Shangqing škola
Shangqing škola (kineski:上清) ili Najviša jasnoća je taoistički pokret koji je nastao među aristokracijom kineske dinastije Zapadni Jin. Shangqing se može prevesti kao 'Vrhovna jasnoća' ili 'Najviša jasnoća.' Prvi vođa škole bio je Wei Huacun (251-334), ali se Tao Hongjing (kineski: 陶弘景), koji je osmislio teoriju i praksu te sabrao kanon, obično smatra njenim pravim osnivačima. Njegov prestiž je značajno doprinio razvoju škole pred kraj 5. vijeka. Planina kraj Nanjinga gdje se Tao Hongjing povukao, Maoshan (茅山), danas predstavlja glavno sjedište škole.
Shangqing praksa se temelji na meditacijskim tehnikama vizualizacije i disanja, kao i fizičkim vježbama, nasuprot korištenju alkemije i talismana. Recitacija svetog kanona također igra važnu ulogu. Ta je praksa u svojoj suštini bila individualistička, za razliku od kolektivne prakse u školama Nebeskih učitelja i Lingbao. Uzimajući sljedbenike iz više klase za vrijeme dinastije Tang, Shangqing je bila dominantna škola taoizma i njen uticaj je vidljiv u književnosti tog perioda. Njena važnost je počela slabiti u drugoj polovici dinastije Song. Pod dinastijom Yuan, pokret se počeo nazivati Maoshan i naglasak se sa meditacije počeo stavljati na rituale i talismane. Maoshan taoizam se prakticira i danas, iako u različitim tehnikama u odnosu na početke škole.
- Needham, Joseph, Ho Ping-Yu, and Lu Gwei-djen. Science and Civilisation in China: Volume 5, Chemistry and Chemical Technology; Part 4, Spagyrical Discovery and Invention. Cambridge University Press, 1980.
- Robinet, Isabelle. Daoism: Growth of a Religion. Stanford: Stanford University, 1997.
- Shangqing (Isabelle Robinet), entry from The Encyclopedia of Taoism
- Tao Hongjing (456-536)
- 'The Rise of the Tao', New York Times Magazine