Interleukin 1 – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: Glavna funkcija IL-1 je, slično kao i TNF, posredovanje u inflamatornom odgovoru organizma na infekciju i druge inflamatorne stimuluse. Ovaj citokin, zajedn...
 
Tanjasop (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
Glavna funkcija IL-1 je, slično kao i [[Faktor nekroze tumora|TNF]], posredovanje u inflamatornom odgovoru organizma na infekciju i druge inflamatorne stimuluse. Ovaj citokin, zajedno sa TNF funkcioniše u urodjenom imunitetu i inflamaciji.
Glavna funkcija '''Interleukina 1''' (IL-1) je, slično kao i [[Faktor nekroze tumora|TNF]], posredovanje u inflamatornom odgovoru organizma na infekciju i druge inflamatorne stimuluse. Ovaj citokin, zajedno sa TNF funkcioniše u urodjenom imunitetu i inflamaciji.


Glavni intraćelijski izvor IL-1 su, kao i za TNF aktivirani mononuklearni fagociti. Za razliku od TNF i neke druge ćelije (makrofagi, neutrofili, epitelijalne ćelije-keratinociti i endotelijalne ćelije) mogu da produkuju IL-1. Produkcija IL-1 je stimulisana od strane LPS i TNF. Postoje dve forme IL-1: IL-1α i IL-1β sa manje od 35% medjusobne homologije, ali se vezuju za iste receptore na površini membrane ćelija. Oba se sintetišu od prekursora (33-kDa), a sekretuju kao zrele forme proteina (17 kDa).
Glavni intraćelijski izvor IL-1 su, kao i za TNF aktivirani mononuklearni fagociti. Za razliku od TNF i neke druge ćelije (makrofagi, neutrofili, epitelijalne ćelije-keratinociti i endotelijalne ćelije) mogu da produkuju IL-1. Produkcija IL-1 je stimulisana od strane LPS i TNF. Postoje dve forme IL-1: IL-1α i IL-1β sa manje od 35% medjusobne homologije, ali se vezuju za iste receptore na površini membrane ćelija. Oba se sintetišu od prekursora (33-kDa), a sekretuju kao zrele forme proteina (17 kDa).

Verzija na datum 30 mart 2010 u 11:17

Glavna funkcija Interleukina 1 (IL-1) je, slično kao i TNF, posredovanje u inflamatornom odgovoru organizma na infekciju i druge inflamatorne stimuluse. Ovaj citokin, zajedno sa TNF funkcioniše u urodjenom imunitetu i inflamaciji.

Glavni intraćelijski izvor IL-1 su, kao i za TNF aktivirani mononuklearni fagociti. Za razliku od TNF i neke druge ćelije (makrofagi, neutrofili, epitelijalne ćelije-keratinociti i endotelijalne ćelije) mogu da produkuju IL-1. Produkcija IL-1 je stimulisana od strane LPS i TNF. Postoje dve forme IL-1: IL-1α i IL-1β sa manje od 35% medjusobne homologije, ali se vezuju za iste receptore na površini membrane ćelija. Oba se sintetišu od prekursora (33-kDa), a sekretuju kao zrele forme proteina (17 kDa). Okarakterisane su dve vrste membranskih receptora za IL-1 i obe su članovi Ig superfamilije. Tip I receptor je ekspresovan u skoro svim ćelijskim tipovima i on je glavni receptor preko koga IL-1 posreduje odgovore. Tip II receptor je ekspresovan na membrani B ćelija, ali njegova ekspresija može biti indukovana i u drugim ćelijama. Vezvanje IL-1 za tip I receptor vodi ka aktivaciji kinaze koja se zove „sa IL-1 receptorom-asocirana kinaza“ (engl. IL-1 Receptor Associated Kinase - IRAK) i konačno aktivaciji NF-kapaB i AP-1 transkripcionih faktora. Biološki efekti IL-1 su vrlo slični kao i TNF i zavise od količine produkovanog citokina. Sekretovan u malim koncentracijama IL-1 funkcioniše kao medijator lokalne inflamacije i aktivira endotelijalne ćelije da povećaju ekpresiju površinskih molekula (ligandi za integrine) koji posreduju u adheziji leukocita. Sekretovan u većim količinama IL-1 ulazi u cirkulaciju i prouzrokuje endokrine efekte. Sistemski IL-1 slično kao TNF prouzrokuje groznicu, indukuje sintezu proteina akutne-faze, itd. Sličnost izmedjue efekata IL-1 i TNF je iznenadjujuća s obzirom da su ovi citokini i njihovi receptori strukturalno veoma različiti. Prihvatljivo objašnjenje za slične biološke efekte je da oba citokina vezujući se za svoje receptore aktiviraju slične puteve signalne transdukcije i iste transkripcione faktore.