Charles VIII. od Francuske

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Karlo VIII, kralj Francuske)
Karlo VIII
Charles VIII.png
Francuska kralj
Vladavina 30. august 1483. - 7. april 1498. [1]
Krunidba 30. maj 1484., Reims
Prethodnik Luj XI
Nasljednik Luj XII
Supruga Ana, vojvotkinja Bretanje
Djeca
Karlo Orlando
Dinastija Valois
Otac Luj XI, kralj Francuske
Majka Charlotte Savojska
Rođen 30. juni 1470.[1]
Dvorac Amboise,  Francuska
Preminuo 7. april 1498.[1]
Dvorac Amboise,  Francuska

Karlo VIII (30. juni 1470 - 7. april 1498.) zvan l'Affable (Susreljiv) bio je francuski kralj od 1483 - 1498. godine.

Karlo (francuski: Charles) član dinastije Valois ostao je upamćen po invaziji na Italiju, nakon koje je otpočela serija francusko-talijanskih ratova koji su obilježili prvu polovicu 16. vijeka.

Biografija[uredi - уреди]

Karlo je bio jedini preživjeli sin francuskog kralja Luja XI i njegove druge žene Charlotte Savojske, ambiciozan ali boležljiv [1](imao je šest prstiju na nozi - zato si je dao napraviti patkaste cipele) bez previše političke mudrosti. Kad mu je umro otac Luj XI 30. augusta 1483. imao je samo trinaest godina, tako da je do njegove punoljetnosti 1491., vladala njegova sestra Ana sa svojim suprugom Petrom II, vojvodom od Bourbona.

Politika Karla VIII[uredi - уреди]

Prvi dio njegove vladavine obilježilo je potpisivanja mirovnog ugovora kojim je okončan Stogodišnji rat, i njegovo vjenčanje s Vojvotkinjom Anom Bretanjskom 1491. godine (on je na taj način postao vojvoda od Bretanje ). Njegova odabranica Ana, već je bila formalno udata za njemačkog kralja Maksimilijana I iz dinastije Habsburg, ali je prisiljena na udaju za Karla. On je Ani branio da se koristi svojom titulom Vojvotkinje od Bretanje, što je bio uzrok njihovih čestih svađa.

Karlo VIII usmjerio je sve svoje ambicije da se domogne krune Napuljskog kraljevstva na koje je formalno imao nekakva nasljedna prava, ali koje je u realnosti bilo u rukama aragonskih vladara. Zbog tog je 1494. pokrenuo veliku invaziju na Italiju, i s velikom vojskom od 30. 000 ljudi prešao Alpe prvo je išao pomoći svom savezniku Ludovicu Sforzi (Ludovico il Moro), koji je kao regent vladao Milanskim vojvodstvom umjesto stvarnog vladara svog nećaka Gian Galeazza Sforze. Gianu Galeazzu priskočio je upomoć napulj ski kralj Ferdinand I, on je nakraju bio njegov zet (oženio je njegovu nećaku Isabelu), da zbaci - Ludovica Sforzu. Nakon što je pomogao Ludovicu Sforzi da odbaci svoje neprijatelje iz Milana , - Karlo VIII krenuo je dalje kroz Apenine prema Napulju ne naišavši na nikakav snažniji otpor. Francuzi su lako savladali napoletanski otpor, Alfonso II je abdicirao u korist svog sina Ferdinanda II. i pobjegao. Na kraju je i Ferdinand II. napustio Napuljsko kraljevstvo i pobjegao u Španjolsku - tako je Karlo lagano došao do napuljske krune.

Lagani Karlov uspjeh, koji je prošao gotovo bez otpora, uzbudio je njegove neprijatelje koji su također imali ambicija na Apeninima, tako je 31. marta 1495. osnovana Sveta liga, u koju su ušli Papinska država, Sveto Rimsko Carstvo, Mletačka republika, Milansko vojvodstvo i Ferdinand II. Aragonski i druge manje talijanske komune, - de jure - taj savez je bio uperen protiv Otomanskog carstva, ali de facto protiv njega. Nakon Bitke kod Fornova 1495. u kojoj su savezničke snage pobijedile francusku vojskuKarlo VIII bježi u Francusku gdje nakon 3 godine umire. U novembru 1495. se na napuljski tron vratio Ferdinand II uz španjolsku pomoć.

Karlo VIII je uspio za samo sedam godina svoje ambiciozne, ali neefikasne vladavine enormno povećati dug dvorske riznice, zbog velikih troškova njegovih talijanskih avantura.

Smrt[uredi - уреди]

Karlo VIII je umro zbog ozljede glave, koju je ozlijedio neoprezno hodajući kroz vrata, nakog čeg je u roku od samo osam sati umro 7. aprila 1498. godine. Karlo VIII je s Anom Bretonskom imao troje mrtvorođene i četvero djece koji su preživjeli, od kojih je najdugovječni bio sin Karlo Orlando, koji je doživio samo 3 godine, tako da je Karlo bio posljednji član iz dinastije Valois. Njega je naslijedio unuk njegova brata Karla VI - Luj XII.

Kako je njegov bračni ugovor propisivao da će Bretanjom nastaviti vladavati supružnik koji nadživi drugoga, kraljica Ana ga je naslijedila u Bretanji, ponovo kao samostalna vladarica, ali ne zadugo; isti ugovor je propisivao da se ona mora udati za muževa nasljednika u slučaju da ostane udovica bez djece, pa se udala za Luj XII.

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Prethodnik: Kralj Francuske Nasljednik:
Luj XI Luj XII