Čoban

Izvor: Wikipedia
Slika Milana Dvornića: Čoban u opakliji okrenutoj za kišovito vrijeme

Čoban (tur. çoban < perz. šuban, šoban, drugi dio -ban znači stražar), turcizam koji ima više srodnih značenja:

  • 1. onaj koji čuva stoku na paši; ovčar, pastir, čobanin;
  • 2. onaj koji napasa stoku na nomadski način;
  • 3. pejor. onaj koji se ne zna ponašati; neuglađen, sirov čovjek; seljačina, seljo, geak.

Izvedenice[uredi - уреди]

Od te riječi izvedene su:

  • riječi čobanac, čobanbaša, čobančad, čobanče, čobančica, čobančić, čobančina, čobanica, čobanija, čobanina, čobaniti, čobanka, čobanluk, čobanovanje, čobanovati, čobanski, čobanstvo, čobanjenje;
  • toponimi Čobanija (most, džamija i ulica u Sarajevu), Čobanovići (zaselak u BiH, jugozapadno od Tomislavgrada), Čobanišće (zaselak u naselju Grobnik u Općini Pićan u Istri);
  • prezimena: Čoban, Čobanac, Čobanec (Kneževo), Čobanić, Čobanin, Čobankić, Čobanković (bivši hrvatski ministar poljoprivrede Petar Čobanković), Čobanov, Čobanović (jugoslovenski bokser Vlada Čobanović), Čobanski.
Čoban i njegovo stado blizu Jagodnjaka

U Baranji i Slavoniji[uredi - уреди]

U Baranji se riječ čoban upotrebljava u prvom značenju i u tom obliku, dok se oblik čobanin ne upotrebljava. Čoban je naziv samo za onoga koji čuva ovce, dok se čuvar goveda naziva čordaš, a čuvar svinja svinjar.

Slično je i u Slavoniji, odnosno na teritoriji šokačkih govora. U rječniku Divanimo po slavonski Martina Jakšića kao odrednica (natuknica) nalazi se samo riječ čoban ("pastir") te oblik paster ("pastir, stočar"), dok riječi ovčar, pastir i čobanin nema.

Izvori[uredi - уреди]

  • "Hrvatski enciklopedijski rječnik", Zagreb, 2004/2005.
  • Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
  • "Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika" (6 S-Š), Novi Sad, 1976.
  • "Leksik prezimena SR Hrvatske", Zagreb, 1976.