Bolesnima treba lekar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pozivanje Levija

Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni je čuvena Isusovih izreka kojom je odgovorio na kritike jevrejskih sveštenika zbog njegovog druženja sa "grešnicima".

Zabeležena je u kanonskim jevanđeljima po Mateju, Marku i Luki.

Izreka[uredi | uredi kod]

Po Mateju[uredi | uredi kod]

I odlazeći Isus odande vide čoveka gde sedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovim. I videvši to fariseji govorahu učenicima njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima učitelj vaš jede i pije? A Isus čuvši to reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nisam došao da zovem pravednike no grešnike na pokajanje.

– Jevanđelje po Mateju, glava 9:9-13 (prevod Vuka Karadžića)

Po Marku[uredi | uredi kod]

I prolazeći vide Leviju Alfejevog gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši ode za njim. I kad seđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, carinici i grešnici mnogi seđahu s njim i s učenicima njegovim: jer ih beše mnogo koji iđahu za njim. A književnici i fariseji videvši ga gde jede s carinicima i s grešnicima govorahu učenicima njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima jede i pije? I čuvši Isus reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. Ja nisam došao da dozovem pravednike no grešnike na pokajanje.

– Jevanđelje po Marku, glava 2:14-17 (prevod Vuka Karadžića)

Po Luki[uredi | uredi kod]

I potom iziđe, i vide carinika po imenu Levija gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ostavivši sve, ustade i pođe za njim. I zgotovi mu Levije kod kuće svoje veliku čast; i beše mnogo carinika i drugih koji seđahu s njim za trpezom. I vikahu na njega književnici i fariseji govoreći učenicima njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete? I odgovarajući Isus reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. Ja nisam došao da dozovem pravednike nego grešnike na pokajanje.

– Jevanđelje po Luki, glava 5:27-32 (prevod Vuka Karadžića)

Tumačenja[uredi | uredi kod]

U jevanđelju po Luki iz ovu izreku se nalaze i tri Isusove priče: o izgubljenoj ovci, o izgubljenom novčiću i o izgubljenom sinu. Sve se bave tematikom gubitka i iskupljenja i Isus ih pripoveda nakon što ga fariseji optužuju za druženje sa „grešnicima“.

Izvori[uredi | uredi kod]