Bitka na perzijskoj granici

Izvor: Wikipedia
Bitka na perzijskoj granici
Dio/deo ratova Kira Velikog
Datum 551. pne.?
Lokacija na cesti između Ekbatane i Pasargadaea,
na perzijskoj strani granice između Medije i Persisa
Rezultat taktička pobjeda perzijskog carstva;
strateška pobjeda Medijaca.
Teritorijalne
promjene
Sjeverni dijelovi Medije se priključuju perzijskom pobunjeničkom savezu.
Zaraćene strane
Medijsko Carstvo


Komandanti i vođe
Astijag od Medije,
brojni ostali
Kambiz I od Perzije ?,
Kir Veliki,
Harpag,
brojni ostali
Snage
100-120,000 do 200,000? konjanika,[1]
3.000 dvokolica[2]
50.000 konjanika,[3]
100 dvokolica[4]
Žrtve i gubici
teški[5] laki[6]

Bitka na perzijskoj granici je bila, prema Nikolaju iz Damaska druga bitka u perzijskom ustanku. Zbila se oko 551. pne. na granici drevne perzijske kraljevine i njihovih medijskih sizerena. Godinu dana kasnije su Perzijanci u bitci kod Hyrbe porazili mali medijski konjički odred, a što je predstavljalo prvi vojni poraz Medijaca nakon nekoliko decenija. Medijski kralj Astijag je odlučio oprati tu sramotu te je podigao ogromnu vojsku i poslao na Perziju.

Perzijanci na čelu s kraljem Kambizom su ih dočekali ispred jednog neimenovanog grada u planinama, a kojeg su dobro utvrdili. Lijevo krilo perzijske vojske je držao bivši medijski eunuh Ebar (kojeg historičari identificiraju s Herodotovim Harpagom), desno krilo Kambiz, a centar princ Kir.

Astijag je, uvjeren u brojnu nadmoć svoje vojske, ispočetka pozvao Perzijance na predaju, ali su oni to odbili. Došlo je do žestokog okršaja u kojem su Perzijanci nanijeli Medijcima teške gubitke, ali su na kraju bili prisiljeni da se postupno povlače. Ebar/Harpag i Kir su se povukli, a Kambiz se povukao u tvrđavu gdje je pružio posljednji otpor i pri tome bio smrtno ranjen. Astijag je bio toliko impresioniran njegovom hrabrošću da mu je dao svečani pogeb.

Astijagova vojska, iako pobjednička, bila je iscrpljena bitkom i nije mogla goniti Perzijance prema jugu. Tako je Astijag odlučio privremeno prekinuti pohod kako bi sljedeće godine dokrajčio Perzijance u njihovom posljednjem uporištu Pasargadaeu.

Bilješke [uredi - уреди]

  1. Duncker, Max, The History of Antiquity, tr. Evelyn Abbott, p. 350. London, Richard Bentley * Son (1881) p. 350.1.1
  2. Anderson Edward, Robert, The Story of Extinct Civilizations of the East, Published by McClure, Phillips, (1904) p.152.1
  3. Duncker, Max, The History of Antiquity, tr. Evelyn Abbott, p. 350. London, Richard Bentley * Son (1881) p. 350.1.2
  4. Anderson Edward, Robert, The Story of Extinct Civilizations of the East, Published by McClure, Phillips, (1904) p.152.2
  5. Duncker, Max, The History of Antiquity, tr. Evelyn Abbott, p. 350. London, Richard Bentley * Son (1881) p. 350.1.3
  6. Duncker, Max, The History of Antiquity, tr. Evelyn Abbott, p. 350. London, Richard Bentley * Son (1881) p. 350.1.4

Eksterni linkovi [uredi - уреди]