João I. Portugalski

Izvor: Wikipedia
João I. Portugalski
Anoniem - Koning Johan I van Portugal (1450-1500) - Lissabon Museu Nacional de Arte Antiga 19-10-2010 16-12-61.jpg
Kralj Portugala i Algarve
Vladavina 6. april 1385. - 14. august 1433
Krunidba 6. april 1385 Coimbra
Prethodnik Fernando I.
Nasljednik Duarte I.
Supruga Philippa Lancasterska
Djeca
princ
Dinastija Dinastija Aziz
Otac Pedro I.
Majka Teresa Lourençon
Rođen 11. april 1357.
Lisabon  Portugal
Preminuo 6. april 1385.
Lisabon, Portugal

João I. Portugalski (hrvatskosrpski: Žoao I. Portugalski) (Lisabon, 11. april 1357. - Lisabon, 13. august 1433. [1]) bio je deseti portugalski kralj, od 1385. do 1433. i osnivač Dinastije Aziz.

Za svoje duge vladavine uspio je očuvati nezavisnost Portugala od Kastilje i omogućiti prekomorsku teritorijalnu ekspanziju. [1]

Biografija[uredi - уреди]

Mladost[uredi - уреди]

Vjenčanje Joãoa i Philippe Lancasterske u Portu

João je bio vanbračno dijete portugalskog kralja Pedra I. i njegove ljubavnice Terese Lourenço[1], za koju neki tvrde da je bila galicijska princeza, kćer Lourenço Martinsa (ili Lourenço iz Praçe). Mladost je proveo školujući se u vojničko - viteški redu Aviz (Ordem de Avis) u Alenteju. 1364. postao je Veliki meštar tog reda, Kad mu je umro otac 1367., naslijedio ga je njegov polubrat Fernando I. čija je vladavina protekla u stalnom rivalitetu sa kastiljskim suparnikom Juanom I..

Zastava kralja Joãoa I.

Vladavina[uredi - уреди]

Nakon smrti svog polubrata Fernanda I., koji je umro bez muških nasljednika u oktobru 1383., njegovi pristaše poduzeli su sve da osiguraju tron njegovoj kćeri jedinici infanti Beatriz. Nju je otac pod silnim pritiskom udao za kastiljskog kralja Juana I. no većina Portugalaca bila je protiv tog sjedinjenja sa Španjolcima, zatim je uslijedilo krizno i anarhično razdoblje od dvije godine (1383.-1385.) bez monarha na čelu zemlje.

Nakon te dvije krizne godine, konačno se sastao portugalski Cortes (kraljevsko vijeće) u Coimbri 6. aprila 1385. i odabrao Joãoa za kralja. [1]Taj čin bio je istovremena objava rata Kastilji, koja je ionako polagala pravo na portugalski prijesto. Ubrzo nakon toga Juan I. napao je Portugal u ljeto sa ciljem da zauzme Lisabon i zbaci Joãoa sa prijestolja.

Juanovi saveznici bili su Francuzi, a Joãovi Englezi (vidi Stogodišnji rat). uz snage portugalskih nacionalista Nuno Álvares Pereira. Nakon Bitke kod Atoleirosa, a naročito nakon odlučne Bitke kod Aljubarrota (14. august 1385.), u kojoj su Portugalci i njihovi saveznici do nogu potukli kastilijansku vojsku, Juan I. se povukao. Time je stabilnost portugalskog prijestolja bila za par vjekova osigurana.

Da trajno potvrdi svoje savezništvo sa Englezima, João I. zaprosio je sestru engleskog kralja Henrika IV. - Philippu Lancastersku, sa kojom se 11. februara 1387. oženio u Portu.

Nakon smrti Juana I. 1390., João je praktički ostao bez ikakvih vanjskih pritisaka na svoju zemlju (problem sa Beatrize se sam od sebe smirio) i posvetio se ekonomskom i kulturnom razvoju zemlje. Jedina značajna vojna akcija koju je on poduzeo bila je opsada i osvajanje maurske luke i uporišta Ceute - 1415. To je poduzeo kao prvi korak do buduće kontrole plovidbe uz afričku obalu. No u široj perspektivi, to je bio prvi korak otvaranja arapskog svijeta prema srednjovjekovnoj Evropi, koji je doveo do doba velikih geografskih otkrića s portugalskim jedrenjacima po svim morima svijeta.

Suvremenici su João opisivali kao lucidnog čovjeka, koji se mogao jako koncentrirati na problem, ali je istovremeno bio ljubazna i dobrohotna osoba. Njegovo solidno obrazovanje, koje je stekao u mladosti - bilo je u ono doba prilično neobična stvar za srednjovjekovnog vladara.

On je svoju mladenačku ljubav prema znanju i kulturi, prenio na svoju djecu; Duarte budući kralj, bio je pjesnik i pisac, Pedro, knez Coimbre, bio je jedan od najučenijih ljudi svoga vremena, a princ Henrik Moreplovac, vojvoda od Visea, uložio je cijeli svoj život u razvoj nautike pomorskih istraživanja. Jedinu preživjelu kćer Isabelu, udao za Filipa Dobrog, vojvodu od Burgundije, i ona je sretno provela svoj život. [1]

Brakovi i nasljednici[uredi - уреди]

Sa prvom ženom Philippom Lancasterskom, João je imao 9 djece, koju su nazvali Slavna generacija (portugalski: Ínclita Geração), to su bili; infanta Branca (1388. -1389.), infante Afonso (1390. - 1400.), kralj Duarte I. (1391. -1438.), infante Pedro (1392. - 1449.), infante Henrik (1394. -1460.), infanta Isabela (1397. - 1471.), infanta Branca (1398. - 1398.), infante João (1400. - 1442.), infante Fernando (1402. - 1443.)

Sa ljubavnicom Inês Peres (oko 1350–1400?) imao je dvoje djece; Afonso (1377. - 1461.) i Beatriz (oko 1382. -1439.)

Prethodnik:
Fernando I.
1383 -1385 dinastička kriza
Portugalski kralj
(1385 - 1433)
Nasljednik:
Duarte I.

Bilješke[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 "John I" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/304662/John-I. pristupljeno 26. 11. 2011. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]