Đorđe Andrejević Kun

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Đorđe Andrejević Kun
SuprugaNada Andrejević Kun
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta

Orden rada sa crvenom zastavom
Orden rada sa crvenom zastavom
Orden za hrabrost
Orden za hrabrost

Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.
Grb Grada Beograda rad slikara Đorđa Andrejevića Kuna (1931.)

Đorđe Andrejević Kun (Vroclav Poljska 31. mart 1904Beograd 17. januar 1964), srpski slikar i grafičar, učesnik španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i član Srpske akademije nauka i umetnosti.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je u 31. marta 1904. godine u mestu Vroclav u Poljskoj tada Nemačko carstvo u porodici Veklja Andrejevića Kuna i žene mu Gertrude kao četvrto od ukupno petoro dece koje su imali Veljko i Getruda. Otac Veljko je bio grafički majstor i pre nego što je došao u Nemačku, a tu je izučio i graverski zanat. Postao graver u jednom od najboljih grafičkih preduzeća u Nemačkoj i tako uspeo da spoji zanat i veliku naklonost prema umetnosti. Ispostavilo se da je i jedno i drugo preneo na svoga sina Đorđa. Umetničku crtu u malom Đorđu prvi je otkrio njegov berlinski učitelj gospodin Štrajh. Đorđe je sa porodicom došao u Beograd 1914, gde je završio je štamparski zanat 1920., a zatim učio slikarstvo na Umetničkoj školi u Beogradu (19201925).

Zahvaljujući dobrotvoru beogradskom trgovcu Iliji Rankiću, Đorđe Andrejević Kun dobija od njega stipendiju za slikarsko usavršavanje u Italiji. Boravio je u Veneciji, tamo je učio, slikao, obilazio muzeje i galerije – a zatim isto to u Firenci, Milanu i Rimu. U Italiji je proveo dve godine pred platnima velikih majstora renesanse i baroka Mikelanđela, Ticijana, Veronezea, Tintoreta. Nakon Italije Đorđe je nastavio studije u Parizu gde je proučavao savremene umetnike Sezana, Modiljanija i bugarskog slikara Paskina, ali je i – našao sebe tj. svoj stil. U Parizu je tada prodao svoje prve slike koje se i danas čuvaju u privatnim zbirkama.

Prva samostalni izložbu Kun je imao krajem februara 1931. godine, na kojoj su preovladavale dve njegove glavne teme: mrtva priroda i autoportret. Te iste godine mladi Kun (imao je 27 godina) na anonimnom konkursu za grb grada Beograda, na kome je učestvovalo 56 umetnika iz Jugoslavije, dobija prvu nagradu. Taj grb je i danas zvanični grb Beograda. Prelom u Kunovom stvaralaštvu nastaje 1934. godine kad je održan svetski kongres pisaca u Moskvi na kome je izrečen pojam „socijalistički realizam”. Tim pojmom je označeno da tema umetničkog dela treba da budu svakodnevica radnika kako bi im umetnost pomogla u borbi protiv klasnog neprijatelja. S obzirom da je Kun po političkoj orijentaciji bio levičar, vratio se grafici kao najpogodnijem umetničkom mediju za ostvarenje tih zahteva. Kako sve to izgleda u životu, videlo se već iste te godine, na Prvoj grafičkoj izložbi pokrenutoj s namerom da javnost sazna mogućnosti grafičke veštine. U tom periodu sa tematikom iz radničkog života izdaje mapu grafika pod nazivom "Krvavo zlato". Iz Španije, kuda je otišao da se s tamošnjim patriotama bori protiv fašizma u Internacionalnim brigadama, doneo je mapu grafika „Za slobodu”.

U Drugom svetskom ratu bio je od početka do kraja. Posle oslobođenja objavio je mapu crteža „Partizani”. Poznat je po monumentalnim realističnim kompozicijama i grafičkim mapama u kojima je prikazao zločine okupatora u vreme Drugog svetskog rata i motive iz obnove i izgradnje zemlje. Tvorac je idejnih rešenja za ordenje i grb nove jugoslovenske države formirane 1943. godine na Drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu. Profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu i rektor Umetničke akademije[1][2][3].

Ilustrovao je i opremio brojna književna dela: (Žena u košulji, Kolona, Crvene ribe, Riba na belom...) Na njegov rad uticali su Georg Gros i Frans Maserel.

Umro je 17. januara 1964. godine u Beogradu.

Priznanja[uredi | uredi kod]

U toku života i rada Đorđe Andrejević Kun je dobio mnoga priznanja najznačajnija su:

Nagrade[uredi | uredi kod]

  • 1931. Prva nagrada za grb Beograda,
  • 1947. Prva nagrada za grafiku Komiteta za kulturu i umetnost vlade FNRJ,
  • 1949. Prva nagrada za slikarstvo Predsedništva vlade FNRJ,

Odlikovanja[uredi | uredi kod]

  • Partizanska spomenica,
  • Orden zasluga za narod prvog reda,
  • Orden za hrabrost.
  • Orden rada prvog reda

Litertura[uredi | uredi kod]

  1. Vojna enciklopedija (knjiga prva), Beograd 1970. godina,
  • Protić, Miodrag B. (1970.) ((sh)). Srpsko slikarstvo HH veka, Tom 1. - Biblioteka Sinteze. YU-Beograd: Nolit. str. 596 strana. 
  • Trifunović, Lazar (1973.) ((sh)). Srpsko slikarstvo 1900 - 1950. - Biblioteka Sinteze. YU-Beograd: Nolit. str. 533 strane. 

Povezano[uredi | uredi kod]

4

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-17. Pristupljeno 2012-03-26. 
  2. http://www.politikin-zabavnik.rs/2009/2999/04.php Arhivirano 2012-09-07 na Archive.is-u Sonja Ćirić: Ratničke boje duše
  3. http://www.arte.rs/sr/umetnici/djordje_andrejevic_kun-75/biografija/

Vanjske veze[uredi | uredi kod]