Assiniboin

Izvor: Wikipedia
Poglavica Yellow Boy
Žena i dijete iz plemena Assiniboin, Edward S. Curtis, 1928
Lov na bizone. Od bizonovog mesa pripemao se pemmican. Velike komade bizonovog mesa koje je ležalo na vrućem suncu žene sijeku u manje komade, duge oko 15 cm. Ti komadi se zatim vješaju da se suše nakon čega ga tuku kamenim maljem. Tako samljeveno meso miješa se sa raznim bobicama koje imaju na raspolaganju, i sve to umataju u bizonovu kožu i preliju vrućim salom. Pemikan su indijanci držali unutar tipija, da im je pri ruci prilikom dugih hladnih zima. Lovac koji bi išao u lov, uzeo bi malo pemikana u torbi za nekoliko dana.

Assiniboin (Assiniboine, Hohe, Stone Indians) je pleme prerijskih Indijanaca jezične porodice Siouan, nastanjeno u historijskim razdobljima u dolinama rijeka Saskatchewan i Assiniboine u Kanadi, i sjeverno od rijeka Milk i Missouri u Sjedinjenim Američkim Državama.

Agencija NAHDB procjenjuje da ih je 1700. moglo biti oko 10 000.
Assiniboine vuku porijeklo od Wazikute Indijanaca, jedne od skupina Yanktonai Siouxa. Danas žive na rezervatima Fort Belknap i Fort Peck u Americi, i pod imenom Stonies u Kanadi.

Ime[uredi - уреди]

Assiniboine su ime dobili od Chippewa a ono znači "one who cooks by the use of stones" ili ‘Stone Boilers’, nastao po običaju kuhanja hrane u vodi pomoću usijanog kamenja. Na našim prostorima se njihovo ime prevodi kao Kuhači kamena ili Kameni kuhači (književnici Irena Vrkljan i Zvonimir Golob). Hrana umotana u kožni ovoj (parfleche) stavljala se u u vodu uzavrelu pomoću užarenog kamenja /Chippewa: u'sin 'stone,' u'pwaw a 'he cooks by roasting': 'one who cooks by the use of stones.'/. Ovaj običaj poznavali su još neki narodi. Od američkog prijevoda Stone Boilers nastao je i naziv Stonies, no on se danas odnosi na bande Assiniboina naseljene po Kanadi.

Prema Swantonu, eminentnom stručnjaku za sjevernoamerička plemena njihovi rođaci Sioux nazivali su ih Hohe što znači Buntovnici (rebels). To ime vjerojatno potiče iz vremena historijskog raskola od Yanktonai Siouxa i udruživanja sa indijancima Plains Cree. On je također sa točke gledišta Siouxa potpuno razumljiv i opravdan. Postoji još jedan naziv za njih, to je Tlu'tläma'eka, ime kojim su Kutenai nazivali sve Siouxe, njegovo značenje je "cutthroats" a povezan je sa znakovnim jezikom prerije, i nije povezan uz neki običaj 'rezanja vratova'. Jedna banda Siouxa u SAD, još uvijek je poznata pod imenom Cuthead Sioux, jedna su od dviju bandi Yanktonai Siouxa.

Bande Assiniboina[uredi - уреди]

Lowie (1939) Assiniboine dijeli na tri glavne plemenske skupine (divisions):

  • Ho'ke (Like-Big-Fish),
  • Tu-waⁿ'hudaⁿ (Looking-like-Ghosts),
  • Sitcoⁿ'-ski (Tricksters, " Wrinkled-Ankles").

Također je postojalo niz manjih skupina (Lowie) :

  • Cahi'a iye'skabin (govorili su jezikom cree (polu-Crees)),
  • Cuńtce'bi (Canum Mentulae),
  • Hu'deca`bine (Red-Butt),
  • Icna'umbisª, (Those-who-stay-alone),
  • Iⁿ'yaⁿtoⁿ'`waⁿbin (Rock People),
  • Ini'na u'mbi,
  • Taniⁿ'ta`bin (Buffalo-Hip),
  • Tcaⁿ'xe wintca'cta (People of the Woods),
  • Tcaⁿxta'daª,
  • Uⁿska'ha (Roamers),
  • Waci'azi hyabin (Fat-Smokers),
  • Wato'pabin (Paddlers),
  • Wato'paxna-onⁿ waⁿ (Wato'paxnatuⁿ),
  • Wazi'a wintca'ctª, (Northern People),
  • Witci'-abin,
  • Xe'bina (Mountain People),
  • Xe'natoⁿwan (Mountain People).

Zabilježeno je još nekoliko naziva njihovih bandi ali nisu identificirani ni sa jednom gornjom skupinom, to su Min'-i-shi-nak'-a-to, ili Lake People, a mogli bi biti oni što ih Henry (1809) naziva 'Those-who-have-water-for-themselves-only' . Henryjeve ostale bande potpuno su neidentificirane, a naziva ih: Red River, Rabbit, Eagle Hills, Saskatchewan, Foot i Swampy Ground Assiniboin.

Historija[uredi - уреди]

Prema tradiciji, još prije kontakta sa bijelcima, dijelovi Wazikute Indijanaca odvojili su se od matične grupe Yanktonai Siouxa. Ova odvojena grupa vjerojatno se naselila u blizini jezera Lake of the Woods i Nipigon. Otuda su se uputili u smjeru velikog Jezera Winnipeg a kasnije na obale rijeka Assiniboine i Saskatchewan. U tim krajevima Assiniboini su se udružili sa grupama Cree Indijanaca čija je glavna postojbina bila oko Zaljeva James, ali su se njihovi dijelovi uputili prema prerijama. Otada su Assiniboini bili često u ratu sa svojim južnim rođacima koji su ih zbog toga prozvali Hohe.

Nekih 150 godina Assiniboini su lutali prema zapadu i jugu. Nekoliko njihovih skupina ostalo je u Kanadi, oni su danas poznati pod imenom Stonies a žive u Alberti i Saskatchewanu. Na području Sjedinjenih Američkih Država, u rezervate su otišli tek 1884. a smješteni su u Fort Belknap i Fort Peck u Montani. U Sjedinjenim Američkim Državama je 1990. živilo 5 500 Assiniboina, te oko 1 500 Stoniesa u kanadskimrezervatima u Saskatchewanu (bande: Mosquito Grizzly Bear's Head , White Bear) i Alberti (Stoney Reserve). Prema agenciji NAHDB-u 2000. je bilo 8 300 Assiniboina i to 3 300 u Alberti; 2 000 u Saskatchewanu i 3 000 u Montani.

Etnografija[uredi - уреди]

Poglavičin šator

Assiniboini su tipično prerijsko pleme i poznati lovci na bizone, proizvođači konzervirane hrane poznate kao pemmican, za koji su od evropskih trgovaca tražili vatreno oružje i drugu industrijsku robu. Partneri u njihovoj trgovini uglavnom su bili ljudi poznate Kompanije Hudson Bay (vidi Tschantoga). Ipak oni su konstantno od bijelih ljudi bili potiskivani prema zapadu, na prerije Kanade, Montane i Sjeverne Dakote što ih dovodi u konfrontaciju sa Blackfootima nad kontrolom prerije.

Assiniboini su bili podijeljeni na niz bandi od kojih je svaka imala vlastitog poglavicu i vijeće. Ove bande frekventno su se pokretale za stadima bizona. Pemmican, čiji je glavni sastojak bizonovo meso, nije služio samo za prehranu skupine, trebalo je nešto i zaraditi, a dobrih stvari u zamjenu uvijek imali su bijeli trgovci. Metalna sjekira, nož, tkanina, i sve ono što indijanac nije imao bilo je poželjno nabaviti. U lov na bizone išlo se naravno na konjima, a do konja su Assiniboini došli u 18. vijeku. Do tada kretali su se pješice, a glavno prijevozno sredstvo bio je 'dog-travois', zaprega koju je vukao pas.

Rat je također igrao važnu ulogu u kulturi Assiniboina. Uzimali su skalpove kao i drugi Siouxi. Prava hrabrost bila je došuljati se do neprijateljskog logora, i pod okriljem noći ukrasti konje. Dotaknuti neprijatelja u borbi također je bio znak hrabrosti. Najveća svetkovina bila im je Ples sunca.

Literatura[uredi - уреди]

  • Thwaites, Reuben G. Original Journals of the Lewis and Clark Expedition. 8 Vols. New York: Dodd Meade and Company, 1905.
  • Hodge, Frederick W., Handbook of American Indians North of Mexico. Bulletin 30 of the Smithsonian Institution Bureau of American Ethnology. 2 Vols. New York, 1959.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Assiniboin