Kraljevina Crna Gora
| Upozorenje: Nije specificirana vrijednost za "ime_genitiv" | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kraljevina Crna Gora je istorijski period u istoriji Crne Gore nastala 1910. godine, nastala je iz Kneževine Crne Gore. Jedini kralj je bio Nikola Petrović.
Sadržaj/Садржај |
Historijski kontekst [uredi - уреди]
Od 1852. godine bila je Crna Gora Kneževina (crnogorski Knjaževina). Na čelu države je bio knez (crnogorski knjaz).
Crnogorci su obično svoga vladara nazvali Gospodar, što je bila stara titulacija iz sredjovjekovne povijesti, za doba crnogorske dinastije Balšići i vladara Ivana Crnojevića.
Prije 1851. vladari Crne Gore bili su mitropoliti (ili vladike) na Cetinju. Istodobno su oni bili i crkveni pravoslavni autokefalni poglavari. Takva je tradicija postojala od početka 16. vijeka.
Prvi knez je od 1852.-1860. bio Danilo I. Petrović. Pravni sustav sekularne države verificiran je usvajanjem Zakonika Danila I. 1855. godine.
Državnim poglavarom je knez Nikola I. Petrović postao 1860. godine. Na blagdan Velika Gospojina 28. kolovoza 1910., u povodu obljetnice 50 godina na crnogorskom prijestolju, proglasio se kraljem te je Crna Gora postala Kraljevinom.
Državno uređenje [uredi - уреди]
Kraljevina Crna Gora je bila ustavna i parlamentarna, no u biti apsolutistička monarhija. Prvi crnogorski Ustav je donesen 19. prosinca 1905. no on nije ostavljao mnogo demokratskih opcija i u stvarnosti je sva vlast bila u rukama vladaraa.
Monarh (knez, kasnije kralj) je bio i vrhovnim zapovjednikom oružnih snaga (vojska, te policija i žandarmerija) i osobom koja je odlučivala o objavi rata i savezništvima.
Monarh je imao ovlasti jedini sazivati i raspuštati parlament, te postavljati državno činovništvo, ministre i sudce.
Prema Ustavu, kojeg je donio (oktroirao) Nikola I. kao vladar nije mogao biti podvrgnut nikakvoj odgovornosti.
Zakonodavstvo su činili monarh i parlament.
Crnogorska narodna skupština , na osnovu Ustava, prvi puta je konstituirana listopada 1906. godine. Ona je imala ustavne, definirane relacije spram monarha, na način da niti jedan zakon u državi nije mogao biti izdat, ukinut i promijenjen bez njezina odobrenja. Monarh također nije mogao samostalno donijeti odluku o ustanovljenju i/ili izmjeni poreza, o zaduženju u inostranstvu, niti samostalo usvajati državni proračun, bez suglasnosti parlamenta. No, na drugoj strani, crnogorski parlament nije imao pravo zakonske inicijative, niti je zakon uopće bio usvojen dok ga monarh ne verificira. Parlament također nije mogao da pozove na političku odgovornost ministre ili vladu (Ministarsko vijeće) u cjelini, jer ih je mogao opozvati jedino monarh.
Ministarsko vijeće Crne Gore (Vlada, crnogorski Ministarski savjet) je kao dio izvršne vlasti u potpunosti ovisilo od monarha. Ministarsko vijeće se poglavito sastojalo od šest resora: Ministarstvo vojno, Ministarstvo inozemnih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo prosvjete i crkvenih djela, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija i graditeljstva.
Sudska vlast se sastojala od Velikog suda i oblasnih sudova. Veliki sud je bio najviša sudska instanca s ovlastima da rješava u konačnom o apelacijama protiv presuda nižih, oblasnih sudova. Sve do 1902. u građanskim je sporovima u krajnjoj instanci mogao rješavati direktno crnogorski monarh no to od toga perioda više nije bilo moguće, premda je monarh imao pravo davati pomilovanja i ublažavati kazne.
Državno vijeće (crnogorski Državni savjet), sastavljen je bio od šestorice monarhovih izabranika koje je imenovao ukazom. Po Ustavu je Državni savjet bio najviše uprvno tijelo s ovlastima svojevrsnog upravnog suda za disciplinske prekršaje dužnosnika i prodaju nepokretnosti koje su pripadale lokalnim organima vlasti; ovaj je organ bio pravni savjetodavac vladara i parlamenta kod usvajanja zakona a odluke su mu bile pravomoćne tek po monarhovom verificiranju.
Glavna državna kontrola imala je po Ustavu ovlasti kontrole administrativnih računa i glavnoga državnoga proračuna. Po dvojicu članova Glavne državne kontrole birala je Crnogorska narodna skupština s liste koju je predlagao Državni savjet.
Ustav Knjaževine Crne Gore iz prosinca 1905. je donesen, smatra se, pod pritiskom vanjskih okolnosti. U Carskoj Rusiji, crnogorskom historijskom savezniku, su se zbile ustavne reforme i listopada 1905. dozvoljeno je formiranje po prvi puta ruskoga narodnoga parlamenta (Duma). Crna Gora nije, uz Osmansko Carstvo, želila ostati jedina zemlja u Europi bez ustava i parlamenta. Knez Nikola je Ustav oktroirao i prije izbornog sazivanja Crnogorske narodne skupštine a parlament na svojim zasjedanjima nije uopće raspravljao o njemu.
Vladari (1910-1918) [uredi - уреди]
- Nikola I od Crne Gore, kralj od 1910. do 1918.
Titularni vladari (1918-) [uredi - уреди]
- Nikola I od Crne Gore (1918 - 1921)
- Danilo, krunski princ Crne Gore (Danilo III) (1921)
- Mihailo, princ od Crne Gore (Mihailo I) (1921 - 1986)
- Nj.K.V. Princ Nikola od Crne Gore (Nikola II) (1986 - )
- (prijestonasljednik) Princ Boris od Crne Gore (r. 1980)
