Veštački radioaktivni izotopi – razlika između verzija
m Robot: Removing af:Radio-aktiewe isotoop (strong connection between (2) sh:Veštački radioaktivni izotopi and af:Sintetiese radioaktiewe isotoop) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 1: | Red 1: | ||
'''Veštački radioaktivni izotopi''' su [[radioaktivnost|radioaktivni]] [[izotop]]i koji se ne javljaju u prirodnim uslovima na Zemlji.<br> |
'''Veštački radioaktivni izotopi''' su [[radioaktivnost|radioaktivni]] [[izotop]]i koji se ne javljaju u prirodnim uslovima na Zemlji.<br> |
||
Najčešće se dobijaju bombardovanjem atomskih jezgara elementarnim česticama ili drugim atomskim jezgrima i raspadom ili cepanjem tako dobijenih jezgara.<br> |
Najčešće se dobijaju bombardovanjem atomskih jezgara elementarnim česticama ili drugim atomskim jezgrima i raspadom ili cepanjem tako dobijenih jezgara.<br> |
||
Veštački radioaktivni izotopi mogu biti veoma kratkog veka (manje od jedne [[ |
Veštački radioaktivni izotopi mogu biti veoma kratkog veka (manje od jedne [[sekund]]e) a mogu biti i dugoživeći, do nekoliko stotina godina. Kratkoživeći izotopi imaju izvanredno veliku primenu. Nukearna medicina najvećim delom se bavi primenom kratkoživećih radioaktivnih izotopa u lečenju i dijagnostici. Recimo [[pozitron emisiona tomografija]] koristi izotope ugljenika 11-C (~20 min), azota 13-N (~10 min), kiseonika 15-O (~2 min) i fluora 18-F (~110 min). |
||
Dugoživeći radioaktivni izotopi nastali sagorevanjem nukearnog goriva u atomskim cetralama predstavljaju najveći problem u skladištenju istrošenog nuklearnog goriva. |
Dugoživeći radioaktivni izotopi nastali sagorevanjem nukearnog goriva u atomskim cetralama predstavljaju najveći problem u skladištenju istrošenog nuklearnog goriva. |
Verzija na datum 17 juni 2013 u 18:41
Veštački radioaktivni izotopi su radioaktivni izotopi koji se ne javljaju u prirodnim uslovima na Zemlji.
Najčešće se dobijaju bombardovanjem atomskih jezgara elementarnim česticama ili drugim atomskim jezgrima i raspadom ili cepanjem tako dobijenih jezgara.
Veštački radioaktivni izotopi mogu biti veoma kratkog veka (manje od jedne sekunde) a mogu biti i dugoživeći, do nekoliko stotina godina. Kratkoživeći izotopi imaju izvanredno veliku primenu. Nukearna medicina najvećim delom se bavi primenom kratkoživećih radioaktivnih izotopa u lečenju i dijagnostici. Recimo pozitron emisiona tomografija koristi izotope ugljenika 11-C (~20 min), azota 13-N (~10 min), kiseonika 15-O (~2 min) i fluora 18-F (~110 min).
Dugoživeći radioaktivni izotopi nastali sagorevanjem nukearnog goriva u atomskim cetralama predstavljaju najveći problem u skladištenju istrošenog nuklearnog goriva.