Eanfrith od Bernicije

Izvor: Wikipedia

Eanfrith (590–634[1]) je bio kratkotrajni kralj Bernicije od 633 do 634.[1] Bio je sin Æthelfritha, berncijskog kralja koji je također vladao Deirom na jugu prije nego što je 616. poginuo u bitci protiv Raedwalda od Istočne Anglije, koji je bio dao utočište Edwinu, izgnanom princu Deire.

Edwin je postao kralj Northumbrije nakon Æthelfrithove smrti, te je Eanfrith, koji je prema Bedi bio najstariji Æthelfrithovih sinova, otišao u izgnanstvo na sjever. U svojoj Crkvenoj historiji engleskog naroda, Bede piše kako su "za sve vrijeme dok je Edwin vladao, sinovi gorespomenutog Etheifrida [Æthelfrith], koji je vladao prije njega, sa mnoštvom plemstva, živjeli u izgnantsvu među Škotima ili Piktima, te primili nauk prema škotskim običajima, primivši blagoslov krštenja."[2]

Eanfrith se oženio za piktsku princezu te imao sina po imenu Talorcan, koji je kasnije postao kralj Pikta (653–657). Edwin je ubijen od savezničke vojskeCadwallon ap Cadfana od Gwynedda i Pende od Mercije u bitci kod Hatfield Chasea u oktobru 633. godine,[1] a Eanfrith se, iskoristivši priliku, vratio kući i postao kralj Bernicije. Nije, međutim, vladao Deirom, koju je zadržao Edwinov rođak Osric. Beda navodi kako je Eanfrith odmah nakon što je postao kralj "porekao i izgubio" svoju vjeru te se vratio "čudovištima" svojih "bivših idola".[2]

Moguće je da je Eanfrith ispočetka surađivao sa Cadwallonom. Historičar D. P. Kirby, ukazujući na Eanfrithovu jasnu mogućnost brze eksploatacije Edwinove smrti špekulira o "širokom sklopu savezništava" koje je moglo uključiti i Cadwallona i Eanfritha.[3] Ako je na početku i bilo prijateljskih odnosa između Eanfritha i Cadwallona, oni nisu dugo trajali, jer Beda navodi kako je Eanfrith otišao ko Cadwallona "sa samo dvanaest odabranih vojnika" u pokušaju da ispregovara mir, ali da ga je Cadwallon ubio.[2]

Godina u kojoj su on i Osric vladali je bila prooglašena toliko užansom zbog njihovog poganstva, pa je odlučeno da se ta godina službeno doda vladavini kršćanskog kralja Oswalda od Bernicije (Eanfrithovog brata), koji je porazio Cadwallona te vladao i Bernicijom i Deirom, a samo zato da se ignoriraju kratke vladavine Eanfritha i Osrica.[2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Bedini datumi se obično uzimaju onako kako ih je navodio, iako neki historičari danas smatraju da se one odnose na ranije godine, smatrajući kako Beda godine nije računao onako kako se računaju danas; prema tgome tumačenju Eanfrith bi trebao umrijeti 633. umjesto 634. godine, a vladavina bi mu trebala započeti 632. umjesto 633.
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 Bede, Ecclesiastical History of the English People, Book III, Chapter I.
  3. Kirby, The Earliest English Kings (1991, 2000), page 73.