Herbarij

Izvor: Wikipedia
Herbarijski arak, Vitellaria paradoxa zapadnoafrička biljka

Herbarij (lat. herbarium) je zbirka prešanoga sušenog bilja. Biljke se lijepe na listove papira (herbarijske arke) i razvrstavaju po vrstama, rodovima i porodicama. Uz svaku biljku se na herbarijskom arku nalaze naziv herbarijske zbirke, latinsko ime biljke, nalazište, tj. mjesto gdje je biljka ubrana, zatim stanište, tj. ekološke značajke nalazišta, datum sakupljanja, ime sakupljača i ime onoga tko je biljku odredio (determinirao), a mogu biti navedeni i drugi važniji podatci.

Povijest[uredi - уреди]

Početkom 16. stoljeća Luca Ghini, profesor botanike sa Sveučilišta u Bologni, počeo je sušiti biljke pod pritiskom i sakupljati ih u zbirku - herbarij. Vrlo brzo tu su tehniku prihvatili botaničari širom Europe i svijeta pa je do danas nezamjenjiva u čuvanju i proučavanju biljnog materijala. Ako se herbarij pravilno čuva i održava, može trajati neograničeno. Tako su najstarije zbirke starije od 500 godina, a još su u itekako upotrebljivom obliku. Herbarijske zbirke vrlo su bitan komparativni materijal u mnogim taksonomskim i florističkim i geobotaničkim istraživanjima, pa se najčešće nalaze uz botaničke institucije i prirodoslovne muzeje.

Herbariji u institucijama[uredi - уреди]

Tri najstarija herbarija na svijetu nalaze se u Kasselu (Njemačka) iz 1569., Bologni (Italija) iz 1570. i Baselu, (Švicarska) iz 1588. Neki od najvećih herbarija su Muséum National d'Histoire Naturelle u Parizu (Francuska) s 10 500 000 primjeraka, Komarov Botanical Institute u Sankt Peterburgu (Rusija) i Conservatoire et Jardan Botanique u Ženevi (Švicarska) s više od 5 000 000 primjeraka.

U Hrvatskoj postoji nekoliko važnijih herbarija, od kojih su najveći Herbarium Croaticum (herbarij Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu) i Herbarij Ive i Marije Horvat. U Hrvatskoj ima nekoliko herbarijskih zbirki. Najveća je u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Uspostavljen je 1880. a sastoji se od dva dijela: hrvatski herbarij (Herbarium Croaticum), u kojem je zastupljena pretežito hrvatska flora, s oko 180 000 primjeraka i opći herbarij (Herbarium generale) s oko 100 000 biljaka iz mnogih područja svijeta. Također je značajan Herbarij Ive i Marije Horvat, uspostavljen 1918. smješten u Botaničkom vrtu u Zagrebu s oko 78 000 primjeraka gdje su pohranjene uglavnom biljke iz Hrvatske i ostalih područja jugoistočne Europe.

Velike herbarijske zbirke, u kojima je veliki broj biljaka hrvatske flore, nalaze se u Beču i Budimpešti jer su, osobito u XIX. stoljeću, hrvatsku floru istraživali mnogi inozemni istraživači.

Izrada herbarijuma[uredi - уреди]

Priprema[uredi - уреди]

Sakupljanje biljaka[uredi - уреди]

Izlazak na teren podrazumeva prethodno planiranje maršrute, kako bi se obišlo što veće područje i što raznovrsnija staništa. Sa jednog staništa se prikuplja nekoliko primeraka iste vrste u slučaju da se jedan primerak ne ispresuje dobro. Ovo pravilo ne važi za retke i ugrožene vrste. Potrebno je, gde je to moguće, uzimati biljke sa svim njihovim organima, a ne tek cvet ili list. Takođe, potrebno je paziti da izdanci ne sadrže previše listova, jer tokom presovanja će se lepiti jedan za drugi i teže će se uočavati njihov oblik i detalji. Uzimaju se primerci srednje veličine, koji su reprezentativniji od suviše velikih ili malih. Radi bolje determinacije parazitskih biljaka, potrebno ih je uzimati sa domaćinom. Poželjno je svaku biljku brati u različitim godišnjim dobima jer im se razlikuju faze listanja, cvetanja i plodonošenja. Semena biljaka se sakupljaju u označene koverte. Kod biljaka čija je boja nepostojana, odnosno, gubi se u toku presovanja, potrebno je skicirati biljku ili fiksirati cvet u teglicu. To se radi i kod biljaka koje su teške za determinaciju. Kod mahovina je bitno prikupiti i gametofit i sporofit, a presuju se nekoliko dana tako što se menja hartija svakih nekoliko sati.[1]

Presovanje[uredi - уреди]

Pre presovanja je potrebno odstraniti suvišne delove biljke, ali tako da se ne naruši njihov opšti izgled. Zapravo, smisao presovanja je da se biljka predstavi reprezentativno, pa je potrebno da u što većoj meri ona sačuva svoj oblik i boju pojedinih organa. Zato se koriste mnoge tehnike, pa tako da bi se sačuvala boja listova četinara oni se popare ključalom vodom ili se na kratko vreme potope u rastvor alkohola. Teškoće pri presovanju postoje kod podzemnih organa i najviše kod cvetova, pa se pri tome koriste posebni postupci, kao i pribor, poput higroskopne vate, na primer.[1]

Obrada materijala[uredi - уреди]

Obrada materijala podrazumeva determinaciju biljaka. I za ovaj postupak se koristi odgovarajući pribor, gde značajnije mesto zauzima literatura. To su zapravo tzv. ključevi.[1]

Izrada herbara[uredi - уреди]

Koje će vrste činiti zbirku zavisi prvenstveno od njene namene, odnosno šta njome treba da se prikaže. Obično se prave zbirke vrsta jedne oblasti, ali one mogu sadržavati i samo lekovite ili autohtone vrste na primer. Biljke se najčešće sortiraju po taksonomskim grupama. Ako je u pitanju veći herbarijum, moguće je napraviti katalog radi lakšeg snalaženja.[1]

Literatura[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 Petković, B. Marin, P. & Boža, P. 1995. Praktikum iz sistematike viših biljaka. Nauka. Beograd.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]