Johanna Spyri – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
djelomično preuzeto sa sr.wiki
 
mNema sažetka izmjene
Red 9: Red 9:
| datum_smrti = {{dda|1901|7|7|1827|6|12|df=y}}
| datum_smrti = {{dda|1901|7|7|1827|6|12|df=y}}
| mjesto_smrti = [[Cirih]], [[Švajcarska]]
| mjesto_smrti = [[Cirih]], [[Švajcarska]]
| jezik = [[nemački]]
| nagrade =
| uticao =
| uticao =
| uticali =
| uticali =
Red 21: Red 21:
Rođena kao '''Johana Luiz Hojzer''', ona je, kao mala, nekoliko leta provela u gradu [[Hur]]u ([[Kanton Graubinden]]), mesto koje je kasnije koristila u svojim knjigama.
Rođena kao '''Johana Luiz Hojzer''', ona je, kao mala, nekoliko leta provela u gradu [[Hur]]u ([[Kanton Graubinden]]), mesto koje je kasnije koristila u svojim knjigama.


Godine [[1852]]. Johana Hojzer se udala za [[Bernard Špiri|Bernarda Špirija]], advokata po struci. Za vreme boravka u [[Cirih]]u, počela je da piše o životu u zemlji. Njena prva knjiga, „-{A Note on Vrony's Grave}-“, koja se bavi životom žene i [[Nasilje u porodici|porodičnim nasiljem]], objavljena je [[1880]]. godine. Sledeće godine objavljene su priče za odrasle i decu, među kojima je bio i roman „[[Hajdi (roman)|Hajdi]]“, koji je napisala za samo četiri nedelje. „Hajdi“ je priča o sirotoj devojčici koja živi sa dedom u švajcarskim [[Alpi]]ma i poznata je po živopisnim pejzažima švajcarskih Alpa.
Godine [[1852]]. Johana Hojzer se udala za [[Bernard Špiri|Bernarda Špirija]], advokata po struci. Za vreme boravka u [[Cirih]]u, počela je da piše o životu u zemlji. Njena prva knjiga, „A Note on Vrony's Grave“, koja se bavi životom žene i [[Nasilje u porodici|porodičnim nasiljem]], objavljena je [[1880]]. godine. Sledeće godine objavljene su priče za odrasle i decu, među kojima je bio i roman „[[Hajdi (roman)|Hajdi]]“, koji je napisala za samo četiri nedelje. „Hajdi“ je priča o sirotoj devojčici koja živi sa dedom u švajcarskim [[Alpi]]ma i poznata je po živopisnim pejzažima švajcarskih Alpa.


Njen muž i sin jedinac, po imenu Bernard, umrli su obojica [[1884]]. godine. Kako je ostala sama, posvetila se pisanju u dobrotvorne svrhe i napisala više od 50 priča pre svoje smrti, [[1901]]. godine.
Njen muž i sin jedinac, po imenu Bernard, umrli su obojica [[1884]]. godine. Kako je ostala sama, posvetila se pisanju u dobrotvorne svrhe i napisala više od 50 priča pre svoje smrti, [[1901]]. godine.

Verzija na datum 16 juli 2016 u 23:36

Johana Špiri
Biografske informacije
Rođenje(1827-06-12)12. 6. 1827.
Hircel, Švajcarska
Smrt7. 7. 1901. (dob: 74)
Cirih, Švajcarska
Opus
Jeziknemački
Znamenita djela

Johana Špiri (nem. Johanna Spyri; Hircel, 12. jun 1827Cirih, 7. jul 1901) bila je švajcarska književnica, autorka romana za decu Hajdi.

Biografija

Rođena kao Johana Luiz Hojzer, ona je, kao mala, nekoliko leta provela u gradu Huru (Kanton Graubinden), mesto koje je kasnije koristila u svojim knjigama.

Godine 1852. Johana Hojzer se udala za Bernarda Špirija, advokata po struci. Za vreme boravka u Cirihu, počela je da piše o životu u zemlji. Njena prva knjiga, „A Note on Vrony's Grave“, koja se bavi životom žene i porodičnim nasiljem, objavljena je 1880. godine. Sledeće godine objavljene su priče za odrasle i decu, među kojima je bio i roman „Hajdi“, koji je napisala za samo četiri nedelje. „Hajdi“ je priča o sirotoj devojčici koja živi sa dedom u švajcarskim Alpima i poznata je po živopisnim pejzažima švajcarskih Alpa.

Njen muž i sin jedinac, po imenu Bernard, umrli su obojica 1884. godine. Kako je ostala sama, posvetila se pisanju u dobrotvorne svrhe i napisala više od 50 priča pre svoje smrti, 1901. godine.

U aprilu 2010. godine, profesor, tražeći ilustracije dece, našao je knjigu iz 1830. godine napisanu od strane nemačkog profesora istorije, Hermana Adama fon Kampa, koju je Špiri možda koristila kao osnovu za svoju knjigu Hajdi. Ove dve priče dele mnoge sličnosti u pogledu radnje i slikovitosti. Špirin biograf, Redžin Šindler, rekao je da je verovatno Špiri bila upoznata sa pričom pošto je odrastala u porodici učenih roditelja, koji su imali pozamašnu biblioteku.[1]

Galerija

Reference