Bergamo

Izvor: Wikipedia
Bergamo
Bèrghem
Coats of arms of None.svg
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija: Lombardija
Pokrajina: Bergamo (BG)
Koordinate: 45°42′N, 9°40′E
Visina: 249 m
Površina: 39.6 km²
Stanovništvo: 120,694 (2010.)
Gustoća stanovništva: 3,047.8 stan./km²
Poštanski broj: 24100
Pozivni broj: 035
ISTAT-broj: 016024
Svetac zaštitnik: sv. Aleksandar
Službena stranica: www.comune.bergamo.it
Gornji grad

Bergamo (Istočno lombardski: Bèrghem, Zapadno lombardski: Bergum,njemački: Wälsch-Bergen) je grad u Lombardiji pored Milana (oko 40 km u pravcu sjeveroistoka).

Bergamo je grad od oko 120.000 stanovnika, ima aerodrom Orio al Serio, koji služi provinciji Bergamo, te u manjoj mjeri i Milanu. Sjeverno od grada počinju prve padine Alpa.

Historija[uredi - уреди]

Bergamo u antici[uredi - уреди]

Bergamo se nalazi na mjestu antičkoga - Bergomuma, naselja keltskog plemena Cenomani, 49. pne. postao je rimski municipij, sa oko 10.000 stanovnika na vrhuncu svog razvoja. Bergomum je bio važno središte na vojnoj cesti između Friulija i Raetia, grad je razorio Atila u 5. stoljeću.

Srednji vijek[uredi - уреди]

Izgled Bergama oko 1450. godine

Od 6. stoljeća Bergamo je sjedište jednog od najvažnijih lombardskih vojvodstava sjeverne Italije u kojem su bili; Bergamo, Brescia, Trento i Cividale del Friuli), prvi knez tog vojvodstva bio je Wallaris. Nakon što je pokorio Kraljevinu Langobarda, Karlo Veliki, je Bergamu dao ulogu sjedišta županije kojom je upravljao Auteramus (umro 816 godine).

Od 11. stoljeća nadalje Bergamo je nezavisna gradska komuna, članica Lombardske Lige koju je porazio Fridrik I Barbarossa 1165 godine. Nakon toga Bergamo je poprište žestokih borbi između Gvelfa i Gibelina, koji su predvodile velikaške obitelji Colleoni i Suardi. Od 1264 godine Bergamo je povremeno pod vlašću Milana. 1331 godine se dobrovoljno predao i podvrgnuo vlasti Ivanu I Luksemburškom, ali ga je Visconti ubrzo ponovno povratio pod vlast Milana.

Bergamou novom dobu[uredi - уреди]

Panorama grada

Nakon što je kratko vrijeme bio posjed feudalne dinastije Malatesta, od 1407 godine, Bergamo je 1428 godine podpao pod vlast Mletačke Republike, i ostao sve do 1797 godine, Venecijanci su značajno ojačali obranu grada, zidinama su utvrdili veći dio grada.

Bergamo za XIX -XX stoljeća[uredi - уреди]

Nakon napoleonske ere, grad je 1815 godine, dodijeljen Austriji. Giuseppe Garibaldi je oslobodio 1859 godine, Bergamo i otad je dio Kraljevine Italije.

Klimatske prilike[uredi - уреди]

Dok većinu Italije karakteriziraju suha ljeta s malo ili bez imalo oborina, Bergamo ima obrnuti trend; ljeto je vlažnije nego zima. Međutim, Bergamo ima i značajne količine oborina tokom zime.

Muzika u Bergamu[uredi - уреди]

Bergamo ima istaknuto mjesto u povijesti muzike. Velika romanička crkva Santa Maria Maggiore, ima od svog početka (1137 godine, stalnu (i dobro dokumentiranu tradiciju) nastave muzike i pjevanja, koja traje više od osam stotina godina. Od kad je grad podpao pod mletačku vlast, porastao je i uticaj venecijanske muzike. To se osobito vidjelo kod uvoza velikog instrumentalnog ansambla, koji je trebao dostojno pratiti zborno pjevanje. Kompozitori poput Gaspara Albertia, komponirali su djela za orgulje, duhače i violine, instrumentalna djela koja se uobičajeno povezuje s Venecijom, koja su se fino uklopila u sjajnu akustiku crkve Santa Maria Maggiore.

Bergamo je dao ime narodnom plesu, zvanog bergomasci, taj ples poznat je po ludiranju svojih plesača. Shakespeare je u svojoj komediji San ljetne noći, opisao ovaj ples. Jedno posve nekonvencionalno viđenje tog plesa dao je i Claude Debussy u svom djelu Suite bergamasque.

U Bergamu su rođeni brojni istaknuti kompozitori: Gaetano Donizetti, Pietro Locatelli, Antonio Lolli, Gianluigi Trovesi i Gianandrea Gavazzeni. Alessandro Grandi, jedan od najnaprednijih kompozitora s početka 17. stoljeća (uz Monteverdija ), bio je maestro di cappella u Bergamu sve do svoje smrti od kuge 1630 godine. Njegovo mjesto, preuzeo je Tarquinio Merula, po mnogočemu bitno progresivniji kompozitor, te jedan od prvih kompozitora nove glazbene forme - sonate.

Gradske znamenitosti[uredi - уреди]

Kapela Colleoni
Mala uličica(via della Noca) koja vodi u Gornji grad

Grad ima dva središta: Città alta (Gornji grad), srednjovjekovni grad na brežuljku, okružen zidinama iz 17. stoljeća i Città Bassa(Donji grad). Ova dva dijela grada, povezana su uspinjačom.

Gornji grad (Città alta)[uredi - уреди]

U ovom dijelu grada ima više interesantnih objekata i mjesta:

  • Cittadella (Citadela) koju je sagradio Visconti sredinom 14. stoljeća
  • Piazza Vecchia (Stari trg)
  • Palazzo della Ragione ta palača bila je sjedište gradske uprave za vrijeme grada komune. danas je u njoj galerija slika iz Accademie Carrara. Palača je podignuta u 12. stoljeću, obnovio ju je Pietro Isabello krajem 16. stoljeća.
  • Palazzo Nuovo(Biblioteca Angelo Mai) ovu palaču projektirao je Vincenzo Scamozzi još na početku 17. stoljeća, palača je međutim dovršena tek 1928 godine
  • Basilica di Santa Maria Maggiore sagrađena je 1137 godine na mjestu starije sakralne građevine iz 7. stoljeća. Nastavila se graditi i opremati sve do 15. stoljeća. Od izvorne prve crkve ostala je vidljiva vanjska romanička struktura i tlocrt u obliku grčki križkog križa. Unutrašnjost je uvelike izmjenjena tokom 16. i 17. stoljeća. U crkvi se nalaze vrijedne freske Tiepola i grob Gaetana Donizettia.
  • Cappella Colleoni uz baziliku Santa Maria Maggiore, remek-djelo renesanse arhitekture. U njoj se nalazi grob condottiera Bartolomea Colleonea.
  • Battistero (Krstionica) elegantna osmerokutna građevina iz 1340 godina.
  • Duomo ( Katedrala Bergama) sagrađen je krajem 17. stoljeća stoljeća, s brojnim kasnijim preinakama.
  • Rocca (utvrđeni dvorac) izgradnju je započeo 1331 godine na brdu Sant'Eufemia, William od Castelbarca, vikar Ivana I. Luksemburškog, a dovršio Azzone Visconti. Uz dvorac je dograđena velika utvrda, od koje danas gotovo da nema ostataka. Mlečani su izgradili veliki obrambeni toranj u dvoru, kao i masivne obrambene zidova (Mure veneziane) ukupne dužine 6.200 metara.
  • crkva San Michele al Pozzo Bianco izgrađena je u 12. stoljeću, u njoj se nalaze vrijedne freske od 12. do 16. stoljeća, među njima i Lorenza Lotta.
  • Museo Civico Archeologico (Arheološki muzej) smješten je u Citadeli
  • Museo di scienze naturali Enrico Caffi (Prirodoslovni muzej Enrico Caffi) smješten je u Citadeli.
  • Orto Botanico di Bergamo Lorenzo Rota (botanički vrt).
Moderni Donji grad (città bassa)

Gornji grad (Città bassa)[uredi - уреди]

Zgrada knjižnice Angelo Mai na Piazza Vecchia
Venecijanski obrambeni toranj u utvrdi Rocca

Donji grad je moderno središte Bergama. Još krajem 19. stoljeća Donji grad (Città Bassa) je bilo tek par nizova stambenih zgrada grupiranih kao - borgi, koji su se nalazili uz glavne ceste koje su povezivale Bergamo s drugim gradovima Lombardije. Glavni borgi, bili su Borgo Palazzo na putu za Bresciu, Borgo San Leonardo na cesti prema Milanu i Borgo Santa Caterina na cesti prema Valle Seriana. Grad se naglo povećao tokom 20. stoljeća. U prvim desetljećima 20. stoljeća, podignute su najznačajnije javne građevine, poput nove zgrade suda i raznih drugih upravnih zgrada, koji danas tvore novi centar grada. Nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme tzv talijanskog ekonomskog buma, podignuto je puno novih stambenih zgrada, u prigradskim naseljima; Longuelo, Colognola, Malpensata i Boccaleone. Glavna trgovačka ulica u gradu je Via 20 Settembre.

Objekti od značaja u Donjem gradu (Città Bassa) su:

  • Pinacoteca dell'Accademia Carrara (galerija slika)-Trenutno je zatvorena, radi obnove, dio slika izložen je u Palazzo Ragione u Gornjem gradu (Città Alta).
  • Galleria d'Arte Moderna-galerija moderne i suvremene umjetnosti), znan je po svom akronimu GAMEC.

Stanovništvo[uredi - уреди]

2007 godine, Bergamo je imao 115.781 stanovnika u užem gradskom centru (šire gradsko područje ima više od 300 000 stanovnika), od kojih su 46,7% bili muškaraci i 53,3% žene. Malodobnih osoba (djece i mladih u dobi do 18 godina) ima 16,32 % a umirovljenika 23,67 % (talijanski prosjek je 18,06 % maloljetnici, i 19,94 % umirovljenici). Prosječni stanovnik Bergama star je 45 godina (talijanski prosjek je 42). U pet godina između 2002 i 2007, stanovništvo Bergama poraslo je za 1,92 % (talijanski rast bio je 3,85). [1]). Stopa nataliteta je 8,72 rođenih na 1.000 stanovnika (talijanski prosjek je 9,45).2006 godine, 90,47% stanovništva su bili Talijani.

Danas Bergamo ima puno imigranata koji dolaze iz slijedećih zemalja:

Trenutno jedna petina djece rođene u Bergamu ima barem jednog od roditelja koji je stranac.

U Bergamu su još uvijek velika većina stanovnika katolici, ali zbog velikog broja imigranata posljednjih desetljeća, sada ima pravoslavaca,muslimana i protestanata.

crkva Santa Maria delle Grazie

Privreda[uredi - уреди]

U ne tako davnoj prošlosti, u Bergamu su radile mnoge tvornice, uglavnom za električne komponente, industrijsku mehaniku i štamparije, većina tih pogona se danas iselila iz grada. Grad je još uvijek sjedište dviju snažnih korporacija Italcementi i Ubi Banca (Unione di Banche Italiane S.c.p.A.).

Razno[uredi - уреди]

  • Angelo Roncalli, kasniji papa Ivan XXIII. rođen je u provinciji Bergamo, školovao se u dijecezanskom sjemeništu u Bergamu.
  • Bergamo je ugostio sedmi Congres Internationaux d'Architecture Moderne 1951
  • Bergamo je grad prvoligaške nogometne momčadi Atalanta.
  • Više od 55 godina, od 1945 do 2000, Bergamo je sjedište Mehanizirane pješadijske brigade talijanske vojske Legnano
  • Svake godine u gradu se održavaju pjesnički susreti Bergamo Poesia
  • Giuseppe Donizetti, najstariji brat Gaetana Donizettia, zvan Donizetti paša, rođen u Bergamu 1788 godine. On je postao muzički generalni-instruktor otomanskih vojničkih orkestara za vrijeme sultana Mahmuda II i Abdul Medžida I.
  • Za Bergamo se priča da je rodno mjesto Harlekina i Brigele, dvaju popularnih likova iz commedie dell'arte.

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Statistiche demografiche ISTAT". Demo.istat.it. http://demo.istat.it/bil2007/index.html. pristupljeno 05. 05. 2009.. 

Vanjske veze[uredi - уреди]