Izvorni kod stranice Salvador Dalí

{{Infokutija umjetnik
|ime =Salvador Dalí
|pokret = [[nadrealizam]]<br /><small>[[kubizam]] - [[dadaizam]]</small>
|slika = Salvador Dalí 1939.jpg
|širina_slike = 250px
|opis = 
|datum_rođenja = [[11. svibnja]] [[1904]].<br />{{flagicon|Španjolska}} [[Figueras]], [[Španjolska]]<br /><small>(tada [[Datoteka:Flag of Spain (1785-1873 and 1875-1931).svg|22px|border]] [[Restauracija u Španjolskoj|Kraljevina Španjolska]])</small>
|datum_smrti =[[23. siječnja]] [[1989]].<br />{{flagicon|Španjolska}} [[Torre Galaeta]], [[Španjolska]]
|polje =slikarstvo<br />fotografija<br />kiparstvo<br />književnost
|praksa = Škola lijepih umjetnsti San Fernando, [[Madrid]]
|uticaj_na =
|uticaj_od = [[Pablo Picasso]], [[dadaizam|dadaisti]], [[Rafael]], [[Bronzino]], [[Francisco de Zurbarán]], [[Jan Vermeer]], [[Diego Velázquez]]
|djela = ''[[Postojanost pamćenja]]''<br />''[[Iskušenje svetog Antuna]]''<br />''[[Metamorfoza Narcisa]]''<br />''[[Lice rata]]''<br />''[[Mekana konstrukcija s kuhanim grahom - predosjećaj Građanskog rata]]''<br />''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]]''<br />''[[Sofa u obliku usta Mae West]]''
}}
'''Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech, Markiz od Pubola''' ili '''Salvador Felip Jacint Dalí Domènech''', znan kao '''Salvador Dalí''' ([[Figueras]], [[11. svibnja]] [[1904]] – [[Torre Galaeta]], [[23. siječnja]] [[1989]]), bio je [[:kategorija:španjolski slikari|španjolski slikar]], pisac, dizajner i autor filmova.

Dalí je u povijesti zapamčen po svojim snažnim i bizarnim slikama, te kao jedan od najpoznatijih predstavnika [[nadrealizam|nadrealizma]] u slikarstvu. No, unatoč njegovom jedinstvenom načinu slikanja, mnogi stručnjaci upravo taj način atributiraju utjecaju [[renesansa|renesansnih]] majstora.<ref>[http://www.artcyclopedia.com/feature-2005-03.html Phelan, Joseph, ''The Salvador Dalí Show'']</ref><ref name="Dali">Dalí, Salvador. (2000) ''Dalí: 16 umjetničkih naljepnica'', Courier Dover Publications. {{ISBN|0-486-41074-9}}.</ref> Među njegovim enormnim opusom ipak je najpoznatija njegova slika ''[[Postojanost pamćenja (Mekani satovi)]]'' dovršena [[1931.]], koja je, osim po svojoj iznimnoj umjetničkoj vrijednosti, poznata po tome što je korištena u mnogim igranim i animiranim filmovima. Svoje umjetničke ambicije, Dalí je usmjerio i na [[fotografija|fotografiju]], [[dizajn]], [[književnost]] i snimanje filmova. Surađivao je i s [[Walt Disney|Waltom Disneyjem]] na nikad dovršenom, za [[Oscar]]a nominiranom animiranom filmu pod nazivom ''[[Destino]]'', koji je dovršen i izdan tek [[2003.]] godine. Na području igranog filma surađivao je sa slavnim [[Alfred Hitchcock|Alfredom Hitchcockom]] na filmu ''[[Spellbound (film, 1945)|Začarana]]'' iz [[1945.]] za koji je napravio slavnu scenu sna, a sa svojim prijateljem, redateljem [[Luis Buñuel|Luisom Buñuelom]] surađivao je (scenarij i gluma) na [[avangarda|avangardnim]] filmovima ''[[Andaluzijski pas]]'' i ''[[Zlatno doba]]''.

Dalí je tijekom cijelog svog života inzistirao na svom "arapskom porijeklu" tvrdeći da je potomak [[mauri|maura]] koji su od [[711.]] do [[1492.]] (skoro 800 godina) živjeli na jugu [[Španjolska|Španjolske]]. Svoje navodne arapske korijene argumentirao je sljedećim:
{{izdvojeni citat|Moja ljubav prema svemu što je pozlaćeno i ekscesivno, moja strast za luksuz i moja ljubav za orijentalnu odjeću."<ref>{{ cite book | author=Ian Gibson | title=Sramotni život Salvadora Dalíja | year=1997. | publisher=W. W. Norton & Company | url=http://www.nytimes.com/books/first/g/gibson-dali.html }} Gibson je saznao da je "Dalí" (i mnoge varijatne) iznimno često prezime u arapskim zemljama kao što su [[Maroko]], [[Tunis]], [[Alžir]] ili [[Egipat]]. No, s druge strane, prema istom izvoru, Dalíijeva majka je imala židovskih korijena.</ref>}}

Iako su ga mnogi smatrali izrazito maštovitim, Dalí je imao potrebu da čini mnoge bizarne i čudne stvari kako bi privukao pozornost na sebe. To je nekad ljutilo pobornike njegove umjetnosti jednako kao što je ljutilo i njegove kritičare, jer su neke od tih stvari privlačile više pozornosti nego njegova umjetnost.<ref>Saladyga, Stephen Francis. [http://purple.niagara.edu/jlittle/lamplighter/saladyga.htm "Mentalni sklop Salvadora Dalíja"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080319082154/http://purple.niagara.edu/jlittle/lamplighter/saladyga.htm |date=2008-03-19 }}. ''Niagara University''. Dio 1. Br. 3, ljeto 2006.</ref>

== Biografija ==
=== Rane godine ===
[[Datoteka:Salvador Dalí's house.JPG|thumb|250px|left|Interijer Dalíjeve kuće u Figuerasu.]]
Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech rođen je [[11.5.]] [[1904]]. u katalonskom mjestu [[Figueras]]u u 8:47 sati.<ref>Prema njegovom rodnom listu. [http://www.astrotheme.fr/en/portrait.php?info=1&clef=V5w9Rfu55p7k Salvador Dalí astrological chart] na astrotheme.fr.</ref> Sam Dalí će taj događaj kasnije slaviti na nevjerojatan način:
{{izdvojeni citat|Neka sva zvona zvone! Neka radom izmučeni seljaci na trenutak isprave svoje ukočene kralježnice i anonimna leđa, pognuta do zemlje poput maslinova stabla, izobličenog udarima tramontane, i neka svoj obraz izbrazdan dubokim borama punim zemlje odmore na dlanu žuljevite ruke, držeći se ponosno i duboko zamišljeni u tom prolaznom trenutku odmora. Pogledajte! Upravo se rodio Salvador Dalí!... Drevni Grci i Feničani nesumnjivo su se istog takvog jutra iskrcali u zaljevima Rosasa i Ampuriasa kako bi raspremili krevet civilizaciji te ga, prostrijevši čiste, bijele i raskošne plahte, pripremili za moj rođenje, a zatim se naselili u samom središtu ove ravnice Ampurdána, najzgusnutijeg i najstvarnijeg komadića krajolika na svijetu.<ref name=TASCHEN>Gilles Néret: Salvador Dalí; ''TASCHEN-ova likovna monografija''</ref>}}

Dalíjev stariji brat, koji se također zvao Salvador (rođen [[12.10.]] [[1901.]]), umro je devet mjeseci prije Dalíjeva rođenja, [[1.8.]] [[1903.]]. Njegov otac, Salvador Dalí i Cusí, bio je srednjeklasni notar i odvjetnik<ref name="Llongueras">Llongueras, Lluís. (2004.) ''Dalí'', Ediciones B — Meksiko. {{ISBN|84-666-1343-9}}.</ref>, dosta strog, no tu strogoću je razbijala Dalíjeva majka, Felipa Domenech Ferré, koja je poticala Dalíjeve umjetničke težnje.<ref name="Rojas">Rojas, Carlos. ''Salvador Dalí, Or the Art of Spitting on Your Mother's Portrait'', Penn State Press (1993.). {{ISBN|0-271-00842-3}}.</ref> Kada je imao samo pet godina, njegovi roditelji su ga odveli na bratov grob i rekli mu da je on reinkarnacija svog pokojnog brata.<ref name=sina>[http://edu.sina.com.cn/en/2004-06-17/22707.html Salvador Dalí]. ''[[SINA.com]]''.</ref> što je on i povjerovao.<ref>[http://www.astrodatabank.com/NM/DaliSalvador.htm Salvador Dalí - biografija] na astrodatabank.com.</ref> O svom bratu, Dalí je rekao:
{{izdvojeni citat|... Sličili smo si kao dvije kapi vode, no imali smo različite odraze.<ref name="Dalí, Tajni život, str.2">Dalí, ''Tajni život'', str.2</ref> (...) On je vjerojatno bio prva verzija mene, no previše koncipiran u potpunosti.<ref name="Dalí, Tajni život, str.2"/>}}

Dalí je imao i sestru, Ana Maríju, koja je bila tri godine mlađa.<ref name=Llongueras /> Ona je [[1949.]] izdala knjigu o svom bratu naslovljenu ''Dalí viđen od njegove sestre''.<ref>{{cite web|url=http://www.artelino.com/articles/dali.asp|title=Dalíjeva biografija, 1904–1989 — Drugi dio|3=publisher:artelino.com|accessdate=2006.|archivedate=2007-09-28|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070928083057/http://www.artelino.com/articles/dali.asp|deadurl=yes}}</ref> Među njegovim najznačajnijim prijateljima iz djetinjstva su pjesnik [[Federico García Lorca]], te nogometaši [[FC Barcelona|Barcelone]] [[Emilio Sagi Liñan|Sagibarbá]] i [[Josep Samitier]]. Kada bi Dalí išao na praznike u [[Cadaqués]], on, Sagibarbá i Samitier igrali bi nogomet.

Dalí je kao šestogodišnjak želio biti kuharica, uporno inzistirajući na ženskom rodu imenice, a sa sedam pak [[Napoleon]].<ref name=TASCHEN/> Nakon toga je upoznao slikarstvo i naslikao svoju prvu sliku. Ubzo je krenuo u školu crtanja. O ovom događaju, Dalí je rekao:
{{izdvojeni citat|Otada, moje su ambicije neprestano rasle, a s njima i megalomanija. Danas jedino želim biti Salvador Dalí i ništa više.<ref name=TASCHEN/>}}

U desetoj godini upoznao je [[impresionizam|impresioniste]], a [[1916.]], tijekom posjeta Cadaquésu s obitelji [[Ramon Pichot|Pichota]], otkriva i modernu umjetnost. Dalí je [[1920.]] napravio impresionistički portret Ramona Pichota. Već sljedeće godine, Dalíjev otac organizira izložbu u njihovom domu, a [[1918.]] Dalí upoznaje stvaralaštvo ''"retušera"'', sljedbenika akademskog slikarstva [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]]. Svoju prvu izložbu, Dalí je imao u kazalištu u Figuerasu (koje je danas Dalíjev muzej) [[1919.]] godine.

U veljači [[1921.]], majka mu umire od [[rak dojke|raka dojke]]. Dalí, koji je tada imao samo 16 godina, o tom događaju je rekao:
{{izdvojeni citat|Bio je to najteži udarac koji sam dobio u svom životu. Obožavao sam ju... Nisam mogao prihvatiti gubitak bića od kojeg sam očekivao da će moje duševne poroke učiniti nevidljivima.<ref>Dalí, ''Tajni život'', str.152–153</ref>}}

Nakon smrti majke, Dalíjev otac oženio je njezinu sestru, Dalíjevu tetu. Dalí nije mrzio taj brak kako su mnogi mislili jer je imao veliko poštovanje prema svojoj teti.<ref name=Llongueras />

=== Madrid i Pariz ===
[[Datoteka:Man Ray Salvador Dali.jpg|thumb|220px|Salvado Dalí i kolega nadrealist [[Man Ray]] u Parizu [[1934.]]]]
Godine [[1922.]] Dalí polaže završne školske ispite, no ne bez teškoća<ref name=TASCHEN/>, te pokušava nagovoriti svog oca da ga pusti na studij umjetnosti u [[Madrid]]u. Po dolasku u Madrid, uselio se u ''Residencia de Estudiantes''<ref name=Llongueras /> (Studentski dom) i upisao je studija umjetnosti u Školi lijepih umjetnosti San Fernando. Dalí, koji je bio visok 172&nbsp;cm<ref>Prema [http://www.gaudiclub.com/esp/e_links/dali/2004mar18_1.asp zatvorskom izvještaju iz 1924.], kada je imao 20 godina. No, njegov frizer i biograf Luis Llongueras navodi da je Dalí bio visok 174 cm.</ref>, poprilično je privlačio pozornost svojim ekscentričnim izgledom. Imao je dugu kosu i zaliske, a odijevao se u stilu engleskih esteta s kraja XIX. stoljeća, noseći odijelo i karakteristične muške dokoljenke. No, za razliku od kasnije, njegove slike, u kojima je eksperimentirao s [[kubizam|kubizmom]], su privlačile najveću pozornost. No, analizirajući te slike ispada da je Dalí jako loše shvatio doktrinu kubizma. To je vjerojatno jer je jedine informacije o kubizmu dobio iz nekoliko novinskih članaka koje mu je dao Pichot, a u to vrijeme svi kubisti su boravili u [[Pariz]]u. No, upravo ta njegova modernost razočarala je njegove profesore. Oni su ga učili ''"najnovijim trendovima"'' koje je on već istražio, a nisu ga učili klasičnom slikarstvu, što je on toliko želio.

Godine [[1924.]], tada još anoniman, Dalí po prvi put ilustrira knjigu. Bila je to katalonska poema ''"Les bruixes de Llers"'' (''Vještice iz Llersa'') koju je napisao njegov prijatelj i školski drug [[Carles Fages de Climent]].

Tijekom ovog perioda, Dalí se okušao i u [[dadaizam|dadaističkoj]] umjetnosti koja će izvršiti velik utjecaj i na njegov kasniji rad. Tijekom boravka u Madridu postao je dio skupine, kasnije i vođa iste, kojoj su pripadali [[Pepín Bello]], [[Luis Buñuel]], [[Federico García Lorca]], [[Pedro Garfias]], [[Eugenio Montes]] i [[Raphael Barradas]]. S mnogima od njih je održao dugogodišnje prijateljstvo, no s Lorcom je bilo posebno. Odnos dvaju umjetnika bio je obilježen uzajamnom strašću<ref>Vidi ''Lorca-Dalí: el amor que no pudo ser'' i ''Sramotni život Salvadora Dalíja''; autor: [[Ian Gibson]].</ref>, no Dalí je uvijek negirao ikakav ljubavni odnos između njih. Lorca je kasnije Dalíju posvetio didaktičku odu, a sam Dalí je rekao da ga je Lorca, očaran njime, pokušao sodomizirati, ali mu to nije uspjelo.<ref name=TASCHEN/><ref name=coversations>Bosquet, Alain, ''[http://www.ubu.com/historical/dali/dali_conversations.pdf Razgovori s Dalíjem]'', 1969. str. 19-20. O Lorci: 'S.D.:On je bio homoseksualac, kao što svi znaju, i bio je ludo zaljubljen u mene. Dva puta me pokušao jebati .... To mi je strašno smetalo, jer nisam bio homoseksualac, a nisam imao volje popustiti. Osim toga, boli. Tako da od toga nije bilo ništa. No bio sam strašno ganut ''vis-à-vis'' prestižem. U dubini sam osjećao da je on izvrstan pjesnik i da sam mu bio dužan malo šupka božanstvenog Dalíja.'</ref>

Godine [[1926.]] izbačen je s Akademije zbog poticanja studentskih demonstracija protiv osrednjih slikara, kakvi su bili Dalíjevi profesori.<ref name=TASCHEN/> Ovo se zbilo malo prije njegovih posljednjih ispita, koje je odbio polagati jer je smatrao da nijedan profesor nije dovoljno kompetentan da ga ispita.<ref name=olga>[http://www.abcgallery.com/D/dali/dalibio.html Salvador Dalí: Olga's Gallery].</ref> On se tada povlači u Cadaqués gdje počinje slikati, čak i do pet slika dnevno<ref name=TASCHEN/>. Tijekom ovog perioda dokazao je svoj umjetnički genij sa slikom ''Košara s kruhom'', koja je predstavljala vrhunac Dalíjevog realizma. Iste godine odlazi nakratko u [[Pariz]] gdje upoznaje [[Pablo Picasso|Pabla Picassa]], svog idola, koji je već od [[Joan Miró|Miróa]] čuo dobre stvari o Dalíju. Tijekom sljedećeg perioda naslikao je nekoliko slika, u svom stilu, pod utjecajem Picassa i Miróa.

Neke odlike, koje se pojavljuju u svim Dalíjevim kasnijim djelima, nastaju već tijekom [[1920-ih]]. Dalí je upijao raznovrsne utjecaje i izrađivao je slike po uzoru na klasične umjetnike kao što su [[Rafael]], [[Bronzino]], [[Francisco de Zurbarán]], [[Jan Vermeer]] i [[Diego Velázquez|Velázquez]],<ref>[http://www.artcyclopedia.com/feature-2005-03.html Phelan, Joseph]</ref>, ali i po uzoru na tadašnju [[avangarda|avangardu]]<ref>Hodge, Nicola i Libby Anson. ''The A–Z of Art: The World's Greatest and Most Popular Artists and Their Works''. California: Thunder Bay Press, 1996. [https://ucmshare.ucmerced.edu/docushare/dsweb/Get/Document-94961/Dali+Salvador.doc Internetski citat] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060921144258/https://ucmshare.ucmerced.edu/docushare/dsweb/Get/Document-94961/Dali+Salvador.doc |date=2006-09-21 }}.</ref>, nekad kombinirajući te elemente, a nekad samostalno prikazujući elemente određenog utjecaja na slikama. U ovom periodu Dalí je počeo njegovati svoje svjetski poznate brkove koje je, kako sam kaže, modelirao prema Velázquezu.

Nakon izbacivanja s Akademije, Dali je želio u [[Pariz]] i mislio je da će ga otac pustiti bez prigovora, no to se nije dogodilo. Upravo zato je prva tri mjeseca bio u pratnji svoje tete i sestre.<ref name=TASCHEN/> Ovdje Dalí dostiže svoje umjetničku zrelost i uključuje se u umjetnički pokret koji će ga proslaviti, ali isti taj pokret će upravo Dalí učiniti svjetski poznatim i karakterističnim.

=== Od 1929. do kraja Drugog svjetskog rata ===

Godine [[1929.]] dolazi do završetka faze posuđivanja stilova, te Dalí počinje razvijati svoj osobni, prepoznatljivi stil koji se u početku odlikovao mnoštvom seksualnih simbola na njegovim nadrealističkim slikama.<ref name=TASCHEN/> Iako su njegova djela iz ovog perioda bila uvelike skandalozna, kritičari su bili oduševljeni. Ove godine surađuje i sa svojim prijateljem, redateljem [[Luis Buñuel|Luisom Buñuelom]] na nadrealističkom filmu ''[[Andaluzijski pas]]'' u kojem je Dalí sam glumio. Film je digao toliku prašinu za sobom upravo zbog svoje ekstravagantnosti, te zbog uvodne scene u kojoj se vidi kako jedan glumac mladoj djevojci reže oko britvom. Ta scena ušla je u povijest kao jedna od najšokantnijih u povijesti.

No, nijedan od ova dva događaja nije bio toliko važan kao jedna zabava. Na toj zabavi su, među ostalima prisustvovali i [[Luis Buñuel]], [[René Magritte]] sa suprugom, te [[Paul Éluard]] sa suprugom [[Gala Dalí|Galom]].<ref name=TASCHEN/> Dalíju je laskao Éluardov dolazak te je odmah počeo raditi na njegovom portretu kojeg je iste godine i dovršio. No, Éluard nije bio to otkriće po koje je Dalí došao u Pariz, osim umjetničkog razvoja, to je bila njegova supruga Gala. Gala, tada Éluard, bila je ruska imigrantkinja rođena kao Elena Ivanovna Dijakovna i 11 godina starija od Dalíja. Gala je, kako je i sam Dalí rekao, bila utjelovljenje njegovog dječačkog sna te utjelovljenje ženskog lika koje je on ranije prikazivao u likovima mlađih, ali i zrelijih žena na njegovim slikama. Ona je izgledala isto kao i žene koje je Dalí portretirao ili zamišljao, a najveća sličnost između Gale i Dalíjevih mladenačkih snova može se vidjeti na slici ''Djevojka iz Ampurdána'' gdje se primjećuje da Galina razgolićena pozadina izgleda jednako kao i pozadina djevojke na slici.<ref name=TASCHEN/> Do te godine, Dalí je već održao nekoliko profesionalnih izložbi, a te godine se i službeno pridružio [[nadrealizam|nadrealističkoj školi]] koju su osnovali [[André Breton]], [[Louis Aragon]] i Dalíjev poznanik [[Paul Éluard]]. Sjedište skupine bilo je u pariškoj četvrti [[Montparnasse]]. Po primanju u skupinu, Dalí je razvio svoju [[paranoično-kritička metoda|paranoično-kritičku metodu]] slikanja prema kojoj su nadrealisti trebali pristupiti svojoj podsvijesti radi veće umjetničke kreativnosti, a ostali nadrealisti su ga od tada uzdizali na pijedestal.<ref name=Llongueras /><ref name=Rojas />

Godine [[1929.]] otvorena mu je i prva izložba u [[Pariz]]u, no on joj nije prisustvovao. Dva dana prije izložbe, on bježi s Galom i Španjolsku, no prije odlaska je pogledao pročišćenu verziju ''Andaluzijskog psa'' koja ga je očarala.<ref name=TASCHEN/> No, Dalí nakratko ostavlja Galu u [[Barcelona|Barceloni]] iz dva razloga. Prvo da bi pokupio novac od Goemansa koji je prodavao njegove slike, a drugo kako bi se vratio u Figueras da izgladi stvari s ocem. Otac ga se već prije odrekao, primarno zbog života s, kako je on nazivao Galu, raspuštenicom.<ref name=TASCHEN/> Dalí je ovaj razlog ispravio, bar je on to sam smatrao, slikom ''[[Zagonetka Williama Tella]]'', o kojoj kaže:
{{izdvojeni citat|William Tell je moj otac, a maleno dijete koje drži u naručju sam ja. Umjesto jabuke, na glavi imama sirovi kotlet i otac me želi pojesti. U sićušnoj ljusci oraha kraj njegove noge nalazi se djetešce u liku moje žene Gale. Ona je pod stalnom prijetnjom očevog stopala koje bi, da se i mrvicu pomakne, zdrobilo orahovu ljusku.<ref name=TASCHEN/>}}

No, iako je ova slika naslikana kao simbol iskupljenja sadržavala je kontroverzne simbole. Dalí je [[William Tell|Williamu Tellu]] sa slike namjerno dodao [[Lenjin]]ovo lice kako bi izazvao kontroverzu, što mu je i uspjelo. Breton, vođa nadrealista, osudio je Dalíja, a sliku prozvao sramotnim izgredom i ''"kontrarevolucionarnim činom"''.<ref name=TASCHEN/> Drugi razlog očeve ljutnje bio je jedan Dalíjev postupak. Dalí je napravio kromolitografiju sa Svetim srcem preko koje je neuredno napisao:
{{izdvojeni citat|Ponekad iz puke zabave pljunem na portet svoje majke.<ref name=TASCHEN/>}}

Likovni kritičar Eugenio D'Ors je ovo i objavio, a kada je to pročitao Dalíjev otac, shvatio je to doslovno i izjavio kako je njegov sin počinio svetogrđe prema njegovoj pokojnoj supruzi. Iako je to zamišljeno kao čin koji bi šokirao nadrealiste, ova slika uzrokovala je da se njegov otac konačno i potpuno odrekne svog sina. Kada je Dalí to shvatio, iz pobune si je skroz odrezao kosu, a svjedočanstvo toga je fotomontaža iz [[1931.]] koja prikazuje ćelavog Dalíja i njegovu suprugu Galu. Gala je s Dalíjem živjela od [[1929.]], a vjenčali su se tek [[1934.]] Godine [[1958.]] ponovo su se vjenčali, ovaj put prema katoličkom obredu, kako bi udovoljili zakonima Francove Španjolske.

Godine [[1931.]], Dalí slika, prema mnogima, svoju najpoznatiju sliku - ''[[Postojanost pamćenja]]''. Ova slika, znana još i kao ''Mekani satovi'', u nadrealizam je uvela koncept mekanih, tekućih džepnih satova. Općeprihvaćena interpretacija djela je ta da satovi negiraju pretpostavku da je vrijeme fiksno i determinističko, a ovo potvrđuju i ostali prizori sa slike, kao što su mravi i muha koji izjedaju neke od satova, te krajolik koji se širi.<ref name=Conquete/>
[[Datoteka:Dali2.jpg|thumb|left|220px|Salvador Dalí u SAD-u [[1939.]] pozira pred objektivom Carla Van Vechtena.]]
Godine [[1934.]], [[Julian Levy]] upoznaje Dalíja s Amerikom. Ovaj period obilježio je iznimnu Dalíjevu aktivnost. Izlagao je po izložbama, pisao za časopise (''Minotaur'' i ''Nadrealizam u službi revolucije''<ref name=TASCHEN/>), pisao pjesme, slikao, a ponovo je surađivao s Buñelom, ovaj put samo kao scenarist, na filmu ''[[Zlatno doba]]'', no dvojica nadrealista nisu se slagala kao kod ''Andaluzijskog psa''.<ref name=TASCHEN/> Zanimljiva je činjenica da su njegova djela u Americi, za razliku od Europe, izazvala veliku senzaciju.

Godine [[1936.]], Dalí sudjeluje na Međunarodnoj londonskoj nadrealističkoj izložbi gdje je održao predavanje pod naslovom ''Fantomes paranoiaques authentiques''. Zanimljivo je da je govor održao u ronilačkom odijelu, a osim toga nosio je i biljarski štap i sa sobom je na podij doveo dva [[ruski hrt|ruska hrta]], a ronilačka kaciga morala mu je biti otvorena kako bi došao do daha.<ref>Jackaman, Rob. (1989.) ''Course of English Surrealist Poetry Since the 1930s'', Edwin Mellen Press. {{ISBN|0-88946-932-6}}.</ref> Dalí je to objasnio ovako:
{{izdvojeni citat|Samo sam želio pokazati da "zaranjam duboko" u ljudski um.<ref>Biografija iz 1940., str. 219</ref>}}

Iz ovog period postoji i jedna zanimljiva anegdota o Dalíju koju je ispričao Luis Buñuel. On je rekao da su Dalí i Gala, koji su bili pozvani na jednu zabavu pod maskama, došli odjeveni kao [[Otmica Lindberghovog djeteta|Lindberghovo dijete]] i otmičar što je izazvalo veliko nezadovljstvo ostalih uzvanika, ali i medija. Pritisak medija bio je toliki da se Dalí javno ispričao, što ga je dovelo u nevolje s nadrealistima koji su ga oštro osudili jer se ispričao zbog nadrealističkog čina kojeg je napravio.<ref>Luis Buñuel, '''My Last Sigh: The Autobiography of Luis Buñuel''', Vintage 1984. {{ISBN|0-8166-4387-3}}</ref>

Tijekom ovo perioda, nadrealisti su postali pravdano uznemireni Dalíjevim bombastičnim izumima i objektima jer se on sam počeo smatrati jedinim pravim nadrealistom, a sam nadrealizam počeo je izjednačavati sa sobom. To potvrđuje i izjava:
{{izdvojeni citat|Nadrealizam se već sada izjednačava s Dalíjem... Za sve se govori da je dalíjevsko... mekoća, ukrasi koji se rastapaju, ljepljivost, biološka razgradnja i truljenje, neobični srednjovjekovni predmet nepoznate upotrebe. Mistična tjeskobna svjetlost koju je u slikarstvu otkrio La Nain - isto je dalíjevska. "Nemogući" film s harfistima, preljubnicima i dirigentima mora se dopasti Dalíju... Pariški kruh više nije bio pariški. Bio je to moj kruh, Dalíjev kruh, Salvadorov kruh.<ref name=TASCHEN/>}}
[[Datoteka:AndreBreton.jpg|thumb|220px|'''[[André Breton]]''', čovjek koji je Dalíja uveo, ali i izbacio iz nadrealističke škole.]]
I dosita, Dalíjevi nadrealistički objekti izbacili su iz središta pozornosti sve ostale, ''"dosadne"'' nadrealiste i recitate. Upravo tijekom ovog perioda je Berton optužio Dalíja za branjenje ''"novog"'' i ''"iracionalnog"'' u ''"Hitlerovom fenomenu"'', no Dalí se brzo obranio rekavši:
{{izdvojeni citat|Ja sam Hitlerist ni faktično ni namjerno.<ref>Robin Adèle Greeley, ''Nadrealizam i Španjolski građanski rat'', Yale University Press, 2006., str. 81. {{ISBN|0-300-11295-5}}</ref>}}

No, kada je [[Francisco Franco]] došao na vlast nakon [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]], Dalíjeva potpora novom režimu rezultirala je, između ostalog, njegovom izbacivanju iz nadrealističke skupine.<ref name=unbound >Shelley, Landry. "Dalí Wows Crowd in Philadelphia". ''Unbound'' (The College of New Jersey) Proljeće 2005.</ref> No, na to izbacivanje, Dalí je odgovorio:
{{izdvojeni citat|Ja sam nadrealizam.<ref name=olga />}}

Nakon izbacivanja, Breton je konstruirao anagram ''"Avida Dollars"'' (iz imena ''Salvador Dalí'') koji se može prevesti kao ''"željan dolara"'', a upravo tim anagramom je želio opisati Dalíjevu pohlepu i [[egoizam]],<ref name=artcyclopedia>[http://www.artcyclopedia.com/artists/dali_salvador.html Artcyclopedia: Salvador Dalí]</ref> a od tada je Dalíja nazivao samo tim nazivom. Ostali nadrealisti su o Dalíju, nakon izbacivanja, govorili u prošlom svršenom vremenu, kao da je mrtav. No, za Dalíja odlazak nije bio toliko težak jer su s njim otišli i mnogi drugi nadrealisti, čak i oni najbolji i najneovisniji.<ref name=TASCHEN/> No, iako je raskid bio konačan, mnogi nadrealisti su i dalje nastavili pisati oštre polemike protiv Dalíja, čak i do njegove smrti.

[[Edward James]], koji je nakon izbacivanja iz nadrealističke škole bio Dalíjev patron, pomogao je Dalíju da se uzdigne u svijetu umjetnosti tako što je kupovao njegova djela i financijski mu pomagao u periodu od dvije godine. Njih dvoje su postali jako dobri prijatelji i James se pojavljuje na Dalíjevoj slici ''[[Labudovi koji reflektiraju slonove]]''. Njih dvoje su također surađivali na dva najpoznatija nadrealistička objekta: ''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]]'' i ''[[Sofa u obliku usta Mae West]]''.

Godine [[1940.]], nakon što je [[Drugi svjetski rat]] došao u [[bitka za Francusku|Francusku]], gdje su Dalí i Gala boravili, njih dvoje se odlučuju na odlazak u [[SAD]] gdje borave punih 8 godina. Nakon odlaska u SAD, Dalí je također ponovo počeo prakticirati kršćanstvo. Godine [[1941.]] izlaže s [[Joan Miró|Miróom]] u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, a [[1942.]] mu izlazi autobiografija ''[[Tajni život Salvadora Dalíja]]''. Godine [[1946.]] ponovo se bavi filmskim radom surađujući s Waltom Disneyjem i s [[Alfred Hitchcock|Alfredom Hitchcockom]] na filmu ''[[Spellbound (film, 1945)|Začarana]]''. Godine [[1947.]] nakratko se vraća u Francusku gdje mu je talijanski fratar [[Gabriele Maria Berardi]] napravio obred [[egzorcizam|egzorcizma]].<ref name="exorcist-gift">[http://www.cathnews.com/news/510/72.php Dalí's gift to exorcist uncovered] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080316042507/http://www.cathnews.com/news/510/72.php |date=2008-03-16 }} ''Catholic News'', [[2005.]]</ref> Fratrovo imanje je sadržavalo i skulpturu Krista na križu za koju je fratar tvrdio da mu je izradio Dalí.<ref name="exorcist-gift"/> Skulptura je otkrivena [[2005.]] godine i stručnjaci su utvrdili da postoji velika vjerojatnost da je skulptura Dalíjeva.<ref name="exorcist-gift"/>

Godine [[1948.]] u Americi izdaje ''50 tajni čarolije umjetnosti'', a već [[1949.]] vraća se s Galom u Europu gdje i ostaje do kraja života.

=== Kasne godine u Kataloniji ===
[[Datoteka:Dalí. Gala.JPG|thumb|220px|left|Salvador Dalí: ''Gala na prozoru'' ([[1933.]])]]
Godine [[1949.]], Gala i Dalí se vračaju u Dalíjevu rodu Kataloniju. Odmah po dolasku surađuje s [[Peter Brook|Peterom Brookom]] a predstavi ''Salomé'' i s Luchinom Viscotijem na predstavi ''Kako ti drago''. No, činjenica da je za životni prostor odabrao Španjolsku, kojom je tada vladao Franco, izazvala je veliko nezadovoljstvo kod njegovih kolega i suvremenika.<ref name=navarro/> Upravo zbog ovoga se pretpostavlja da je odbacivanje nekih njegovih kasnijih djela imalo više veze s politikom nego sa samim djelima. Ove godine također započinje novu slikarsku seriju koja započinje slikom ''[[Madona iz Port Lligata]]'' koju je naslikao u dvije inačice. Manju je Dalí predstavio papi [[Pio XII.|Piju XII.]] [[23.11.]] te godine<ref name=TASCHEN/>, no puno poznatija od ''Madone'' je slika ''[[Isus sv. Ivana od Križa]]'' iz [[1951.]] gdje Krist dominira nad zaljevom Port Lligata. Između [[1950.]] i [[1960.]] Dalí se nije toliko bavio slikarstvom koliko drugim umjetničkim i intelektualnim radom koji uključuje izdavanje ''Mističnog manifesta'' ([[1951.]])<ref name=TASCHEN/>, predavanje o fenomenološkim aspektima paranoično-kritičke metode ([[1953.]])<ref name=TASCHEN/>, suradnja na filmu ''Čudesa priča o pletilji čipki i o nosorogu'' [[Robert Decharnes|Roberta Decharnesa]] ([[1954.]])<ref name=TASCHEN/> i izlaganje petnaest metara dugoga kruha u [[Pariz]]u ([[1958.]]).<ref name=TASCHEN/> Godine [[1959.]], André Breron otvara izložbu povodom četrdesete obljetnice nadrealizma na kojoj su se nalazila djela slikara kao što su Salvador Dalí, [[Joan Miró]], [[Enrique Tábara]] i [[Eugenio Granell]]. Sljedeće godine, isti taj Breton protivi se postavljaju jednog Dalíjevog djela na međunarodnoj nadrealističkoj izložbi u New Yorku.<ref name=lopez>López, Ignacio Javier. ''The Old Age of William Tell (A study of Buñuel's ''Tristana'')''. ''[[MLN]]'' 116 (2001): str. 295–314.</ref> Iste te godine Dalí započinje sa svojom tzv. ''"mističnom serijom"'' u koji spadaju djela kao što je ''Ekumenski sabor''.
[[Datoteka:Salvador Dali NYWTS.jpg|thumb|220px|Salvador Dalí s [[ocelot]]om, slikan [[1965.]]]]
Tijekom svojih kasnih godina, Dalí se nije ograničio samo na slikarstvo nego se počeo baviti i drugim poslovima: izrađivao je djela pomoću metode prskanja tinte na prazan papir<ref name=bp>[http://www.bonjourparis.com/Articles/Museums_and_Sights/The_Phantasmagoric_Universe_%E2%80%94_Espace_Dal%C3%AD_%C3%80_Montmartre/ The Phantasmagoric Universe—Espace Dalí À Montmartre]</ref> i postao je jedan od prvih slikara koji je [[holografija|holografiju]] koristio u svrhu umjetnosti.<ref name=holo>[http://www.holophile.com/history.htm Povijest i razvoj holografije]</ref> Velik broj njegovih djela iz ovog perioda sadrži mnoge [[Perceptivne varke|optičke iluzije]]. Kasnije su mnogi mlađi umjetnici, kao [[Andy Warhol]], spominjali da je Dalí izvršio velik utjecaj na [[pop art]].<ref name=warhol>[http://www.carnegiemuseums.org/cmag/bk_issue/1998/mayjun/feat2.htm Hello, Dalí] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060927105155/http://www.carnegiemuseums.org/cmag/bk_issue/1998/mayjun/feat2.htm |date=2006-09-27 }}. ''Carnegie Magazine''.</ref> Dalí se također znatno zanimao za prirodne znanosti i matematiku. To se može vidjeti i na njegovim slikama, naročito onim iz [[1950-ih]], gdje je svoje likove prikazivao pomoću nosorogovog roga, simbolizirajući geometriju (rog raste u skladu s logaritamskom spiralom) i čednost (Dalí je nosoroga povezivao s Djevicom Marijom).<ref>Elliott H. King, ''Dalí'', Bompiani Arte, Milan, 2004, str. 456</ref> Dalíja je fascinirala i [[DNK]] kao i [[hiperkocka]] (četverodimenzionalna kocka), čije je otvaranje prikazao na slici ''[[Hiperkubično tijelo (Raspeće)]]''.
[[Datoteka:Dalí.Rinoceronte.JPG|thumb|left|300px|Salvador Dalí: ''Nosorog'' ([[1956.]]) Za Dalíja su nosorog i njegov rog simbolizirali geometriju i čednost.]]
Dalíjev poslijeratni slikarski period obilježen je tehničkim virtuozitetom i velikim zanimanjem za optičke iluzije, znanost i religiju. Dalí, koji je bio pod velikim šokom nakon bombardiranja Hirošime i ponovo je oživljavao religioznosti, ovaj je period nazvao ''"Nuklearni misticizam"''. U slikama kao što su, već spomenute, ''[[Madona iz Port Lligata]]'' i ''[[Hiperkubičo tijelo (Raspeće)]]'' Dalí kombinira kršćansku ikonografiju s dezintegracijom inspiriranom [[nuklearna fizika|nuklearnom fizikom]].<ref>{{Cite web |title=Salvador Dalí Bio, Art on 5th |url=http://www.arton5th.com/Dali/bio.html |access-date=2010-07-11 |archivedate=2006-05-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060504050531/http://www.arton5th.com/Dali/bio.html |deadurl=yes }}</ref> Osim ove dvije, u ovaj period spadaju i slike ''Željeznička stanica u Perpignanu'' ([[1965.]]) i ''[[Halucinogeni toreador]]'' ([[1968.]] - [[1970.]]). Još jedan značajan primjer njegovih slika s optičkim iluzijama je slika ''[[Gala razmišlja o Sredozemnom moru, koje, dvadeset metara ispod površine, postaje portret Abrahama Lincolna]]'' koja gledana s c. 18 metara izgleda kao portret [[Abraham Lincoln|Abrahama Lincolna]].

Godine [[1960.]] Dalí je počeo i preuređivanjem kazališta u Figuerasu, koje je danas Dalíjev muzej. Ovaj projekt, koji je bio njegov najveći samostalni projekt, okupirao je najveći dio njegove energije tijekom sredine [[1970-ih]], a renovacije je radio tijekom sredine [[1980-ih]].

Još jedan značajan period ovog kasnog razdoblja je tzv. period ''"gigantizma"'' u koji spadaju slike ''[[Kolumbovo otkriće Amerike (Kolumbov san)]]'', ''[[Lov na tune]]'' i ''[[Halucinogeni toreador]]''. Ove slike vrve dionizijskim likovima, a predstavljaju neku vrstu oporuke i plod četrdesetogodišnjeg umjetničkog rada i oblikovanja.<ref name=TASCHEN/>

Osim slikanja i dizajna, Dalí se tijekom ovog perioda posvetio i kazališnoj umjetnosti. Godie [[1961.]] u Veneciji je premijerno izveden ''Balet o Gali'' s libretom i scenografijom koje je napravio sam Dalí.<ref name=TASCHEN/> Godine [[1964.]] u [[Tokijo|Tokiju]] je održana prva velika retrospektiva Dalíjevih djela, a iste te godine izlazi i Dalíjev slavni ''[[Dnevnik jednog genija]]''.

Godine [[1969.]] Dalí se počinje baviti dizajnom. Prvi naručitelj bila je tvornica čokolade Lanvin<ref>[http://ehotelier.com/browse/news_item.php?id=P12135 Salvador Dalí - Le Meurice i St. Regis] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071011211226/http://ehotelier.com/browse/news_item.php?id=P12135 |date=2007-10-11 }} Andreas Augustin, ehotelier.com, 2007.</ref> , a nakon nje Dalí je izradio logo za tvrtku ''[[Chupa Chups]]''. Iste te godine dobio je zadatak da napravi reklamni program za [[Pjesma Eurovizije 1969.|Eurosong 1969.]] koji je održan u [[Madrid]]u. Napravio je i veliku metalnu skulpturu koja se nalazila na pozornici tijekom održavanja Eurosonga.

Tijekom [[1970-ih]] Dalíjev život su obilježila otvaranja mnogih muzeja i izložaba u njegovu čast, dok [[1978.]] postaje član Akademije lijepih umjetnosti u [[Pariz]]u.<ref name=TASCHEN/>

Godine [[1980.]] Dalíjevo zdravlje se naglo pogoršava. Gala, koja je već bila polu[[demencija|senilna]], trovala ga je opasnim koktelom koji je sadržavao lijek koji mu je toliko oštetio nervni sustav da je izgubio skoro sve umjetničke sposobnosti. Sa 76 godina, ''"uvijek zdravi"'' Dalí je izgledao kao ruina, što se najviše moglo vidjeti na njegovim rukama koje su se tresle kao da ima [[Parkinsonova bolest|Parkinsonovu bolest]].<ref>Ian Gibson (1997.) - ''Sramotni život Salvadora Dalíja''. W. W. Norton & Company.</ref>
[[Datoteka:Tumba Dalí.jpg|thumb|320px|Grobnica Salvadora Dalíja.]]
Godine [[1982.]], kralj [[Juan Carlos I.]] imenuje ga [[markiz]]om od [[Pubol]]a. Zbog dane mu časti, Dalí je kralju poklonio sliku ''Glava Europe'', koju mu je predao kada ga je ovaj posjetio na smrtnoj postelji. Od tada Dalí živi u dvorcu u Pubolu, kojeg je poklonio svojoj supruzi Gali.<ref name=TASCHEN/>

Dana [[10.6.]] [[1982.]] umire Gala Dalí. Nakon njezine smrti, Dalí je izgubio velik dio volje za život. Namjerno je uzrokovao dehidraciju, moguće kao pokušaj samoubojstva, no isto tako je moguće da je pokušao sebe dovesti u stanje suspendirane živosti. Godine [[1984.]], dok je živio u Pubolu, izbija mu požar u njegovoj spavaćoj sobi.<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9905E1DB1038F932A3575AC0A962948260 "Dalí Resting at Castle After Injury in Fire"]. ''[[New York Times]]''; [[1. rujna]] [[1984]].</ref> Razlog je nepoznat, no neki pretpostavljaju da je bio ponovni pokušaj samoubojstva, a neki pak da je to bio rezultat nemara posluge.<ref name=olga /> No, Dalí, koji je teško opečen<ref name=TASCHEN/>, spašen je i odveden u Figueras gdje su se njegovi prijatelji i kolege pobrinuli da svoje zadnje dane provede ugodno u svom Teatro-Museou u Figuerasu.

Godine [[1989.]], autor Mark Rogerson u svojoj knjizi navodi kako su ga njegovi čuvari prisiljavali da potpisuje prazna platna koje će se kasnije (čak i nakon njegove smrti) prodavati kao originali.<ref name="scandal">{{cite book | title=The Dalí Scandal: An Investigation | url=https://archive.org/details/daliscandalinv00roge | author=Mark Rogerson | isbn = 0-575-03786-5 | publisher=Victor Gollancz | year=1989.}}</ref> Kao posljedica ovoga, trgovci su oprezni djelima koja se pripisuju najkasnijem Dalíjevom periodu.

U studenom [[1988.]] Dalí je odvezen u bolnicu zbog zatajenja srca, no oporavio se. Dana [[5. prosinca]] [[1988.]], kralj Juan Carlos I. posjetio je Dalíja u bolnici i izjavio kako je uvijek bio Dalíjev pobornik.<ref>Etherington
-Smith, Meredith [http://books.google.com/books?id=soncxLrkYX0C&dq The Persistence of Memory: A Biography of Dalí]{{Dead link|date=January 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} str. 411, 1995. Da Capo Press, {{ISBN|0-306-80662-2}}</ref> Dana [[23. siječnja]] [[1989.]], dok je slušao svoje omiljeno djelo, [[Richard Wagner|Wagnerovu]] operu ''[[Tristan i Izolda (opera)|Tristan i Izolda]]'', Dalí umire u Figuerasu u 84. godini života. Po svojoj želji, pokopan je u svom Teatro-Museou, a svoje bogatstvo i djela oporučno ostavlja španjolskoj državi.<ref name=TASCHEN/> Od 286 djela koje je ostavio Španjolskoj, 56 ih se nalazi u Figuerasu, a 230 u [[Madrid]]u.<ref name=TASCHEN/>

== Simbolizam ==

Skoro sva Dalíjeva djela imaju neko simbolično značenje ili nekakav simbolistički element u njima. Primjer toga su njegovi mekani, ''"tekući"'' [[sat]]ovi, koji se prvi put pojavljuju na slici ''[[Postojanost pamćenja (Mekani satovi)]]'' iz [[1931.]], a oni simboliziraju [[Albert Einstein|Einsteinovu]] teoriju da je [[Posebna relativnost|vrijeme relativno]], a ne fiksno.<ref name=Conquete>Salvador Dalí, La Conquête de l’irrationnel (Paris: Éditions surréalistes, 1935), str. 25.</ref> Ova ideja, da satovi simboliziraju posebnu relativnost, Dalíju je pala na pamet kada je jednog dana u kolovozu buljio u komad sira.<ref>Salvador Dalí, ''Tajni život Salvadora Dalíja'' (New York: Dial Press, 1942.), str. 317.</ref>
[[Datoteka:London Dali Exhibition.jpg|thumb|200px|Dalíjev kip nadrealističkog slona na jednoj londonskom izložbi. Upravo ovakvi nadrealistički slonovi bili su česti dodaci Dalíjevim slikama.]]
[[Slon]] se također često može vidjeti na Dalíjevim slikama. Prvi put se pojavio [[1944.]] godine na slici ''[[San uzrokovan letom pčele oko nara, sekundu prije buđenja]]'' i izgledao je isto kao i statua na slici desno. Slonovi, koji su inspirirani [[Gian Lorenzo Bernini|Berninijevom]] statuom slona koji nosi antički obelisk<ref>Michael Taylor, ''Dalí'' (Milan: Bompiani, 2004), str. 342</ref>, prikazani su, uglavnom, s ''"dugim, višestruko spojenim, skoro nevidljivim nogama žudnje."''<ref name=countycollection>[http://www.countyhallgallery.com/education/dali_collection.htm Dalí Universe Collection] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081201225951/http://www.countyhallgallery.com/education/dali_collection.htm |date=2008-12-01 }}. ''Galerija County Hall''</ref> kako nose obelisk na leđima (''vidi sliku desno''). Isti takvi slonovi mogu se vidjeti na slikama ''[[Iskušenje svetog Antuna]]'' ([[1946.]]) i ''Slonovi'' ([[1948.]]). Spareni s ovim kržljavim nožicama, ti tereti, značajni po svojoj prevelikoj težini, stvaraju fantomsku realnost. ''"Slon je deformacija u prostoru"'', tvrdi jedna analiza, ''"njihove noge, tanke kao vreteno, kontrastiraju ideju bestežinskog stanja sa strukturom."''<ref name=countycollection /> U djelu ''Dalí i nadrealizam'', Dalí kaže:
{{izdvojeni citat|(...) Ja slikam slike koje me tjeraju da umrem za sreću, ja stvaram s potpunom prirodnošću, bez ikakve brige o estetici, ja stvaram djela koje me inspiriraju s apsolutnom emocijom i pokušavam ih naslikati iskreno.}}

Osim slona i satova, [[jaje]] je također jedan od čestih Dalíjevih motiva. On jaje povezuje s nečim očinskim i interauternim, no koristi ga kako bi simbolizirao nadu i ljubav.<ref name=symb>[http://www.countyhallgallery.com/education/dali_symbols.htm "Salvador Dalí i njegov simbolizam"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080331212726/http://www.countyhallgallery.com/education/dali_symbols.htm |date=2008-03-31 }}. ''Galerija County Hall''.</ref> Jaje se pojavljuje na slikama ''[[Veliki masturbator]]'' ([[1929.]]), ''Zagonetka žudnje - majko moja, majko moja, majko moja'' ([[1929.]]), ''Pečena jaja na tanjuru bez tanjura'' ([[1932.]]), ''Geološka sudbina'' ([[1933.]]) i ''[[Metamorfoza narcisa]]'' ([[1937.]]). Na njegovim slikama, osim tri navedena simbola/elementa, pojavljuju se i različite životinje: [[mrav]]i simboliziraju smrt i iznimnu seksualnu žudnju, [[puž]] je povezan s ljudskom glavom (to dolazi od njegovog prvog susreta sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]] kada je vidio puža na bicikli), a [[skakavac]] je simbol straha i ispraznosti.<ref name=symb />
[[Datoteka:Dali museum.jpg|left|220px|thumb|Dalíjev muzej u Figuerasu na čijem se krovu mogu vidjeti jaja, za Dalíja simbol nade i ljubavi.]]
Zanimljivost je da je Dalí dva, od tri primarna simbola, koristio i u svom kiparskom radu (''vidi slike lijevo i desno''), dok simbol jajeta nikad nije prenio na neku od svojih skulptura, ali se zato simbol jajeta može vidjeti na krovu ''[[Teatre-Museu Dalí|Dalíjevog muzeja]]'' u njegovom rodnom gradu Figuerasu.

== Politika i osobnost ==
[[Datoteka:Franco0001.PNG|thumb|220px|'''[[Francisco Franco]]''']]
Dalíjevi politički afiniteti su imali veliku ulogu u njegovom umjetničkom uzdizanju. Prema nekim izvorima, Dalí je bio veliki pobornik španjolskog autoritativnog diktatora [[Francisco Franco|Francisca Franca]].<ref name=navarro>Navarro, Vicente, Ph.D. [http://www.counterpunch.org/navarro12062003.html "The Jackboot of Dada: Salvador Dalí, Fascist"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080411161227/https://www.counterpunch.org/navarro12062003.html |date=2008-04-11 }}. ''Counterpunch''. [[6.12.]], [[2003]].</ref><ref>{{cite journal |author=Vicente Navarro | title=Salvador Dali, fašist | journal=[[CounterPunch]] |date=2003-12-12 | url=http://www.countercurrents.org/dali-navarro121203.htm }}</ref> [[André Breton]], vođa nadrealističkog pokreta, dao si je velik trud kako bi otklonio Dalíjevo ime od nadrealista. No, stvarnost je ipak bila malo kompleksnija. U svakom slučaju, Dalí nije bio [[antisemitizam|antisemit]], što dokazuje i dugogodišnje prijateljstvo s židovskim arhitektom [[Paul László|Paulom Lászlóm]]. Također je pokazivao veliko divljenje prema [[Sigmund Freud|Sigmundu Freudu]] (koga je i upoznao) i [[Albert Einstein|Albertu Einsteinu]], obojica su bili [[Židovi]], a dokazi za to su njegova djela i bilješke. O Dalíjevoj osobnosti, [[George Orwell]] je u svom eseju napisao:
{{izdvojeni citat|Čovjek mora u svojoj glavi istodobno shvaćati da je Dalí dobar projektant i gadan čovjek. Prva karakteristika ne poništava ili, u ikojem smislu, utječe na drugu.<ref>[http://www.arlindo-correia.com/180702.html Orwell]</ref>}}

Tijekom svoje mladosti, Dalí je prihvatio i [[anarhizam]] i [[komunizam]]. Njegove bilješke sadrže mnoge anegdote u kojima on priča kako je izgovarao politički radikalne parole više kako bi šokirao slušatelje, nego iz nekog dubokog uvjerenja, što je pak opet bilo u skladu s Dalíjevom privrženošću [[dadaizam|dadaističkom]] pokretu. Kako je postajao stariji i zreliji, mijenjali su se i njegovi politički pogledi, naročito s radikalnim promjenama unutar nadrealističkog pokreta kojeg je predvodio [[trockizam|trockist]] Breton za kojeg se kaže da je pozvao Dalíja na razgovor zbog njegovih političkih pogleda. U knjizi ''Dalí o Dalíju'', Dalí navodi kako je on i [[anarhizam|anarhist]] i [[monarhizam|monarhist]] što je dovodi do zaključka da je [[anarho-monarhizam|anarho-monarhist]].

Tijekom boravka u [[New York (grad)|New Yorku]] [[1942.]], Dalí je javno optužio svog kolegu nadrealista, redatelja [[Luis Buñuel|Luisa Buñuela]], da je ateist što je rezultiralo Buñuelovim otkazom i stavljanjem istog na crnu listu američke filmske industrije.

Kada je izbio [[Španjolski građanski rat]], Dalí je pobjegao kako bi izbjegao ratovanje i nije se pridružio nijednoj skupini. ista situacija bila je kada je izbio [[Drugi svjetski rat]], kada Dalí bježi iz Pariza, zbog čega je Orwell kritizirao Dalíja da je ''"pobjegao kao štakor čim je Francuska bila u [[Bitka za Francusku|opasnosti]]."'' Orwell je još dodao sljedeći komentar:
{{izdvojeni citat|Kada se približava europski rat, on ima samo jednu preokupaciju: kako naći mjesto s dobrom kuhinjom, a iz kojeg može brzo pobjeći ako se opasnost previše približi.}}

Nakon povratka u [[Katalonija|Kataloniju]], nakon što je Drugi svjetski rat već završio, Dalí je postao bliskiji [[Francisco Franco|Francovu]] [[Francova Španjolska|režimu]]. Neke Dalíjeve izjave davale su potporu Francu, a ujedno mu i čestitale što je ''"očistio Španjolsku od destruktivnih sila."'' Dalí, koji je tada ušao u fazu izrazite religioznosti, vjerojatno je mislio na komuniste, socijaliste i anarhiste koji su [[Crveni teror (Španjolska)|ubili više od 700,000 svećenika]] tijekom građanskog rata. Tijekom ovog perioda, Dalí je slao telegrame Francu u kojima ga je hvalio jer je potpisivao smrtne kazne za zatvorenike.<ref name=navarro /> Dalí je Franca i osobno upoznao<ref>{{Cite web |title=Salvador Dalí s Franciscom Francom |url=http://www.andrewcusack.com/blog/2005/07/franco_jokes.php |access-date=2010-07-11 |archivedate=2008-05-07 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080507170332/http://www.andrewcusack.com/blog/2005/07/franco_jokes.php |deadurl=yes }}</ref>, a [[1974.]] napravio je veliki, realistični, portret Francove unuke kako sjedi na nadrealističkom konju kroz kojeg se vidi krajolik<ref name=TASCHEN/>. Sličnu tehniku koristio je i kod svog djela ''[[Par s glavama punim oblaka]]''.<ref name=TASCHEN/> No, nemoguće je utvrditi jesu li ovi pokloni i štovanje prema Francu bili samo hir ili duboko uvjerenje i vjerovanje u Franca i njegovu politiku. Jednom je čak napisao telegram u kojem hvali komunističkog diktatora [[Nicolae Ceauşescu|Nicolaea Ceauşescua]] zato što je dodao [[žezlo]] među simbole svoje vlasti. Telegram je tiskao rumunjski list ''Scînteia'', ne shvativši sarkastičnu poruku telegrama. Jedini primjer otvorene ''"neposlušnosti"'' prema režimu bilo je Dalíjevo hvaljenje svog prijatelja [[Federico García Lorca|Federica Garcíe Lorce]], čak i u periodu kada su njegova djela bila zabranjena.<ref name=coversations />

Dalí je kao osoba bio izrazito bizaran. Njegov fizički izgled, koji se sastojao od sveprisutnog dugog plašta, štapa za hodanje i njegovih karakterističnih brkova, o kojima se svakodnevno brinuo, uvijek je privlačio pozornost. O sebi je jednom rekao:
{{izdvojeni citat|Svakog jutra kada se probudim, najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam: Salvador Dalí.<ref name=TASCHEN/><ref name=smithsonian>[http://www.smithsonianmagazine.com/issues/2005/april/dali.php?page=3 Nadrealni svijet Salvadora Dalíja]. ''Smithsonian Magazine.'' 2005.</ref>}}

Kada ga je pjevačica [[Cher]], zajedno sa svojim suprugom [[Sonny Bono|Sonnyjem Bonom]], jednom prilikom posjetila na njegovoj zabavi u Hotelu Plaza, doživjela je šok kada je sjela na čudno oblikovani seksualni vibrator kojeg je Dalí ostavio na stolici. Zanimljivo je da je Dalí, kada bi potpisivao autograme, uvijek zadržao pisalo koje bi mu obožavatelji dali.

U jednom intervjuu u emisiji ''60 Minutes'', Dalí je tijekom cijelog intervjua o sebi govorio u trećem licu, samo da bi preplašenom voditelju na koncu rekao:
{{izdvojeni citat|Dalí je besmrtan i neće umrijeti.}}

Pak, tijekom drugog intervjua u emisiji ''Tonight Show'', Dalí je sa sobom ponio kožnog [[nosorog]]a i odbio je sjediti na bilo čemu drugome.

Njegova ekscentričnost specifično se odražavala i u odnosu prema Gali, njegovoj supruzi, za koju je jednom prilikom izjavio kako će ju pojesti nakon što ona umre.<ref>''50 skandi'' - ABC pitalice, listopad 2012.</ref>

== Izabrana djela ==
[[Datoteka:Statue - Salvador Dalí - Cadaqués.jpg|thumb|200px|Kip Salvadora Dalíja u [[Cadaqués]]u.]]
[[Datoteka:Arno Breker Dali (1975).jpg|thumb|200px|[[Arno Breker]]: ''Bista Salvadora Dalíja'', [[1975.]]]]
Dalí je tijekom svog života napravio više od 1,500 slika,<ref>{{cite web | title=The Salvador Dalí Online Exhibit | work=MicroVision | url=http://www.daliweb.tampa.fl.us/collection.htm | accessdate = 2006.}}</ref> a bavio se i dizajnom, skulpturom, fotografijom, te snimanjem filmova i izradom crtanih filmova u kolaboraciji s [[Walt Disney|Waltom Disneyjem]]. Upravo taj enorman opus uzrokovao je njegovu iznimnu popularnost koja je rezultirala mnogim biografijama, izložbama diljem svijeta, a njegov utjecaj na druge umjetnike traje i danas. O njegovom životu snimljeno je i nekoliko filmova od kojih je možda najpoznatiji [[Andy Warhol|Warholov]] polusatni film iz [[1966.]], a trenutno u produkciji je novi biografski film o Dalíju pod naslovom ''Dali & I: The Surreal Story'' u kojem će Dalíja tumačiti [[Al Pacino]].

* [[1910.]] - ''[[Krajolik oko Figuerasa]]''
* [[1920.]] - ''Portret čelista Ricarda Pichota''
* [[1921.]] - ''Autoportret'', ''Autoportret s rafaelskim vratom'', ''Portret moga oca''
* [[1924.]] - ''Trostruku portret Garcie Lorce'', ''Portret Luisa Buñuela''
* [[1925.]] - ''[[Venera i amoreti]]''
* [[1927.]] - ''[[Aparat i ruka]]''
* [[1928.]] - ''Smrdljivi magarac''
* [[1929.]] - ''Pogrebna igra'', ''Portret Paula Éluarda'', ''[[Veliki masturbator]]'', ''Zagonetka žudnje - majko moja, majko moja, majko moja'', ''Prilagođavanje želje'', ''[[Nevidljivi čovjek]]'', ''[[Andaluzijski pas]]'' (film u suradnji s Lusiom Buñuelom)
* [[1930.]] - ''[[Zlatno doba]]'' (film u suradnji s Lusiom Buñuelom)
* [[1931.]] - ''[[Postojanost pamćenja (Mekani satovi)]]'', ''Starost Williama Tella'', ''[[Djelomična halucinacija. Šest pojava Lenjinova lika na koncertnom klaviru]]''
* [[1932.]] - ''Pečena jaja na tanjuru bez tanjura''
* [[1933.]] - ''Zagonetka Williama Tella'', ''Arhitektonska struktura Milletovog "Angelusa"'', ''Geološka sudbina'', ''Osvrt na žensko poprsje'' (statua; rekonstruirana 1970.)
* [[1934.]] - ''[[Atomsferska lubanja sodomizira koncertni klavir]]'', ''Priviđenje seksualne privlačnosti'', ''[[Duh Vermeera iz Delfta koji se može koristiti kao stol]]''
* [[1935.]] - ''Sjećanje na arheološko podrijetlo Milletovog "Angelusa"'', ''[[Lice Mae West koje se može koristiti kao nadrealistički stan]]''
* [[1936.]] - ''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]]'' (statua), ''Večernji sako s afrodizijačkim djelovanjem'' (dizajnirani sako), ''Antropomorfni ormar s ladicama'', ''Miloska Venera s ladicama'', ''[[Mekana konstrukcija s kuhanim grahom - predosjećaj Građanskog rata]]'', ''[[Par s glavama punim oblaka]]''
* [[1937.]] - ''[[Plamteća žirafa]]'', ''[[San (Dalí)|San]]'', ''[[Metamorfoza Narcisa]]'', ''[[Labudovi koji reflektiraju slonove]]'', ''[[Sofa u obliku usta Mae West]]''
* [[1938.]] - ''Portret Sigumnda Freuda'', ''Španjolska''
* [[1939.]] - ''[[Zagonetka Hitlera]]'', ''[[Shirley Temple, najmlađe, najsvetije čudovište filma u svom vremenu]]''
* [[1940.]] - ''[[Lice rata]]'', ''[[Tržnica roblja s Voltaireovim poprsjem koje nestaje]]'', ''Večernji pauk... Nada!''
* [[1941.]] - ''Med je slađi od krvi'', ''[[Mekani autoportret s prženom slaninom]]''
* [[1943.]] - ''Američka poezija - svemirski sportaši'', ''Kondotjer'', ''Geopolitičko dijete promatra rođenje Novog Čovjeka''
* [[1944.]] - ''[[San uzrokovan letom pčele oko nara, sekundu prije buđenja]]''
* [[1945.]] - ''[[Moja gola žena razmišlja o vlatitiom tijelu koje se pretvara u prozračnu konstrukciju sa stubištem u podnožju, stupom s tri kralješka, nebom te građevinom na vrhu]]'', ''Galarina'', ''[[Slavljenje Homera]]''
* [[1946.]] - ''[[Iskušenje svetog Antuna]]''
* [[1947.]] - ''Portret Picassa'', ''Picasso'', ''Ravnoteža pera'', ''[[Dematerijalizacija nadomak Neronova nosa]]''
* [[1948.]] - ''Slonovi''
* [[1949.]] - ''Leda Atomica (Atomska Leda)''
* [[1950.]] - ''[[Madonna iz Port Lligata]]'', ''Sotona kao logičar - Lucifer''
* [[1951.]] - ''Rasprsnuta rafaelska glava'', ''[[Isus sv. Ivana od Križa]]''
* [[1952.]] - ''Nuklearni križ'', ''Nebeska Galatea''
* [[1954.]] - ''[[Dezintegracija postojanosti pamćenja]]'', ''[[Hiperkubično tijelo (Raspeće)]]'', ''Goli Dalí razmišlja ispred pet pravilnih tijela preobraženih u čestice atoma, među kojima se iznenada pojavljuje Leonardova Leda, kromosomatizirana prema Galinom licu'', ''[[Mlada djevica sodomizira samo sebe vlastitom nevinošću]]''
* [[1955.]] - ''Poprsje Vermeerove "Pletilje čipki", nalik glavi nosoroga'', ''[[Sakrament poslijednje večere]]''
* [[1956.]] - ''[[Brzo kretanje mrtve prirode]]''
* [[1959.]] - ''[[Kolumbovo otkriće Amerike (San Kristofora Kolumba)]]''
* [[1960.]] - ''Ekumenski sabor''
* [[1965.]] - ''Željeznička stanica u Perpignanu''
* [[1967.]] - ''[[Lov na tune]]''
* [[1969.]] - Izrađuje logo za tvrtku ''[[Chupa Chups]]''
* [[1970.]] - ''[[Halucinogeni toreador]]''
* [[1973.]] - ''[[Dalí okrenut leđima slika Galu okrenutu leđima, ovjekovječenu pomoću šest virtualnih rožnica, koje provizorno reflektiraju sliku u šest stvarnih zrcala]]'' (nedovršeno)
* [[1976.]] - ''[[Gala razmišlja o Sredozemnom moru, koje, dvadeset metara ispod površine, postaje portret Abrahama Lincolna]]''
* [[1977.]] - ''[[Dalíjeva ruka odvlači zlatno runo u obliku oblaka, kako bi goloj Gali, koja stoji vrlo, vrlo daleko iza sunca, pokazao svitanje]]'', ''[[Dalí podiže površinu Sredozemnog mora, kako bi Gali pokazao rođenje Venere]]''
* [[1983.]] - ''[[Lastavičin rep]]''
* [[2003.]] - ''[[Destino]]'', animirani film iz [[1945.]]

== Izvori ==
{{reference}}
 
== Izvori ==

* Gilles Néret: ''Salvador Dalí'', Taschen-ova likovna monografija, 2006.
* Jean-Pierre Thiollet: ''Carré d'Art (Salvador Dali)'', Anagramme, 2008. {{ISBN|2-35035-189-6}}

== Vanjske poveznice ==

{{Commonscat|Salvador Dalí}}
* [http://www.abcgallery.com/D/dali/dali.html Olga's Gallery: Salvador Dalí]
* [http://www.virtualdali.com Virtual Dalí] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060412095133/http://www.virtualdali.com/ |date=2006-04-12 }} – Galerija Salvadora Dalíja

{{Alice}}
{{Authority control}}
{{Izabran}}
{{Lifetime|1904|1989|Dali, Salvador}}

[[Kategorija:Španski slikari]]
[[Kategorija:Slikari nadrealizma]]
[[Kategorija:Umjetnici koji su ilustrirali serijal Alice in Wonderland]]