je u siromašnoj nadničarskoj porodici i najstariji je sin Dragića i Milice Dejanović. U rodnom selu živio je do pred kraj trećeg razreda osnovne škole.
Stvaranjem ustaške Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, njegova porodica, kao i sve ostale dobrovoljačke porodice iz Silaša i okolnih sela, protjerana je u Srbiju. Nastanili su se u selu Glogovcu u Mačvi kod dobrog domaćina Dragića Vesića. Tu je proveo četiri ratne godine i završio osnovnu školu, a potom je u šabačkoj Gimnaziji privatno položio prvi razred niže gimnazije.
Godine 1945. vratio se u Silaš i nastavio školovanje. Poslije male mature u vukovarskoj Gimnaziji, školske godine 1951/1952. završio je i Učiteljsku školu u Osijeku.
Učiteljevanje[uredi | uredi kod]
Kao učitelj radio je u tri sela: u Branjini u Baranji (tri godine) i u Veri, a nakon šest godina prešao je u Centralnu osnovnu školu u Boboti. Položivši prijemni ispit, upisao se na Pedagošku akademiju u Osijeku, gdje je prvo diplomirao muzičku kulturu, a nešto kasnije i likovnu kulturu, koju je u školi cijelo vrijeme i predavao.
U penziju je otišao 1996. godine. Kako zbog astme nije bio sposoban za fizičke poslove, prihvatio se pisanja.
KUD[uredi | uredi kod]
Godine 1974. s bivšim učenicima (pjevačima i tamburašima) osnovao je u Boboti KUD "Đoko Patković". Nastupima na širem prostoru Jugoslavije pronijeli su ime sela Bobote.
Pisanje[uredi | uredi kod]
Prvo objavljeno djelo mu je "Priča o Iliji". U rukopisu je imao pet romana, tri zbirke priča i zbirku pjesama. Godine 2014. objavljen mu je roman "Zvona nad Branjinom" u izdanju njegovog sina dr. Radomira Dejanovića te pododbora Beli Manastir i Bobota SKD-a "Prosvjeta" (254 str.).
Priznanja[uredi | uredi kod]
"Za nesebičan doprinos u očuvanju kulture Srba" Veće srpske nacionalne manjina Vukovarsko-srijemske županije dodijelilo mu je 2009. godine zahvalnicu s ručnim satom.
Izvori[uredi | uredi kod]
- "Slovo o piscu", u: Mihajlo Dejanović, "Zvona nad Branjinom", Klisa, 2014, str. 251.
- ↑ 1,0 1,1 Radio Borovo: "Info plus 13.07.2016.". - Borovo, 13. VII. 2016.