Čapajev (film)

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte članak Čapajev.
Čapajev

sovjetska poštanska marka izdana 1964. godine povodom 30. obljetnice filma
Režija braća Vasiljev
Scenario Georgij Vasiljev
Sergej Vasiljev
Predložak Čapajev autor:
Dmitrij Furmanov
Ana Furmanova (dnevnik)
Uloge Boris Babočkin
Boris Blinov
Varvara Mjasnikova
Leonid Kmit
Muzika Gavriil Popov
Fotografija Aleksandr Sigajev
Aleksandr Ksenofontov
Studio «Lenfilm»
Datum(i) premijere 5. novembar 1934 (1934-11-05)
Trajanje 93 min.
Zemlja  SSSR
Jezik ruski

Čapajev (ruski: Чапаев) je sovjetski crno-bijeli ratni film snimljen 1934. u režiji braće Vasiljev, poznat kao najpopularnije i jedno od najuticajnijih ostvarenja sovjetske kinematografije 1930-ih.

Temelji se na istoimenom romanu Dmitrija Furmanova, kao i memoarima njegove supruge Ane Furmanove. Protagonist, čiji lik tumači Boris Babočkin, je Vasilij Čapajev, bivši podoficir ruske carske vojske koji se priključio revolucionarima i, usprkos nedostatku bilo kakvog formalnog obrazovanja, brzo napredovao do mjesta komandanta 25. streljačke divizije. Radnja prikazuje kako njegova divizija u kritičnim trenucima građanskog rata 1919. godine nanosi poraze belogardejcima na području Urala.

Čapajev se često navodi kao primjer socrealističkih načela u tadašnjoj sovjetskoj kinematografiji, a koje posebno odražava lik samog Furmanova (koga glumi Boris Blinov, i koji se, za razliku od romana, pojavljuje pod svojim imenom) kao političkog komesara koji "osvješćuje" vojnički talentiranog, ali u ideološkom smislu "nedotjeranog" protagonista. S druge strane je film je karakteriziralo i inzistiranje na autentičnosti, pa su ga braća Vasiljev snimala na stvarnim poprištima bitaka u građanskom ratu, a Babočkin je dobio ulogu prije svega zato što se potrudio fizički što više sličiti stvarnom Čapajevu. Široj publici su se, međutim, daleko više svidjele spektakularne ratne scene, ali i sporedni likovi Čapajevljevog prijatelja i suborca Petke (koga glumi Leonid Kmit) i mitraljeskinje Anke (koju glumi Varvara Mjasnikova). Potonja je postala jedan od arhetipova sovjetske popularne kulture. U SSSR je postigao ogromnu gledanost, i vjeruje se da ga je nakon premijere vidjelo 30 miliona ljudi.

Čapajevu je na Moskovskom kino-festivalu 1935. godine žiri pod predsjedanjem Sergeja Ejzenštejna dao glavnu nagradu. Iste godine je dobio i nagradu za najbolji strani film američkog Nacionalnog odbora za recenziju. Popularnost Čapajeva je sovjetska propaganda iskoristila i za vrijeme drugog svjetskog rata, snimivši kratki film u kome Čapajev "oživljava" i potiče suvremene crvenoarmejce da se suprotstave nacističkim napadačima. Kasnije su likovi Čapajeva, Anke i Petke postali omiljena meta narodnih viceva, a njihova popularnost se održala i u post-sovjetskom periodu, tako da su od 1998. do 2009. bili protagonisti serije video-igara Petka.

Vanjske veze[uredi - уреди]