Jan van Eyck

Izvor: Wikipedia
Jan van Eyck
Nordijska renesansa

Čovjek s crvenim turbanom (Autoportret), 1433., tempera i ulje na drvu, 33,3 x 25,8 cm, Nacionalna galerija u Londonu.
Biografske informacije
Rođenje oko 1390.
Maaseick ili Maastricht, Nizozemska
Smrt prije 9. rujna 1441.
Znamenita djela
Gentski oltar
Čovjek s crvenim turbanom
Portret Arnolfinijevih
Inspiracija

Jan van Eyck (Maaseick ili Maastricht, o. 1390.Brugge, prije 9. rujna 1441.) je flamanski rano-renesansni (kasnogotički) slikar.

S bratom Hubertom oslikao čuveni gentski oltar. Zapravo Hubert je započeo ovo djelo, ali ga je 1432. završio njegov brat Jan, 10 godina nakon Hubertove smrti. Njemu prepisuju i popularizaciju tehnike uljanog slikarstva, te njeno širenje u Italiji i Europi. Uz brata Huberta, Jan je prvi slikar na europskom sjeveru koji je prevladao srednjovjekovne sheme i stvorio je novi likovni izraz realističnih tendencija.

Biografija i djela[uredi - уреди]

Rođen vjerojatno u flamanskom gradu Maastrichtu, a o njegovom djetinjstvu i školovanju zna se veoma malo.

Od 1420. sa svojim starijim bratom Hubertom slika Gentski oltar. To je spektakularni oltar-poliptih koji se nalazi u crkvi sv. Bavona u Gentu. Na ovom djelu, u okviru tzv. nordijskog slikarstva i njegove srednjovjekovne sakralne sheme, javlja se po prvi put niz novih suvremenih motiva i tema. Čitav apokaliptički prizor kao kompozicija smješten je u prirodni ambijent, u slobodan pejzaž, koji je dat minuciozno, gotovo pendantno veristički (realistično). Likovi svojim rasporedom masa, osobnim karakteriziranjem i snažnim živim bojama (koje do dan danas nisu trebale nikakvog popravka) označavaju početak nove epohe umjetnosti – renesanse.

Od 1422. Jan van Eyck je u službi nizozemskog vojvode Johanna Bavarskog u Den Haagu i kasnije Filipa Dobrog od Burgundije koji ga, posve u stilu talijanskih umjetnika renesanse, šalje u inozemstvo s posebnim misijama. Od 1431. do smrti boravio je u Bruggeu. Tamo radi portrete nedostiživo istančane karakterizacije. To su uglavnom figure u interijerima; likovi su ocrtani izvanredno precizno, oštro, a intimna atmosfera prostorije pokreće umjetnost niz slikara interijera i genre-motiva u 17. st.

Jan van Eyck, Portret Arnolfinijevih, 1434., ulje na drvu, 81,9 x 59,7 cm, Nacionalna galerija, London.

Takva slika je i Giovanni Arnolfini sa ženom (1434.), najveće remek-djelo svoga doba. Ovo ulje na platnu je zapravo dokument vjenčanja s potpisom slikara kao svjedoka (Johanes de Eyck fuit hic 1434). Kompozicija je statična, sve je pregledno, stvari postoje kao plastični samostalni oblici, razmješteni u zatvorenom praznom prostoru. Važno je obratiti pažnju na ogledalo u stražnjem dijelu prostorije čime je prostor zaokružen i dobiva novu dimenziju. Oblici su viđeni s druge strane i tako je umjetnik potpuno ovladao prostorom jer se i položaj s kojeg gledalac gleda sliku vidi upravo u tom ogledalu. Eyck tako sjedinjava sve oblike kao što perspektiva sjedinjava sve elemente u djelima Piero della Francesca. Sve je detaljno reproducirano sa bogatim koloritom, harmoničnim i profinjenim prijelazima u tonovima. No to nije puki “isječak iz života”, već svakodnevica uzdignuta do misterija. To je postignuto u raščlanjivanju onoga što već postoji, što je isto tako vrijedno kao i talijanska sinteza stvarnog i idealnog. Van Eyck, kao i Majstor iz Flémallea, prikazuje predmete kao simbole: postelja kao simbol bračne vjernosti, pas - simbol povjerenja, jedna jedina svijeća koja gori u pol bijela dana kao simbol Kristov, izuveni bračni par zato što stoji na svetom tlu braka … Ovo nije “stvarnost” nego uzdizanje onoga što je vidljivo do slike vječnosti, do umjetnosti.

Među ostalim Janovim remekdjelima ističu se: Madona kancelara Rolina; Madona kanonika van der Paele i portreti Muškarac s karanfilom; Zlatar Jan van Leuw. Uporaba uljene boje omogućila mu je profinjene prijelaze u tonovima i bogata i harmonična kolorita, te bolje dočaravanje dubine prostora. Direktno je utjecao na slikarstvo 15. st. na sjeveru Europe i slikare Hugo van der Goesa, Pietera Christusa, Daniel Boutsa i dr. Njegov realizam dao je znatne pobude talijanskom slikarstvu.

Značaj slikarstva Jana van Ajka[uredi - уреди]

  • Jedan od predvodnika Renesanse
  • Osnivač nizozemske škole slikarstva
  • Predstava prostora u perspektivi
  • Umetnik je posmatrač realnog sveta
  • Potpuno otsustvo uticaja antičkih uzora (za razliku od umetnosti u Italiji tog vremena)
  • Njegovo slikarstvo karakterišu blistave boje sa izuzetnim kontrastima svetlo-tamno (tzv. kjaroskuro -{Chiarosuro}-)
  • Zajedno sa Rohir van der Vejdenom, razvio realizam u slikarstvu
    • verno slikanje prirode i čoveka
    • naglašavanje ljudske individualnosti
    • detaljno slikanje pejzaža

Slikarstvo Jan van Ajka, Rober Kampena i Rohir van der Vejdena, puno detalja iz realnog života, označava početak nove epohe slikarstva. Iako se najčešće radi o religioznim temama u kojima treba prikazati koncept natprirodne svetosti, njihove predstave unose duhovnost u prizore bliske svakodnevnom životu.

Tehnika uljanog slikarstva[uredi - уреди]

Sa Van Ajkom u tehnici slikarstva počinje svojevrsna revolucija. Pored tradicionalne tempere i fresko tehnike, prvenstveno je koristio uljane boje. Đorđo Vazari je u Van Ajku video pronalazača uljane tehnike, međutim ona je bila poznata i ranije. Jan van Ajk je bio prvi slikar koji je koristio sikativ i razređivače.

Tehnologija:

  • Stabilni pigmenti boje se rastvore u biljnom ulju
  • Podloga za slikanje: platno, drvo ili karton
  • Prvo se na podlogu nanese osnova (vezivo od gipsa i skroba)
  • Polagano i detaljno slikanje je moguće samo sa bojama koje se sporo suše
  • Koriste se četke od svinjske dlake, a za finije detalje od stočne
  • Odgovarajuće razređivanje boja se postiže mešanjem sa lanenim uljem ili terpentinom

Izbor važnijih dela[uredi - уреди]

  • Gentski oltar, oko 1425-1435, Katedrala sv. Bavon, Gent
  • Madona u crkvi, oko 1426, Galerija slika, Berlin
  • Kardinal Nikolo Albergati, oko 1432, Kunsthistorisches Museum Beč
  • Portret mladića (Timotej), 1432, Nacionalna galerija, London
  • Đovani Arnolfini sa suprugom Đovanom Čenami (ili Supružnici Arnolfini), 1434, Nacionalna galerija, London
  • Madona kancelara Rolena, oko 1435, Luvr, Pariz
  • Blagovesti, oko 1435, Muzej Tisen-Bornemica, Madrid
  • „Luka“ Madona, oko 1435, Umetnički institut, Frankfurt
  • Portret Boduena de Lanoja, oko 1436-1438, Državni muzej, Berlin
  • Portret Jan de Leva, 1436, Kunsthistorisches Museum, Beč
  • Madona kanonika Van der Pelea, 1436, Muzej lepih umetnosti, Briž
  • Margareta van Ajk, 1439, Muzej lepih umetnosti, Briž

Vanjske veze[uredi - уреди]