Bartolomeo Colleoni

Izvor: Wikipedia
Bartolomeo Colleoni

Glava Bartolomea Colleonija sa spomenika u Veneciji
Glava Bartolomea Colleonija sa spomenika u Veneciji

Informacije
Rođenje između 1395. - 1400.
selo Solza pored Bergama, Lombardija
Smrt 2. novembar 1475.
Dvorac Malpaga (Castello di Malpaga) okolica Bergama

Bartolomeo Colleoni (selo Solza pored Bergama, Lombardija, 1395. / 1400. - Dvorac Malpaga, okolica Bergama 2. novembar 1475) bio je poznati talijanski kondotjer.

Biografija[uredi - уреди]

Colleoni je rođen u selu Solza, u okolici Bergama (Lombardija), u Bergamu si je za života izgradio veličanstvenu grobnicu - Cappellu Colleoni, na zemlji koju je zaplijenio - nakon što ga je odbila lokalna bratovština (Consiglio della Misericordia). On je bio iz plemićke obitelji, koju su Viscontiji protjerali sa ostalim Gvelfima. Bartolomeov otac Paolo zaplijenio je dvorac Trezzo na prevaru, i uspio ga silom držati sve dok ga nisu ubili rođaci, vjerojatno po nalogu milanskog vojvode Filippa Maria Viscontija.

Poznati konjački spomenik Bartolomeo Colleonija od Verrocchija u Veneciji

Bartolomeo Colleoni ušao je u vojničku službu sa 14/15 godina kod Filippa d'Arcella, novog vladara Piacenze. Od 1424 je bio u jedinici kondotjera Jacopa Caldora, sa Caldorom je ušao u najamničku službu kod napuljske kraljice Ivane II za nju se borio u Bitci kod Aquile 1424, protiv kondotjera Braccia da Montonea, kojeg su pobjedili i ubili. Istakao se u opsadi Bologne 1425, kao borac Caldore, kojeg je angažirao papa.

Od 1431 je u jedinici kondotjera Carmagnola kojeg je angažirala Mletačka Republika[1] Sa Carmagnolom je sudjelovao u neuspjelom napadu na Cremonu u oktobru 1431. Nakon tog počeo je pad Carmagnole, kojeg je mletački senat iduće godine osudio na smrt i javno pogubio u Veneciji (1432), Colleoni je nakon tog stupio u izravnu službu Mletačke Republike, to je bila kruna njegovog kondotjerskog života i vrhunac njegove karijere. Iako je kondotjer Gianfrancesco Gonzaga nominalno bio vrhovni komandant, Colleoni je zapravo bio pravi vođa vojske. On je uspio ponovno zauzeti za Mletačku Republiku mnoge gradove i komune od Milaneza, kada je kondotjer Gonzaga prebjegao neprijateljskim Milanezima, Colleoni je nastavio služiti venecijancima pod novim kondotjerom Erasmom da Narni (poznatijim kao Gattamelata) i Francesco Sforza, pobjedivši u bitkama kod Bresce, Verone, te kod Jezera Garda.

Kada je sklopljen mir između Milanskog Vojvodstva i Mletačke republike 1441, Colleoni je prebjegao Milanezima, zajedno sa Sforzom 1443. Ispočetka je dobro primljen, ali je ubrzo pao u nemilost i sumnje podozrivog Viscontija, te je zatvoren u [[Monzi, gdje je ostao zatvoren sve do smrti vojvode Viscontija 1447. Vlast u Milanskom Vojvodstvu tad je prigrabio kontotjer Sforza, pod čijim je zapovjedništvom Colleoni bio dobar dio života. I pored toga on se 1448 vratio u Veneciju. Ojađen što ga nisu izabrali za kapetana on je otišao ponovno Sforza, ali je Mletačka republika uvidjela da nemože njega, te mu ponudila veća primanja. Vratio se u Veneciju 1455 i bio imenovan doživotnim kapetanom (capitano generale) Republike. I nakon toga je povremeno ratovao za svoj ​​račun, kad je Venecija bila u miru, ali je ostao na raspolaganju Mletačkoj republici kad god je zaratila, sve do svoje smrti.

Iako je često mijenjao strane, njemu nije pripisana niti jedna izdaja, a isto tako njegove jedinice nisu pljačkale krajeve kroz koja su prolazile, poput ostalih najamničkih vojski. Kad nije ratovao Colleoni, se bavio unapređenjem agriikulture na velikim imanjima koje je dobio od Mletačke republike, i karitativnim radom. Prije svoje smrti 1475 u Dvorcu Malpaga, ostavio je veliku sumu novaca namjenjene Veneciji za rat sa Osmanskim carstvom, uz zahtjev da mu Republika podigne konjanički spomenik ispred Bazilike sv. Marka. Spomenik mu je izradio firentinski kipar Andreo Verrocchio ali kad je umro Senat je zaključio kako netreba dopustiti postavljanje kipova po Trgu Svetog Marka, zbog tog su lukavo zaključili da je najbolje rješenje smjestiti njegov spomenik ispred Scuole Grande di San Marco. To je isto bio sv. Marko, ali ne onaj koji je obećan Colleoniju.[2]

Grobnica Bartolomea Colleonija u Bergamu

Za svoju rezidenciju izabrao si je Dvorac Malpaga, koji je kupio 1465. i obnovio u narednim godinama.

Talijanska krstarica Bartolomeo Colleoni[uredi - уреди]

Talijanska kraljevska mormarica Regia Marina izgradila je 1930 krstaricu Bartolomeo Colleoni klase Condottieri.

Literatura[uredi - уреди]

  • Belotti, Bortolo: La vita di Bartolomeo Colleoni. - Bergamo: Ist. ital. d'arti grafiche, 1923 ((it))
  • Michael Edward Mallett: Colleoni, Bartolomeo. In: Dizionario Biografico degli Italiani, 27 ((it))
  • Claudio Rendina: I capitani di ventura. (1994) Rome: Newton Compton ((it))
  • Giuliana Crevatin: Vita di Bartolomeo Colleoni, Manziana, Vecchiarelli ed., 1990. ISBN 88-85316-16-6 ((it))

Izvori[uredi - уреди]

  1. Giuliana Crevatin: Vita di Bartolomeo Colleoni, Manziana, Vecchiarelli ed., 1990. ISBN 88-85316-16-6, str. 136.
  2. Scuola Grande di San Marco, sa portala Scopri venezia (pristupljeno 14. 04. 2011.)

Vanjske veze[uredi - уреди]