Izvorni kod stranice Surlaši

{{Taksokvir
| boja = pink
| naziv = Surlaši
| slika = Afrikanischer Elefant, Zoo Miami 1.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis = [[Afrički slon]]
| regnum = [[Životinje|Animalia]]
| phylum = [[Svitkovci|Chordata]]
| classis = [[Sisavci|Mammalia]]
| ordo = '''Proboscidea'''
| ordo_autorstvo = [[Johann Karl Wilhelm Illiger|Illiger]], [[1811]].
| razdioba_stupanj = Porodice
| razdioba = 
''[[Jozaria]]''&nbsp;(izumrli)<br>
[[Anthracobunidae]]&nbsp;(izumrli)<br>
[[Moeritheriidae]]&nbsp;(izumrli)<br>
[[Euproboscidea]]
}}

Red '''surlaša''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Proboscidea'') je dobio ime po svom najupadljivijijem svojstvu, surli ([[latinski|lat]]. ''proboscis''). Njeni jedini danas živući pretstavnici su [[slonovi]].<ref name="Shoshani & Tassy (2005)">{{cite journal|last=Shoshani|first=Jeheskel|author2=Pascal Tassy|title=Advances in proboscidean taxonomy & classification, anatomy & physiology, and ecology & behavior|journal=Quaternary International|year=2005|volume=126-128|pages=5–20|doi=10.1016/j.quaint.2004.04.011}}</ref>

Surlaši se ne razlikuju od drugih kopnenih sisavaca samo svojom upadljivom osobinom surlom, nego i neobičnim [[zub]]ima ([[kljove]]) i najčešće ogromnim razmjerima svog tijela. No te se osobine ne treba smatrati nekim nedostatkom nego rezultatom visoko specijaliziranog razvoja standardnih oblika [[sisavci|sisavaca]].

Različite porodice surlaša su nekada bile vrlo raširene, a imale su i do četiri kljove. Danas žive još samo slonovi sa svoje dvije kljove u gornjoj čeljusti, i na vrlo ograničenom životnom prostoru.

Začeci surli su u početku bili jedva naznačeni, i vjerojatno su precima današnjih slonova koji su živjeli u [[močvara]]ma služili kao dihalice. Kasnije se surla razvila u vrlo istančan organ s velikim brojem različitih [[mišić]]a kojim se može doseći [[list|lišće]] s visokog [[drvo|drveća]], ali jednako spretno i trganje busenja [[trava|trave]] u [[stepa]]ma. 

Kljove su bile vrlo raznovrsne. Neke su bile ravne, neke svrdlaste, savijene prema gore ili prema dole, lopataste, smještene u gornjoj ili u donjoj čeljusti ili u obje, neke su rasle u stranu a druge prema sredini ili tijesno jedna uz drugu, vrlo različitih dužina (i do 4 metra) i debljina. 

Za sistematiziranje pojedinih surlaša je manje važan oblik surle ili kljova. Istražuje se prije svega građa [[zub|kutnjaka]] (Molari). Tijekom razvoja, oni su se mijenjali i prilagođavali potrebama [[životinje|životinja]]. Grizna površina kutnjaka je tijekom razvoja mijenjala oblik, pa je bila kvrgava kod mastodonta, da bi [[mamuti]] imali kutnjake lameliranog oblika, kao i današnji [[slonovi]]. Danas slonovi imaju po jedan kutnjak u svakoj polovici gornje i donje [[čeljust]]i, što znači da ih ima ukupno samo četiri. Žvakanjem najčešće prilično tvrde hrane, slonovi "troše" kutnjake tako, da nakon određenog vremena više nisu dovoljno efikasni. Stoga se kutnjaci tijekom života jednog slona mijenjaju šest puta, što znači da slon može istrošiti tijekom života sedam "generacija" kutnjaka. Ako ne strada ranije, kad potroši i sedmu generaciju kutnjaka, osuđen je na smrt od gladi. Mladunci nakon prve godine starosti gube prve kljove da bi ih zatim zamijenile trajne kljove koje neprekidno rastu.

U razdoblju [[neogen]]a, a posebno [[pleistocen]]a došlo je do snažnog širenja velikog broja vrsta surlaša na sve [[kontinent]]e osim [[Australija|Australije]]. Ovo širenje je bilo moguće samo uz pretpostavku da se to zbilo prije oko 27 milijuna godina, kad su se pojavile kopnene veze između [[Afrika|Afrike]] i [[Euroazija|Euroazije]]. Kako je broj potomaka u centru njihovog nastanka (sjeverna Afrika) značajno narastao, a iz Euroazuje su stigle druge grupe životinja, surlaši su bili potisnuti iz svojih prvobitnih staništa. Zbog vrlo jakog [[populacija|populacijskog]] pritiska mnoge su životinje bile potisnute u druga područja. U tim su područjima vladali drugi životni uvjeti, pa su se surlaši morali prilagoditi novom okolišu. I [[klima|klimatska]] kolebanja su izazvala niz [[fiziologija|fizioloških]] i [[Morfologija (biologija)|morfoloških]] promjena ovih [[životinje|životinja]].

Tako se razvilo 5 porodica (25 rodova) s više od 150 (ukupno) različitih vrsta u redu surlaša. Među njima su bili i mastodonti i mamuti, još bliži srodnici današnjih [[slonovi|slonova]].

Razdoblje širenja prvih [[čovjek|ljudi]] podudara se s [[izumiranje]]m većine surlaša, ali i drugih velikih [[sisavci|sisavaca]], sve do početka [[holocen]]a. Iz toga bi mogao slijediti zaključak, da je na to izumiranje više utjecalo širenje [[evolucija čovjeka|hominida]] nego kolebanja [[klima|klime]] između toplih i hladnih razdoblja. Intenzivni [[lov]] na mamute vidljiv je iz brojnih [[spiljski crtež|spiljskih crteža]]. S druge strane, nalazi dobro očuvanih mamuta zatvorenih u ledeni omotač u [[Sibir]]u daju razloga da se uzme u obzir i mogućnost da je uzrok njihovog izumiranja bila klimatska katastrofa.

Danas postoje još dvije (prema novijim istraživanjima tri) vrste surlaša svrstanih u dva [[rod (taksonomija)|rod]]a [[Afrički slon|Afričkog]] (''Loxodonta africana'' i ''Loxodonta cyclotis'') i [[Azijski slon|Azijskog slona]] (''Elephas maximus'').<ref name="Shoshani & Tassy (2005)"/>

=== Srodnici surlaša ===
# [[Pećinari]] (Hyracoidea)
# [[Sirene (životinje)|Sirene]] ili morske krave (''Sirenia'')

==Izvori==
{{izvori}}

{{Wikivrste|Proboscidea}}
[[Kategorija: Viši sisavci]]
[[Kategorija: Surlaši| ]]