Guaimario IV od Salerna

Izvor: Wikipedia

Guaimar IV[1] (cxa. 1013 – 2/3. jun 1052) bio je princ Salerna od 1027. godine,[2]i vojvoda Amalfija od 1039. do smrti, a također je služio i kao vojvoda Gaete (1040–1041) i princ Kapue (1038–1047). Za to je vrijeme bio jedan od najvažnijih i najuticajnijih feudalaca Južne Italije te igrao važnu ulogu u događajima pred kraj bizantske vlasti i početak normanske hegemonije nad tim područjem.

Rodio se kao sin princa Guaimara III i Gaitelgrime, kćeri princA Pandulfa II od Beneventa. Kada je godine 1022. rimsko-njemački car Heinrich II Sveti poduzeo pohod na jug Italije, otac je malog Guaimara poslao kao na Heinrichov dvor kao taoca; car ga je, pak, predao papi Benediktu VIII koji ga je pustio. Oca je naslijedio u dobi od 14 ili 16 godina.

Deset godina je pružio utočište Rainulfu Drengotu, odmetnom vođi normanskih plaćenika u službi njegovog rođaka i dotadašnjeg saveznika Pandulfa IV od Kapue. Iste godine je dobio Kapuu u leno od strane cara Konrada II, prethodno oduzetu Pandulfu. Podrška Normana mu je omogućila da zauzme grad i protjera Pandulfa, koji je utočište našao u Carigradu. Godine 1039. je pokrenuo pohod na Amalfi gdje se proglasio vojvodom. Godine 1040. je zauzeo Gaetu gdje se također proglasio princom; nakon kraćeg ustanka lokalnog stanovništva i njegovog gušenja, prepustio ju je Rainulfu.

Godine 1042. se Guaimar priključio bizantskog ekspediciji na Siciliju pod Giorgijem Manijakom. Tamo se upoznao s normanskim vođom Tancredom od Hautevillea i s njim sklopio savez. Godine 1043. se, prkoseći volji bizanstkih careva, proglasio vojvodom Apulije i Kalabrije te Hautevilleovima kao leno predao Melfi, koje će kasnije postati glavno normansko uporište za dalja osvajanja.

Tada se Guaimar našao na vrhuncu moći, ali je ona već počela slabiti poslije smrti njegovog vjernog saveznika Rainulfa. Njegovi nasljednici su se okrenuli Pandulfu, koji se iz Carigrada vratio i preuzeo Kapuu. Rimsko-njemački car Heinrich III je 1047. proglasio titulu vojvode Apulije i Kalabrije ništavnom.

3. juna 1052. je ubijen u Salernu u zavjeri koju su organizirali braća njegove supruge Gemme. Nakon toga je princom Salerna postao Pandulf III. Guido od Sorrenta, koji je preživio atentat, kasnije je opsjeo Salerno sa vojskom; zavjerenici su se predali, ali su potom masakrirani od strane Normana koji su tako osvetili svog popularnog gospodara.

Guaimar IV se smatra posljednjim velikim langobardskim vođom u historiji Italije.

Literatura[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Također Waimar, Gaimar, Guaimaro, Guaimario, Guaimarius ili Weimarius. Prema revidiranoj genealogiji čiji je autor Huguette Taviana-Carozzi, ponekad se naziva i Guaimar V. Gravett, 132, ga naziva "Željeznoruki."
  2. Prema Catalogum Principum Salerni, vladao je 34 godine i 17 dana.


{{s-ttl|title=[[vojvoda Gaete]|years=1040–1041}}

Kraljevske titule
Prethodi:
Guaimar III
princ Salerna
1027–1052
Slijedi:
Gisulf II
Prethodi:
Pandulf IV
princ Kapue
1038–1047
Slijedi:
Pandulf IV
Slijedi:
Leone II
Prethodi:
Giovanni II
vojvoda Amalfija
1039–1052
Slijedi:
Giovanni II