Kraljevina Gwynedd

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala značenja, vidi Gwynedd (razvrstavanje).
Teyrnas Gwynedd
Kraljevina Gwynedd[1]
?
5. vijek–1282 ?

Tradicionalni grb Kuće Aberffraw od Gwynedda {{{common_name}}}

Tradicionalni grb Kuće Aberffraw od Gwynedda

Položaj Gwynedda
Položaj Gwynedda
Srednjovjekovna kraljevstva Walesa.
Glavni grad Degannwy, Aberffraw i Abergwyngregyn
Jezik/ci velški
Vlast Monarhija
President
 - 450 - 460 Cunedda
 - 520 - 547 Maelgwn I
 - 625 - 634 Cadwallon II
 - 1081 - 1137 Gruffudd I
 - 1137 - 1170 Owain I
 - 1195 - 1240 Llywelyn II
Historijska era Srednji vijek
 - Uspostava
 - aneksija od Engleske
  Na latinskom se Gwynedd u srednjovjekovnim poveljama i kartama navodi kao Principatus Norwallia (Kneževina Sjeverni Wales).

Gwynedd (fonetski:ˈɡwɪnɛð) je bilo jedno od malih kraljevstava u današnjem Walesu - država nasljednica ostataka rimske Britanije - nastalo u ranom srednjem vijeku. Nalazilo se na nekadašnjim teritorijama britskih plemena Ordovika, Gangana i Deceangla, a koje su brito-rimskim dokumentima zajedno nazivana Venedocija (Venedotia).

Historija[uredi | uredi kod]

Gwynedd je kao država postojala od 5. do 13. vijeka, a na vrhuncu moći je kontrorila obližnji otok Ynys Môn (Anglesey) kao i cijeli sjeverni Wales između rijneka Dyfi na jugu i Dee (velški Dyfrdwy) na sjeveroistoku.[1] Na sjeveru i zapadu je bilo omeđeno Irskim morem (Môr Iwerddon) a na jugoistoku Kraljevinom Powys.

Gwynedd je, za razliku od većine britskih post-rimskih država, uspio očuvati svoju nezavisnost pred najezdom Anglosaksonaca, a nakon što su sami Anglosaksonci u 11. vijeku pokoreni od Normana, i od normanske Engleske sve do pred kraj 13. vijeka. Historičari to tumače prije svega planinskom reljefu koji je značajno otežavao kretanje potencijalnih osvajača kao i njihovu mogućnost da trajno nameću volju vojnički poraženom stanovništvu.[2]

Prema tradiciji koja se pripisuje Neniju, velškom kroničaru iz 10. vijeka, osnivač države se zvao Cunedda.[1] Prema Neniju, Cunedda je zajedno sa svojim sljedbenicima u 5. vijeku došao iz britske države Lothian u današnjoj južnoj Škotskoj.[1] Postojalo je od kraja rimske vlasti sve do 13. stoljeća kad ga je engleska pripojila 1282. godine.

Glavni gradovi ovog kraljevstva bili su Degannwy, Aberffraw i Abergwyngregyn. Glavni se dvor nalazio u dvorcu Deganwyju, gdje je bilo uporište Maelgwna Gwynedda (u. 547.). Starija linija potomaka Rhodrija Velikog je dovela Aberffraw na Ynysu Monu njihovim glavnim sjedištem do 1170. godine. U 13. vijeku su Llywelyn Fawr, njegov sin Dafydd ap Llywelyn te unuk Llywelyn ap Gruffudd odrediliili Abergwyngregyn sa sjeverne obale kao prijestolnicu.

Etimologija[uredi | uredi kod]

Prema Johnu Kochu i još nekim historičarima velško ime Gwynedd dolazi od latinskog imena Venedotia,[3][4], a da to dolazi iz irske riječi Feni koja se je onda odnosila na određenu skupinu otoka, a poslije se značenje proširilo na irski narod kao cjelinu, slobodni, neropski narod. Irci, posebno Laighini su naseljavali i/ili osvojali veći dio sjevernog Walesa sredinom 4. pa sve do ranog 5. vijeka.[5]

Državne oznake[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Davies, John, A History of Wales, Penguin, 1994, foundations of pgs 50-51, 54-55 Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Foundation" je zadan više puta s različitim sadržajem
  2. Lloyd, J.E., A History of Wales; From the Norman Invasion to the Edwardian Conquest, Barnes & Noble Publishing, Inc. 2004, Recovers Gwynedd, Norman invasion, Battle of Anglesey Sound, pgs 21-22, 36, 39, 40, later godinas 76-77
  3. Christopher A. Snyder (2003.). The Britons. Blackwell Publishing. 
  4. Koch (2005.), str. 738.
  5. Koch (2005), str. 738-739.