Uljana repica – razlika između verzija
m robot Dodaje: pcd:Cosså |
m robot Dodaje: io:Nabeto |
||
| Red 65: | Red 65: | ||
[[hu:Repce]] |
[[hu:Repce]] |
||
[[id:Brassica napus]] |
[[id:Brassica napus]] |
||
[[io:Nabeto]] |
|||
[[is:Repja]] |
[[is:Repja]] |
||
[[it:Brassica napus]] |
[[it:Brassica napus]] |
||
Verzija na datum 26 august 2010 u 01:34
Šablon:Taxobox Uljana repica (lat. Brassica napus) je industrijska biljka.
Koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i za biodizel. U prosjeku 1 hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela. [1]
Najveći proizvođači su u zemljama Evropske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema Američkom odjelu za poljoprivredu, uljana repica je bila treći glavni izvor biljnog ulja 2000. godine, iza soje i palme uljarice (Elaeis guineensis).
Uljana repica je drugi svjetski glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje soje, prvog glavnog izvora proteinske hrane.
U Evropi se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi se i za silažu. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu za zelenu gnojidbu, kao i za plodosmjenu između pšenice i kukuruza.
U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.
Izvori i referencije
- ↑ Glas Koncila br. 38 (1682) Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. IX. 2006.