AMD

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

AMD (engl. Advanced Micro Devices) je svjetski poznati proizvođač procesora.

On ulazi u posao PC procesora kada IBM daje ultimatum Intelu da mora ustupiti svoje proizvodne patente minimalno još jednom proizvođaču. Tako izabrani proizvođač postaje AMD.

Tijekom posljednjih 25 godina veći broj drugih kompanija je pokušalo neuspješno ući na tržište Intelovih procesora, ali su sve osim AMD doživjele neuspjeh različitih nivoa. Posljednje procesorske borbe do istrebljenja su vođene polovicom devedesetih godina zbog porasta cijena dizajniranja i proizvodnje novih procesora. U tom razdoblju nemajući u sebi dovoljno snage za tehnološki napredak AMD se prebacio na kupovine. Imajući očito u rukama proizvod (procesor K5) koji nitko ne želi kupiti AMD kupuje kompaniju NexGen čiji procesor poslije izdaje na tržištu pod imenom K6. Ta odluka je tada ujedno spasila AMD i prebacila njegov fokus na nove saveze i kupovine. Tako je dizajnerski tim Alpha procesora stvorio Athlon procesor koji prvi put izjednačuje računalne snage AMD-a i Intel-a.

Trenutačno na proizvodnji novih procesora AMD se nalazi u patentnom savezu s IBM i Apple korporacijom.

Drugi manji samostalni proizvođači procesora kao kompanije Centaur ili Cyrix koji nisu našli spas u tim savezima su propali između 1996 i 1998 godine.

25. listopada 2006. godine AMD završava akviziciju ATI-ja, te se kupnjom te tvrtke proširuje i na tržište grafičkih procesora.

AMD procesori[uredi | uredi kod]

Am2900 generacija (1975)[uredi | uredi kod]

29000 (29K) (1987–95)[uredi | uredi kod]

procesori vrste x86 s dizajnom Intel (1979–91)[uredi | uredi kod]

Amd x86 generacije orginalnog dizajna[uredi | uredi kod]

K5 generacija (1995)[uredi | uredi kod]

K6 generacija (1997–2001)[uredi | uredi kod]

K7 generacija (1999–)[uredi | uredi kod]

K8 generacija (2003–)[uredi | uredi kod]

K10 generacija[uredi | uredi kod]

Prvi procesori ove generacije predstavljeni su 10. 9. 2007. K10 procesori će biti proizvođeni kao dvo, tro i četverojezgreni, svi na jednom silicijskom waferu, što ima svoje prednosti i mane u odnosu na trenutne Intelove procesore (veća brzina ako je potrebna komunikacija između procesora, ali i veća mogućnost otpada - sve jezgre trebaju biti ispravne da bi procesor bio ispravan).