Aleksandar Tijanić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Aleksandar Tijanić
Rođenje(1949-12-13)13. 12. 1949.
Đakovica, Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast, NR Srbija, FNRJ
Smrt28. 10. 2013. (dob: 63)
Beograd, Srbija
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjenovinar

Aleksandar Tijanić (Đakovica, 13. decembar 1949.[1] ‒ Beograd, 28. oktobar 2013.[2]) bio je srpski novinar, dugogodišnji generalni direktor Radio-televizije Srbije.

Život[uredi | uredi kod]

Aleksandar Tijanić rođen je u Đakovici. Živeo je u Podujevu, Prištini, Zagrebu i Beogradu.[3]

Nakon završetka srednje škole, Tijanić je studirao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, odakle je pozvan u nedeljnik NIN gde započinje profesionalnu karijeru. Tijanić nije završio fakultet.

Oženjen, ima ćerku Zaru i sina Stefana.[4]

Novinarska karijera[uredi | uredi kod]

U pisanoj štampi[uredi | uredi kod]

Krajem 1970-ih se zaposlio u izdanjima Politike, radeći prvo u Auto Svetu, a potom u NIN-u, gde je došao jednog od uredničkih mjesta. Sredinom 1980-ih kao je glavni urednik vodio časopis Intervju. Krajem 1980-ih je počeo pisati i za zagrebački Start i Danas, kao i za splitsku Nedjeljnu Dalmaciju gdje se istakao svojom kolumnom En passant u kojoj je kritički komentirao tadašnji komunistički režim, odnosno događaje vezane uz predstojeći raspad SFRJ, među ostalim podržavajući antibirokratsku revoluciju kojom je Slobodan Milošević obezbedio sebi vlast; zbog toga je dobio ironični nadimak "gigant hrvatskog novinarstva". Objavljivao je političke kolumne i ljubljanskoj "Mladini", sarajevskom "Oslobođenju".

Godine 1991. se vratio u Beograd gde je uredio Sportski žurnal. Godine 1997. je pokrenuo dnevni list Građanin, koji je ubrzo nestao.[5] Od 1998. do 1999. godine pisao je kolumnu u nedeljniku Evropljanin.

U televiziji[uredi | uredi kod]

Njegov dolazak na čelo nacionalnog TV servisa 2004., gde ga je postavio Vojislav Koštunica, pratila je gotovo jednodušna pobuna stručne javnosti. Isticano je da ne samo što ne ispunjava formalni uslov da direktor RTS mora imati završen fakultet, znanje stranog jezika.

Politička karijera[uredi | uredi kod]

Dela[9][uredi | uredi kod]

  • Šta će biti s nama (1988)
  • Tajni život Srba, Hrvata i Slovenaca : kako se raspao boljševizam (1990)
  • Ja. I niko moj (2013)

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „RTS Vremeplov.”. Radio-televizija Srbije. 13.12.2010. Pristupljeno 13.12.2010. 
  2. „Preminuo Aleksandar Tijanić.”. Radio-televizija Srbije. 28.10.2013. Pristupljeno 28.10.2013. 
  3. Biografija preuzeta iz: „Tijanić ponovo na čelu RTS-a.”. Radio-televizija Srbije. 30.06.2010. Pristupljeno 27.01.2013. 
  4. „Profile: Aleksandar Tijanic, Serbian Information Minister”. Transitions Online:Regional Intelligence. 04.06.1996. Pristupljeno 27.01.2013. 
  5. "Osnovao je dnevni list Građanin, koji su rijetki čitaoci kupovali gotovo isključivo zbog Tijanićevih komentara" Pašalić, Davor (19.09.2005). „Rat prijatelja Mire Marković za TV primat”. Nacional. Pristupljeno 27.01.2013. [mrtav link]
  6. Skrozza, Tamara (01.07.1995). „Svi direktori Radio-televizije Srbije.”. Vreme. Pristupljeno 27.01.2013. 
  7. FONET, 27.05.1995 (prilog 270596.035)
  8. ANEM WEEKLY MEDIA UPDATE, 20-26.01.2001.
  9. „Elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije.”. Narodna biblioteka Srbije. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-19. Pristupljeno 27.01.2013.