Festival San Remo

Izvor: Wikipedia

Festival italijanske kancone San Remo (tal. Il Festival della canzone italiana) jedan je od najstarijih i najznačajnijih festivala zabavne muzike u svijetu i Evropi, koji se svake godine održava u italijanskom gradu Sanremo, nedaleko francuske granice.

Koncept Festivala[uredi - уреди]

Teatar Ariston

Festival italijanske kancone dugo je vremena bio zvijezda vodilja trendova u zabavnoj muzici, ne samo u Italiji, nego i na čitavom Mediteranu, uključujući tu i Jugoslaviju. Već pedeset i više godina (od 1951. godine) Festival se održava u San Remu, gradu cvijeća, dajući mu u tih nekoliko dana krajem februara/početkom marta posebnu čar. Zadnjih je godina festivalska smotra trajala pet dana, a pratio ju je milionski televizijski auditorij, ne samo u Italiji, nego i u susjednim zemljama, uključujući tu i Bosnu i Hercegovinu. Subotnje superfinale iz Teatra Ariston najgledanija je i najuzbudljivija festivalska večer, jer se upravo tad, na kraju Festivala bira i pobjednik San Rema.

U glasanju svake festivalske večeri učestvuju stručni žiri i žiri publike, koji se sastoji od žirija gradova, raspodijeljenih po gradovima u cijeloj Italiji. U žiriju svake večeri sjede posve novi članovi, po mogućnosti različite dobi.

Voditelji[uredi - уреди]

Festival već godinama prenosi RAI, italijanska nacionalna televizijska kuća, dok su prva izdanja Festivala prenošena putem radio-valova. Svake je godine zanimljiva i igra oko imena voditelja Festivala. Iako su svake godine u igri nova, ne rijetko spektakularna imena, tradicionalno se pojavljuju uvijek isti voditelji, koji su ujedno postali i zaštitni znak Festivala San Remo: Pippo Baudo i Mike Bongiorno, sa ukupno 11 vođenja festivalske smotre, a daleko iza njih je i Nunzio Filogamo sa pet Festivala.

Internacionalne zvijezde[uredi - уреди]

Svih ovih godina na Festivalu San Remo nisu nastupali samo najveći italijanski pjevači, nego i mladi talenti i internacionalne zvijezde, uglavnom u revijalnom ili nenatjecateljskom dijelu programa. Ipak, tokom 1960-ih Festival San Remo njegovao je poseban način festivalskog programa, tokom kojeg se pjevalo u tzv. alternaciji. To znači da su istu kompoziciju pjevala dva izvođača zaredom, uglavnom sa sva različita aranžmana. Time se htjelo Festival profilirati u festival autora, a ne u festival pjevačkih zvijezda. Ovakav koncept festivala, kojeg su kod nas kopirali festivali "Opatija", "Split" i "Zagreb", omogućio je da se na San Remu pojave i neke od najvećih internacionalnih zvijezda, no ne rijetko bez previše uspjeha. Tako su npr. pjevali:

  • Frankie Laine - 1964 sa Una lacrima sul viso u finalu
  • Peter Kraus - 1964 sa Piccolo Piccolo (samo u predtakmičenju)
  • Connie Francis - 1965 sa Ho bisogno di vederti u finalu i 1967 sa Canta ragazzina (samo u predtakmičenju)
  • Dusty Springfield - 1965 sa Tu che ne sai (samo u predtakmičenju)
  • Petula Clark - 1965 Invece no u finalu
  • Francoise Hardy - 1966 sa Parlami di te (14. mjesto)
  • Dalida - 1967 sa Ciao, amore ciao (samo u predtakmičenju)
  • Cher - 1967 sa Ma piano (per non svegliarti) (samo u predtakmičenju)
  • Louis Armstrong - 1968 sa Mi va di cantare (10. mjesto)
  • France Gall - 1969 sa La pioggia (6. mjesto)

Naši pjevači[uredi - уреди]

Naši se pjevači do sada nisu pojavljivali na Festivalu San Remo, izuzimajući ipak Arsena Dedića, koji je dobio nagradu "Premio Tenzo" za svoj autorski rad. San Remo je poseban uticaj imao na današnju srednju generaciju naših izvođača, uključujući tu: Kemala Montena, Ibricu Jusića, Biseru Veletanlić, Davorina Popovića i Meri Cetinić, ali i čitav niz dalmatinskih pjevača 1970-ih i 1980-ih godina.

Pobjednici[uredi - уреди]

Najviše pobjeda na Festivalu (4) odnijeli su: Claudio Villa i Domenico Modugno, veterani italijanske kancone. Pobjednica sa najviše uspjeha bila je Iva Zanicchi sa tri pobjede.

Pobjednici u kategoriji Mlade zvijezde[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]