Carl Gustaf Emil Mannerheim

Izvor: Wikipedia
Carl Gustaf Emil Mannerheim
Carl Gustaf Emil Mannerheim

Mandat
4. kolovoza 1944. – 4. ožujka 1946.
Premijer(i) Antti Hackzell
Urho Castrén
Juho Kusti Paasikivi
Prethodnik Risto Ryti
Nasljednik Juho Kusti Paasikivi

Mandat
12. prosinca 1918. – 26. srpnja 1919.
Prethodnik  Pehr Evind Svinhufvud
Nasljednik Kaarlo Juho Ståhlberg
(kao predsjednik Republike)

Rođenje 4. lipnja 1867.
Finska Askainen, Finska
(tada Rusija Veliko Vojvodstvo Finske)
Smrt 27. siječnja 1951.
Švicarska Lausanne, Švicarska
Supruga Anastasie Mannerheim (raz. 1919)
Zanimanje vojni časnik
Vjera luteranizam

Potpis
CGE Mannerheim autograph.svg

Baron Carl Gustaf Emil Mannerheim (Askainen, 4. lipnja 1867. - Lausanne, 27. siječnja 1951.) je bio finski vojskovođa i državnik, šesti predsjednik Republike Finske. Mannerheim se danas uvelike smatra ocem moderne, nezavisne Finske, a osim predsjedničkog mandata, Mannerheim je služio kao vođa Bijelih tokom Finskog građanskog rata, regent Finske, vrhovni zapovjednik finske vojske u Drugom svjetskom ratu te Maršal Finske.

Mannerheim je rođen u tadašnjem Velikom Vojvodstvu Finske, koje je bilo dio Ruskog Carstva (ime na ruskom glasi mu Gustav Karlovič Mannerhejm; rus. Густав Карлович Ма́ннергейм), u plemićkoj obitelji švedskog porijekla koja se u Finskoj nastanila jop u XVIII. stoljeću. S očeve strane vuče njemačko porijeklo, a s majčine švedsko, iz pokrajine Södermanland.

Mannerheim je svoju vojnu karijeru izgradio u Ruskoj carskoj vojsci, gdje je dosegao čin general-pukovnika. Imao je i važnu ulogu u krunidbenoj cermoniji cara Nikole II., a kasnije je imao nekoliko osobnih susreta s Carem. Nakon Boljševičke revolucije, Finska je proglasila nezavisnost, ali je ubrzo upala u građanski rat između proboljševičkih "Crvenih" i "Bijelih", koji su zastupali Senat Finske. Mannerheim je imenovan zapovjednikom snaga Bijele Finske. Dvadeset godina kasnije, kada je Finska bila u ratu sa Sovjetskim Savezom, Mannerheim je, kao vrhovni zapovjednik vojske, uspješno vodio obranu svoje zemlje od 1939. do 1944. godine. Godine 1944., kada je poraz Hitlerovog Reicha bio evidentan, Mannerheim je izabran za predsjednika te je nadgledao mirovne pregovore sa Sovjetskim Savezom i Ujedinjenim Kraljevstvom (Finska nikada, formalno, nije bila u ratu s Sjedinjenim Državama).

Ostavku je podnio 1946. godine, navodeći slabo zdravlje i ispunjenje svih zadataka koje si je postavio kao predsjednik. Povukao se u gradić Lohju, ali je nakon dvije operacije (čir na želucu i čir na dvanaesniku) otišao u Švicarsku kako bi se oporavio i pisao memoare. Preminuo je u bolnici u Lausannei, 27. siječnja 1951. godine. Pokopan je s najvišim državnim počastima te danas uživa ugled najvećeg finskog državnika.