Li Po

Izvor: Wikipedia
Ovo je kinesko ime; porodično ime je Li.
Li Bai

Li Bai recitira pjesmu, autor: Liang K'ai (1140 - 1210)
Osnovni podaci
Rođenje 701
Sui Ye, Kinesko Carstvo (Tang)
Smrt 762 (starost 60–61)
Dangtu
Zanimanje pjesnik
Nacionalnost Kinez
Djelo
Period dinastija Tang
Li Po
Kinesko ime
kineski 李白
Japanese name
Kanji 李白
Hiragana りはく
Korean name
Hangul 이백
Hanja 李白
Vietnamese name
Vietnamese Lý Bạch


Li Po (Lǐ Bó, arhaično) ili Li Bai (李白, Lǐ Bái), (701 - 762) je bio kineski pjesnik. Prezime mu je bilo Li, ime Po (Bai), nadimak: Tai Bai (太白, Tài Bái), pseudonim: Gospodin iz kuće plavog lotosa (青莲居士, Qīnglián jūshì). Smatra se najvećim kineskim pjesnikom, i često je nazivan „besmrtnim pjesnikom“ ili „božanskim pjesnikom“ – š’-sjen (诗仙, Shīxiān).

Mladost[uredi - уреди]

Li Po je rođen 1. godine Čang-an ere carice Vu C’-tijen (701. godine n.e.) u mjestu Sui-je (碎叶, Suìyè) u današnjem Kirgistanu.

Prema „Novim historijskim zapisima dinastije Tang“ (新唐书) on je po očevoj liniji direktan potomak kralja Vu-džaoa iz dinastije Lijang, i pripada porodici vladajuće kuće dinastije Tang (čije је prezime također Li).

Kada mu je bilo pet godina, sa ocem Li К’-оm (李客, Lǐ Kè) se preselio na jug Kine (današnji okrug Đijang-jou u S'-čuanu), u mjesto Ćing-lijen (Plavi lotos).

Za njegovu mladost vezan je i poznati kineski idiom „Trljati gvozdenu motku da postane igla“ (铁杵磨成针, ili samo 磨杵成针). Ova priča kaže kako Li Po u mladosti nije volio da uči, već je stalno izlazio napolje da se igra. Jednog dana, igrajući se napolju, ugledao je jednu staricu kako trlja veliku gvozdenu motku od stijenu. Kada ju je upitao šta radi, odgovorila mu je da trlja motku da bi dobila iglu za vez. Ovo je jako uticalo na dječaka, i on je od tog dana počeo vrijedno da uči, pa je tako postao veliki pjesnik.

Iako je želio da postane državni službenik, ipak nije polagao državni ispit. Umjesto toga, sa dvadeset i pet godina, krenuo je da putuje Kinom.

Srednje godine i starost[uredi - уреди]

Njegov način života, koji je znatno odudarao od ideala konfučijanskog plemenitog gospodina, impresionirao je podjednako i aristokratiju i običan svijet. To mu je obezbijedilo da bude predstavljen caru Sjuen-cungu oko 742. godine.

Ovo mu je omogućilo da dobije mjesto savjetnika i dvorskog pjesnika na carskoj akademiji. Međutim, na tom je položaju ostao nepune dvije godine, poslije čega je nastavio da luta Kinom. Ujesen 744. godine prvi put se sreo sa pjesnikom Du Fuom, i postali su dobri prijatelji. Mada su se sreli samo još jednom, ovo je prijateljstvo bilo jako i značajno, pogotovo za Du Fua.

U vrijeme An Lu-šanove pobune bio je na strani pobunjenika, mada se ne zna koliko je to bilo na dobrovoljnoj osnovi. Poslije propasti pobune, bio je protjeran u Je-lang (夜郎, Yèláng, u današnjoj provinciji Gui-džou). Međutim, na pola puta je pomilovan. Tada mu je bilo 59 godina.

Posljednje godine života proveo je lutajući po jugu Kine. U 61. godini krenuo je sa kaznenom ekspedicijom Li Guang-bija protiv ostataka An Lu-šanove ustaničke vojske. Na pola puta se vratio nazad zbog bolesti. Sljedeće godine, krajem 762., umro je od bolesti u Dang-tuu.

Prema „Starim historijskim zapisima dinastije Tang“ Li Po je umro od trovanja alkoholom. Tradicionalna legenda govori da se utopio u rijeci pokušavajući da dohvati odraz mjeseca na vodi. Treća verzija govori da je umro od trovanja živom zbog dugotrajnog pijenja daoističkih eliksira besmrtnosti. Grob mu se nalazi u Cai-š'-điju.

Poezija[uredi - уреди]

Svitak Na terasi, jedina sačuvana originalna Li Poova kaligrafija.

Li Po je jedan od najplodnijih kineskih pjesnika, i do danas je sačuvano preko hiljadu njegovih pjesama.

Pisao je pjesme brzo i lako, bez mnogo naknadnih prepravki. Najviše je pisao u Đije-đi (绝句, juéjù) formi - katrenima sa pet ili sedam karaktera/slogova po stihu. Njegov stil ne posjeduje akademsku prefinjenost Du Fua, ali i bez obzira na to posjeduje izuzetnu maštovitost i slobodu u oblikovanju pjesničkih slika. Neke od tema koje je najčešće opisivao u svojim pjesmama su priroda, prijateljstvo, piće i život, podjednako život aristokratije i život običnih ljudi.

Pjesma „Pitanje i odgovor na planini“ (山中问答) oslikava Li Poov cijeli životni put:

问余何意栖碧山,
笑而不答心自闲。
桃花流水窅然去,
别有天地在人间。


Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini,
Smiješim se u tišini, dok mi duša slobodno luta.
Potok nosi pupoljak breskvinog cvijeta u nepoznato,
Odvojen od svijeta ljudi, imam svoje nebo i zemlju.