Ischia

Izvor: Wikipedia
Za općinu v. Ischia (comune). Za dio ljudskog kuka v. Ischium
Ischia
Podaci
Država  Italija
regija Campania
provincija Napulj
Glavno naselje Ischia
Površina 46,3 km² (18 kv. milja) km²
Najviši vrh Mount Epomeo (788 m m)
Broj stanovnika 60.335
Ischia da procida.jpg
Plaža Maronti, istočno od St Angela.

Ischia je vulkanski otok u Tirenskom moru, na sjevernom kraju Napuljskog zaljeva. Trapezoidni otok se nalazi otprilike 30 km od Napulja te je dug oko 10 km sa istoka na zapad i 7 km od sjevera na jug s 34 km obale i površinom od 46,3 km². Gotovo u potpunosti je brdovit, s najvišim vrhom koji se zove Mount Epomeo, a visok je 788 metara: vulkan je bio aktivan u klasičnom periodu [1]. Otok ima oko 60.000 stanovnika.

Ischia Porto je naziv za glavnu comune (općinu) na otoku. Ostala naselja su Barano d'Ischia, Casamicciola Terme, Forio, Lacco Ameno i Serrara Fontana.

Glavna privredna grana je turizam, orijentiran na toolice koje posjećuju uglavnom evropski (posebno njemački) i azijski turisti koji nastoje uživati blagodati vulkanske aktivnosti, kao što su topla voda i ljekovito blato. Većina stanovnika ovog otoka pored maternjeg italijanskog otoka dobro vlada i njemačkim i engleskim jezikom.

Glavne atrakcije[uredi - уреди]

Castello Aragonese.

Aragonski zamak[uredi - уреди]

Aragonski zamak (Castello Aragonese, Ischia Ponte) je na stijeni u blizini otoka godine 474. pne. sagradio Hijeron I od Sirakuze. Istovremeno su sagrađena dva tornja s kojih se moglo pratiti kretanje neprijateljske flote. Stijenu su nešto kasnije zauzeli Partenopejci (drevni stanovnici Napulja). Godine 326. pne. zamak su osvojili Rimljani, potom opet Partenopejci. Godine 1441. Alfonso V od Aragona je stijenu spojio s kamenim mostom koji je zamijenio dotadašnji drveni most te utvrdio zidove kako bi se stanovništvo moglo braniti od pirata. Oko 1700. godine je na otoku živjelo 2000 porodica, uključujući samostan klarisa, opatiju bazilijanaca iz Grčke, biskupsku palaču i sjemenište, te prinčevu rezidenciju s vojnim garnizonom. Također je bilo trinaest crkava. Godine 1912. je zamak predan u privatno vlasništvo. Danas je najposjećeniji spomenik na otoku. Pristupa smu se posebnim tunelom. Duž tunela se nalazi mala kapela posvećena Svetom Ivanom Josipu od Krića (San Giovan Giuseppe della Croce), svecu zaštitniku otoka. Prići mu se može i liftom. Moguće je posjetiti i crkvu Immacolata, sagrađenu 1737. godie i katedralu Assunta sagrađenu 1806. godine.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Princeton Encyclopedia of Classical Sites

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Koordinate: 40°43′N 13°54′E / 40.717, 13.9