Lateranski koncil

Izvor: Wikipedia

Lateranski koncili su bili crkveni sabori ili sinodi Katoličke crkve održani u Rimu u Lateranskoj palači kraj Lateranske bazilike. S obzirom da je imala status papske katedrale, Lateranska palača je postala omiljeno mjesto za crkvene sabore još u kasnoj antici, pa su tako tamo održani sabori 313. i 487. Sinodi su kasnije održavani i u srednjem vijeku, a najvažnijim se smatraju njih pet koje Rimokatolička crkva priznaje kao ekumenske koncile:

  1. Prvi lateranski koncil (1123) koji je potvrdio Konkordat iz Wormsa.
  2. Drugi lateranski koncil (1139) koji je poništio svećeničke brakove, regulirao crkvenu odjeću i napade na svećenstvo kaznio ekskomunikacijom.
  3. Treći lateranski koncil (1179) je ograničio izbor pape na kardinale, osuido simoniju i zabranio postavljanje biskupa mlađih od trideset godina.
  4. Četvrti lateranski koncil (1215) se bavio transupstancijacijom, papskim primatom i ponašanjem svećenstva; također je određeno da Jevreji i muslimani nose posebno odjeću kako bi se razlikovali od kršćana.
  5. Peti lateranski koncil (1512–1517) je pokušao reformirati crkvu.

Od ne-ekumenskih koncila u Lateranu se najviše ističe Lateranski koncil 649 na kome je osuđen monotelitizam.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1.  "Lateran Councils". Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 1913.