Uljana repica – razlika između verzija
m robot Dodaje: io:Nabeto |
clean up, replaced: name = → naziv=, image = → slika = using AWB |
||
| Red 2: | Red 2: | ||
[[Image:Rapeseed field.jpg|thumb|left|250px|Polje uljane repice]] |
[[Image:Rapeseed field.jpg|thumb|left|250px|Polje uljane repice]] |
||
{{taxobox |
{{taxobox |
||
| |
|naziv= Uljana repica |
||
| |
|slika = Koeh-169.jpg |
||
|image_caption = dijelovi biljke |
|image_caption = dijelovi biljke |
||
|regnum = [[Plantae]] |
|regnum = [[Plantae]] |
||
| Red 27: | Red 27: | ||
'''Uljana repica''' (lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje|industrijska biljka]]. |
'''Uljana repica''' (lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje|industrijska biljka]]. |
||
Koristi se za proizvodnju prehrambenog [[ulje|ulja]], ali i za [[biodizel]]. U prosjeku 1 [[hektar]] zasijane uljane repice može dati 400 [[litar]]a biodizela. |
Koristi se za proizvodnju prehrambenog [[ulje|ulja]], ali i za [[biodizel]]. U prosjeku 1 [[hektar]] zasijane uljane repice može dati 400 [[litar]]a biodizela.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=8652 Glas Koncila br. 38 (1682)] Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. IX. 2006.</ref> |
||
Najveći proizvođači su u zemljama [[Evropska Unija|Evropske Unije]], [[Kanada]], [[SAD]], [[Australija]], [[Kina]] i [[Indija]]. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema [[:en:United States Department of Agriculture|Američkom odjelu za poljoprivredu]], uljana repica je bila treći glavni izvor [[biljno ulje|biljnog ulja]] 2000. godine, iza [[soja|soje]] i [[palma uljarica|palme uljarice]] (''Elaeis guineensis''). |
Najveći proizvođači su u zemljama [[Evropska Unija|Evropske Unije]], [[Kanada]], [[SAD]], [[Australija]], [[Kina]] i [[Indija]]. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema [[:en:United States Department of Agriculture|Američkom odjelu za poljoprivredu]], uljana repica je bila treći glavni izvor [[biljno ulje|biljnog ulja]] 2000. godine, iza [[soja|soje]] i [[palma uljarica|palme uljarice]] (''Elaeis guineensis''). |
||
Verzija na datum 9 oktobar 2010 u 12:44
Šablon:Taxobox Uljana repica (lat. Brassica napus) je industrijska biljka.
Koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i za biodizel. U prosjeku 1 hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela.[1]
Najveći proizvođači su u zemljama Evropske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema Američkom odjelu za poljoprivredu, uljana repica je bila treći glavni izvor biljnog ulja 2000. godine, iza soje i palme uljarice (Elaeis guineensis).
Uljana repica je drugi svjetski glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje soje, prvog glavnog izvora proteinske hrane.
U Evropi se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi se i za silažu. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu za zelenu gnojidbu, kao i za plodosmjenu između pšenice i kukuruza.
U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.
Izvori i referencije
- ↑ Glas Koncila br. 38 (1682) Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. IX. 2006.