Altajsko gorje
|
Zlatno Altajsko gorje |
|
|---|---|
 Svjetska baština - UNESCO |
|
 |
|
 Rusija
 Altajsko gorje
|
|
| Registriran: | 1998. (24. zasjedanje) |
| Vrst: | Prirodno i kulturno dobro |
| Mjerilo: | x |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | UNESCO |
Zlatno Altajsko gorje je naziv UNESCO-ve svjetske baštine koja se sastoji od planinskog vijenca Altaj, rezervata prirode Katun, Jezera Teleckoje (Озеро Телецкое), Planine Beluha (Белуха) i visoravni Ukok u središnjem Sibiru. Ovo područje, veličine 16,175 km², nalazi se u ruskim republikama Altajska, Tuva i Novosibirsk. Ono predstavlja najpotpuniju izmjenu vegetacijskih zona središnjeg Sibira, od stepe, šumovite stepe, miješanih šuma, pod-alpske do alpske vegetacije[1]. Ovo područje ima i veliki značaj za zaštitu ugroženih sisavaca kao što su: sniježni leopard (Uncia uncia ili Panthera uncia) i divlja ovca poznata kao Altajski argali[2] (Ovis ammon ammon).
Jezero Teleckoje na visini od 424 metra je svojom dubinom od 325 metra jedno od najdubljih na svijetu.
Planina Bjeluha je planinski masiv s dva vrha koji se prostire na granici Rusije s Kazahstanom. Planina ima nekoliko ledenjaka, a istočni vrh (4,506 m) joj je nešto viši od zapadnog (4,440 m). Od Bjeluhe se južno protežu prostrane stepe visoravni Ukok, sve do granica s Kinom i Mongolijom.
U dolini Pazirik na Ukočkoj visoravni su pronađeni mnogi tumuli (kurgan) u kojima su pronađeni vrijedni ostaci brončane kulture Pazirik, koja sliči Skitima na zapadu. Najslavniji je kurgan tzv. "Sibirske ledene dame" iz 5. stoljeća pr. Kr. u kojemu su pronađeni brojni predmeti, ali i jako dobro sačuvana mumija u lijesu.
-
Vrh "Kruna Altaja" na Katunu -
Panorama gorja iza rijeke Tidtjarika -
Jezero Teleckoje -
Visoravan Ukok -
Kurgan na Ukočkoj visoravni
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ UNESCO
- ↑ [http://www.pacificenvironment.org/article.php?id=934 Veliki Altaj – Altai Krai]
Vanjske poveznice [uredi - уреди]
