Gradonačelnik Podgorice

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zastava gradonačelnika Podgorice

Gradonačelnik Podgorice je načelnik grada Podgorice, glavnog grada Crne Gore od 13. jula 1946. Zastupa u ime grada, a izvršnu funkciju obavlja u gradu Podgorici.

Grad je pripojen Kraljevini Crnoj Gori pod vladavinom kralja Nikole, odmah poslije Berlinskog kongresa, okončanog u julu 1878. Naziv grada je od 25. jula 1946. do 2. aprila 1992. bio Titograd u čast maršala Tita.

Lista[uredi | uredi kod]

# Gradonačelnik Početak mandata Kraj mandata Stranka Bilješke
1. Ilija Plamenac
1879
1886
nezavisan Guverner u ime kralja Nikole, u službi od kraja januara 1879.[1] Vojskovođa u Crnogorsko-turskom ratu, više puta nagrađen ordenima, bit će dvadesetpet godina Ministar odbrane Crne Gore (1879–1905).
2. Luka Nenezić
1886
1891
nezavisan
3. Marko Pejanović
1891
1893
nezavisan
4. Stevan Lukačević
1893
1895
nezavisan Političar, trgovac i glumac. Bio je jedan od osnivača Podgoričkog pozorišnog društva. Igrao je ulogu Maksima Crnojevića u Kostićevoj drami Maksim Crnojević izvedenoj u Podgorici 5. aprila 1885. Pisao je za Glas Crnogorca, tjednika koji je izlazio na Cetinju između 1873. i 1916.. Bio je bio daleki rođak kralja Nikole[2] i potomak Karađorđa Petrovića.[3]
5. Stevan Raičković[α 1]
1895
1899
nezavisan
6. Jovan Mrčarica
1899
1906
nezavisan
7. Spasoje Piletić
1906
1908
NS
8. Nešo Stanić
1908
NS Historičar i pisac, autor nekoliko knjiga i članaka.
9. Stanko Marković
1908
1915
PNS
10. Savo Šestić
1915
1916
nezavisan
11. Ljubomir Glomazić
1916
1918
NS
12. Savo Cerović
1918
1920
NRS
13. Luka Pišteljić
1920
1922
nezavisan
14. Ljubomir Krunić
1922
1925
NRS
15. Nešo Šćepović
1925
1940
NRS Poduzetnik i političar, jedan od najimućnijih Podgoričana, pa su ga stanovnici prozvali Sirotinjska majka jer je zajamčio hranu i novac siromašnima. Bio je predsjednik Trgovinsko-industrijske i zanatske komore, duguje mu se velika podloga izgradnji zgrada u Podgorici. Pri kraju rata, komunisti su ga proglasili neprijateljem i država mu je kasnije oduzela posjed.
16. Dimitrije Begović
1940
1941
NRS
17. Miloš Vučinić
1941
1944
nezavisan
18. Petar Raičković
1944
1945
nezavisan
19. Stevan Radusinović
1945
1947
KPJ
20. Periša Vujošević
1947
1949
KPJ Komunista, član Savjeta Republike Crne Gore, muž Olge Vujošević.[4]
21. Iko Mirković
1949
1950
KPJ Komunista, političar i historičar, kasnije visoki partijski dužnosnik. Na primjer, 19. jula 1976. će bit član delegacije veterana (SUBNOR) koja će posjetiti NR Kinu.[5]
22. Periša Vujošević
1950
1953
SKJ 1952. KPJ mijenja naziv u SKJ
23. Iko Mirković
1954
1958
SKJ
24. Branko Nilević
1958
1961
SKJ
Od 1961. do 1965. gradom su upravljali Vaso Stajkić, Velizar Škerović i Vuko Radovanović.
25. Aleksandar Radević
1965
1967
SKJ
26. Branko Lazović
1967
1974
SKJ
27. Miro Popović
1974
1978
SKJ 25. 2. 1977. Poslednja Titova posjeta u Podgorici.
28. Slobodan Filipović
1978
1982
SKJ
29. Slobodan Simović
1982
1984
SKJ
30. Borislav Drakić
1984
1986
SKJ
31. Ratko Ivanović
1986
1989
SKJ
32. Jovan Kavarić[α 2]
1989
1990
nezavisan Akademik, istaknuti klinički biokemičar.
33. Srđa Božović
1990
1993
DPS
34. Zoran Knežević
1993
1996
DPS
35. Radivoje Rašović
1996
1998
SNP 1997. godine je se SNP odcijepio od DPS-a.
36. Dragiša Pešić
1998
SNP
34. Mihailo Burić
1998
2000
DPS
34. Miomir Mugoša
2000
2014
DPS
34. Migo Stijepović
2014
2018
DPS
34. Ivan Vuković
2018
2023
DPS
34. Olivera Injac
2023
... PES Prva žena u službi podgoričkog gradonačelnika.

Spoljašne veze[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Stevan Raičković (1858-1933), trgovac.
  2. Jovan Kavarić (Ponari, 1934), klinički biokemičar.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Gradonačelnici Podgorice: Prvi guverner Podgorice bio je Ilija Plamenac, Marko Miljanov ga je zamijenio”. 2. 8. 2016.. Pristupljeno 13. 01. 2023. 
  2. Šuković, Mijat. „Ustav za Knjaževinu Crnu Goru od 1905.”. montenegrina.net. Pristupljeno 13. 01. 2023. 
  3. Zlatičanin, Zlatko (6. 8. 2003). „Rijekom Moračom (14) - Vremena i ljudi”. Pobjeda. Pristupljeno 13. 01. 2023. 
  4. Lazović, Zorica (1980). „Olga Vujošević o danima NOB-a”. Duga. Pristupljeno 13. 01. 2023. 
  5. „Visit of Yugoslav Veterans Delegation to PRC”. 1976. Pristupljeno 13. 01. 2023.