Dobra godina

Izvor: Wikipedia
Dobra Godina
Annobón
Annobón.png
Podaci
Država  Ekvatorijalna Gvineja
Površina 17,5 km²
Broj stanovnika 5000
Annobon Island Equatorial Guinea.jpg

Dobra godina (službeni naziv:Annobón, lokalni nazivi Pagalu ili Pigalu, španski: Año Bueno) je otok u sastavu Ekvatorijalne Gvineje. Otok se nalazi u južnom Atlantiku, na 1°25'S 5°38'E, oko 350 km zapadno od Gabona i 180 km jugozapadno od otoka Sveti Toma. Dugačak je 6,4 km te širok 3,2 km, s površinom od oko 17,5 km². Ima populaciju od oko 5000. Otočna glavna industrija su ribolov i drvosječa.

Geografija[uredi - уреди]

satelitska snimka
Gvinejski zaljev s Dobrom godinom (Annobón) na karti
karta Dobre godine i Bioka

Dobra godina je ugašeni vulkan od kojeg se samo 598 m visok vrh Quioveo uzdiže iznad razine mora. Odlikuje se nizom bujnih dolina i strmim planinama, prekrivenim bogatim šumama i bujnim raslinjem. Ona ima središnje kratersko jezero zvano Lago A Pot. Određen broj sitnih stjenovitih otočića leži izvan glavnog otoka, uključujući Santarém na jugu.

Otok predstavlja pokrajinu Dobra godina, jedna od provincija Ekvatorijalne Gvineje. Glavni grad je sjeverno selo San Antonio de Palé, dok je drugo glavno naselje je sličnog imena San Antonio. Sidrište je relativno sigurno, a neki brodovi u prolazu to iskorištavaju za opskrbu vodom i svježima namirnicama od kojih Dobra godina nudi obilje. Međutim, ne postoji redovita brodarska usluga s ostatkom Ekvatorijalne Gvineje.

Dobra godina se često opisuje kao "dio Gvinejskog zaljeva", kao i susjedni otoci Sveti Toma i Princip, ali granična linija Gvinejskog zaljeva prema Međunarodnoj hidrografskoj organizaciji (IHO) zapravo je smještena sjeverno od njega.[1]

Jezik[uredi - уреди]

Otočni glavni jezik je Annobonski jezik (Fa D'ambu), portugalski kreol. Španski, službeni jezik države, također je naširoko rasprostranjen, posebice kod školske djece i onih koji rade u turizmu. Španski je također drugi jezik većine stanovništva. [2]

Historija[uredi - уреди]

Otok su otkrili Portugalci 1. 1. 1473., a njegovo ime dolazi iz njegovog otkrića na novogodišnji blagdan. Otok je po svemu sudeći bio nenastanjen do kolonizacije Portugalaca iz 1474., prije svega Afrikancima iz Angole preko otoka Sveti Toma.

Otok je prešao u špansko vlasništvo Ugovorom iz El Parda (1778.), zajedno s Fernandom Po (sada Bioko) i Gvineji obale između Nigera i Ogooué kao dio razmjene kojom je Portugal dobio špansko priznanje svoje aneksije teritorija u Brazilu izvan linije Ugovora iz Tordesillas. Tako formirana španska kolonija na kraju će biti poznata kao Španska Gvineja.

Otočna populacija se protivi dogovoru i neprijateljski se odnosi prema Špancima. Otočani su se pobunili protiv svojih novih gospodara. Zbog tog stanja anarhije koje je uslijedio, nastao je, kako se navodi, dogovor kojim je otokom upravljalo tijelo od pet domorodaca. U drugoj polovici 19. vijeka, španska je vlast ponovno uspostavljena. Otok nakratko postaje dio Elobey, Annobon, i Corisco kolonije do 1909. godine. Godine 1968. Španska Gvineja uključujući otok Dobru godinu, postigla je neovisnost od Španije kao država Ekvatorijalna Gvineja.

Tokom posljednjih godina vladavine Francisca Macíasa Ngueme, prvog predsjednika Ekvatorijalne Gvineje, otok se nazivao Pigalu ili Pagalu (od portugalskog papagaio, što znači "papiga"). Danas, španski je službeni jezik. Otočni su stanovnici miješavina potomaka Portugalaca, Španaca, i Angolaca. Ipak, raniji antišpanski sentiment, u kombinaciji s izolacijom od kopna Ekvatorijalne Gvineje i blizina Svetog Tome i Principa- koji je samo 175 km od otoka - pomogli su očuvati otočne kulturne veze s Portugalom.

Zalihe nafte[uredi - уреди]

Dobra godina je od strateške važnosti za Ekvatorijalnu Gvineju budući da zemlja kroz svoje vlasništvo nad ovim otokom potražuje opsežni pomorski teritoriji na jugu svog susjeda, Svetog Tome i Príncipa (koji j sam nalazi na jugu glavne kopnene mase Ekvatorijalne Gvineja). Iskorištavanje nafte u Gvinejskom zaljevu predstavlja više od 80% ekonomije Ekvatorijalne Gvineje, iako se predviđa da će te zalihe prema nekim izvorima presušiti prije 2020. Iako se bušenje trenutno ne odvija na Sv. Tomi, procjenjuje se da je 34 milijarde barela nafte u krugu njegovih morskih granica. Ekvatorijalna Gvineja potražuje pravo na istraživanje i proizvodnju ugljikovodika za u velikom području mora oko Dobre godine Dobra godina koje se proteže od 1°N do gotovo 5°S, te od 2°E do 7°E. To je područje veće od cijelog kopna i mora ostatka Ekvatorijalne Gvineje.

Ekološki problemi[uredi - уреди]

Njemačke novine Der Spiegel objavile su 28. 8. 2006. da je vlada Ekvatorijalne Gvineje prodala dozvole tvrtkama iz Velike Britanije i SAD-a za zakopavanje 10 milijuna tona otrovnog i 7 milijuna tona radioaktivnog otpada na ovom otoku. Teodoro Obiang Nguema Mbasogo, predsjednik Ekvatorijalne Gvineje, navodno prima od SAD-a 200 milijuna dolara godišnje za obnavljanje dozvola, dok otočko stanovništvo živi u ekstremnom siromaštvu. Izvješće je također pokazalo dokaze da je cijeli otočki eko sustav je pod opasnosti od kolapsa zbog golemog odlaganja otpada.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]