Proklo Carigradski – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Preusmjereno na Arhiepiskop Proklo od Konstantinopola oznaka: novo preusmjerenje |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
#PREUSMJERI [[Arhiepiskop Proklo od Konstantinopola]] |
|||
'''Sveti Proklo''' ili Proklo Carigradski (? - 24. srpnja 446.) bio je carigradski nadbiskup. Štuje se kao svetac u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]] i [[Istočna pravoslavna crkva|Istočnoj pravoslavnoj crkvi]]. |
|||
[[File:Proclus of Constantinople (Menologion of Basil II).jpg|thumb|Prikaz Prokla Carigradskog u ''[[Menologion cara Bazilija II.]]'']] |
|||
== Biografija == |
|||
Prijatelj i, vrlo vjerojatno, učenik sv. [[Ivan Zlatousti|Ivana Zlatoustog]], Proklo je postao tajnikom carigradskog nadbiskupa Atika (406.–425.), koji ga je zaredio za đakona i kasnije za svećenika. Atikov nasljednik Sizinije I. (426.–427.) posvetio ga je za biskupa Cizika, metropole provincije [[Helespont]], no tamošnji Nestorijanci odbili su ga primiti te je ostao u [[Carigrad|Carigradu]]. Po Sizinijevoj smrti slavni [[Nestorije]] naslijedio je carigradskog nadbiskupa (428–431.), a početkom 429. godine na festivalu [[Bogorodica Marija|Bogorodice Marije]] (Theotokos) Proklo je izrekao svoju proslavljenu propovijed (besjedu) o utjelovljenju, koja je kasnije umetnuta u početak akata [[Efeški sabor|sabora u Efezu]] (431. godine). |
|||
Kad je nadbiskup Maksimijan (431.–434.) umro na Veliki ili Sveti četvrtak, Proklo je odmah ustoličen za carigradskog nadbiskupa dopuštenjem cara [[Teodosije II|Teodozija II.]] i biskupa okupljenih u Carigradu. Njegova prva briga bila je sprovod njegovih prethodnika, a potom je obojici patrijarha, Ćirilu Aleksandrijskom i Ivanu Antiohijskom, uputio uobičajena sinodička pisma u kojima je najavio svoje imenovanje, a obojica su ga odobrila. |
|||
Godine 436. biskupi u [[Armenija|Armeniji]] konzultirali su Prokla o stanovitim doktrinama što su postojale u njihovoj zemlji i koje su se pripisivale Teodoru Mopsuestijskom, tražeći njihovu osudu. Proklo je sljedeće godine odgovorio na slavno pismo poznato kao ''Toma Armencima'' (''Tomus ad Armenios''), a koje je poslao istočnim biskupima, tražeći od njih da ga potpišu i da se pridruže osudi nauka koje su Armenci bili iznijeli. Oni su, naime, odobravali pisma, ali su zbog poštovanja prema Teodoru oklijevali osuditi nauke koji su mu se pripisivali. Proklo je odgovorio da, iako je želio da se ekstrakti pridruženi njegovom Tomi osude, nije ih pripisao Teodoru ili bilo kojoj drugoj osobi, jer nije želio osuditi niti jednu osobu, već je htio osuditi nauke koje je smatrao krivim. |
|||
Reskript cara Teodozija II. koji je nabavio Proklo, izražavao je njegovu želju da svi trebaju živjeti u miru i da se ne smije imputirati ništa i nikoga onomu tko je umro u zajednici s Crkvom, uspio je na koncu smiriti oluju. Čitava afera vidno je pokazala Proklovu umjerenost i taktičnost. Godine 438. prenio je relikvije sv. Ivana Zlatoustog iz Komane (lat. Comana Cataoniae ili Aurea) iz Kapadokije natrag u Carigrad, gdje ih je s velikim počastima pohranio u [[Crkva Dvanaestorice apostola|Crkvi Dvanaestorice apostola]]. Ovaj je postupak pomirio Crkvu sa sljedbenicima sv. Ivana Zlatoustog, koji su se bili razdvojili zbog nadbiskupa i koji su to smatrali nepravednim. |
|||
Proklo je 439. godine, na zahtjev deputacije iz Cezareje u Kapadokiji, izabrao za svog novog biskupa Talasija, koji će uskoro biti imenovan pretorskim prefektom Istoka. |
|||
U vrijeme nadbiskupa Prokla [[Trisagion]] je ušao u upotrebu. Govori se da je u to vrijeme u Carigradu četiri mjeseca trajao snažan potres, tako da su ljudi morali napustiti grad i utaboriti se u poljima. Proklo je umro najvjerojatnije u srpnju 446. godine. Čini se da je bio mudar, umjeren i pomirljiv, ali ponekad i strastven, te se strogo pridržavao samog pravoslavlja, da bi one koji su se od njega razlikovali pobijedio uvjerenjem, a ne silom. |
|||
== Radovi == |
|||
Proklova djela sastoje se od 20 propovijedi (od kojih su neke sumnjive autentičnosti). Pet ih je objavio kardinal Mai, od kojih su sačuvane njih samo 3 i to u sirijskoj verziji, dok su grčke verzije izgubljene; 7 pisama, zajedno s nekoliko istih kojima su mu se obratile druge osobe; i nekoliko fragmenata drugih pisama i propovijedi. |
|||
Prokla je citirao Cotton Mather u svom djelu pod naslovom ''Psalterium Americanum'' (komentar na Knjigu Psalma) zbog njegovih pogleda na [[Knjiga Psalma|Knjigu Psalma]]. Mather izravno navodi Prokla u citatu u pet redaka o svrhama čitanja psalma. |
|||
== Prijedlozi za daljnje čitanje == |
|||
Šagi-Bunić, T. Janko. 2009. ''Kristologija Prokla Carigradskog''. Kršćanska Sadašnjost. Zagreb. |
|||
[[Category:kršćanski sveci]] |
|||
[[Category:Povijest kršćanstva|povijest kršćanstva]] |
|||
Aktualna verzija na datum 16 februar 2020 u 14:21
Preusmjeravanje na: