Auzonije – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 32 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q234593 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3: Red 3:
[[Datoteka:IMG 3148 Giovan Pietro Lasagna, Monumento a Decimo Magno Ausonio - Milano, Scuole palatine - Foto G. Dall'Orto, 3-gen-2006.jpg|thumb|right|300px|Spomenik Auzoniju u današnjem [[Milano|Milanu]].]]
[[Datoteka:IMG 3148 Giovan Pietro Lasagna, Monumento a Decimo Magno Ausonio - Milano, Scuole palatine - Foto G. Dall'Orto, 3-gen-2006.jpg|thumb|right|300px|Spomenik Auzoniju u današnjem [[Milano|Milanu]].]]


'''Decim Magnus Auzonije''' (''Decimius Magnus Ausonius'', cca. 310–395) bio je [[Rimsko Carstvo|rimski]] [[pjesnik]] i [[retorika|retočiar]], rodom iz Burigale (današnji [[Bordeaux]]). Bio je sin uglednog ljekara [[Grci|grčkog]] porijekla i [[Galo-Rimljani|galorimske]] plemkinje. Nakon obrazovanja se u mladosti nakratko bavio [[pravo]]m, da bi se potom posvetio podučavanju [[retorika|retorike]]. U Burdigali je godine 334. otvorio školu koju je, između ostalih, pohađao i [[sv. Paulin iz Nole|Paulin]], budući [[biskup Nole]]. Tamo je podučavao trideset godina prije nego što ga je car [[Valentijan]] pozvao na dvor kako bi bio tutor njegovom sinu i nasljedniku [[Gracijan]]u. Cara je godine 375. pratio na vojnom pohodu protiv [[Alemani|Alemana]], pri kome mu je car poklonio robinju po imenu Bisula (a kojoj je Auzonije poslije posvetio pjesmu). Auzonije je na cara ostavio dobar dojam, te mu je udijelio niz počasti, imenovavši ga 379. [[rimski konzul|konzulom]]. Nakon Gracijanove smrti se povukao na svoje imanje u okolici Burdigali, na kome se danas uzgaja znamenito vino [[Château Ausone]] koje je po Auzoniju dobilo ime. Pred kraj života se, prema nekim pretpostavkama, preobratio na [[kršćanstvo]], iako bez nekog velikog entuzijazma.
'''Decim Magnus Auzonije''' (''Decimius Magnus Ausonius'', cca. 310–395) bio je [[Rimsko Carstvo|rimski]] [[pjesnik]] i [[реторика|retočiar]], rodom iz Burigale (današnji [[Bordeaux]]). Bio je sin uglednog ljekara [[Grci|grčkog]] porijekla i [[galo-rimska kultura|galorimske]] plemkinje. Nakon obrazovanja se u mladosti nakratko bavio [[pravo]]m, da bi se potom posvetio podučavanju [[реторика|retorike]]. U Burdigali je godine 334. otvorio školu koju je, između ostalih, pohađao i [[sv. Paulin iz Nole|Paulin]], budući [[biskup Nole]]. Tamo je podučavao trideset godina prije nego što ga je car [[Valentin|Valentijan]] pozvao na dvor kako bi bio tutor njegovom sinu i nasljedniku [[Gracijan]]u. Cara je godine 375. pratio na vojnom pohodu protiv [[Alemani|Alemana]], pri kome mu je car poklonio robinju po imenu Bisula (a kojoj je Auzonije poslije posvetio pjesmu). Auzonije je na cara ostavio dobar dojam, te mu je udijelio niz počasti, imenovavši ga 379. [[konzul]]om. Nakon Gracijanove smrti se povukao na svoje imanje u okolici Burdigali, na kome se danas uzgaja znamenito vino [[Château Ausone]] koje je po Auzoniju dobilo ime. Pred kraj života se, prema nekim pretpostavkama, preobratio na [[hrišćanstvo|kršćanstvo]], iako bez nekog velikog entuzijazma.


Auzonija je poznat kao pisac latinske poezije koga su njegovi suvremenici cijenili, ali ne i kasnije generacije. Djela su mu, međutim, izazvala pažnju historičara zbog opisa gradova i života u kasnom Rimskom Carstvu, a pogotovo se ističe ''Mosella'' koja je vrijedan izvor podataka o [[vinogradarstvo|vinogradarstvu]] u kasnoantičkoj Galiji, kao i zbog opisa korištenja [[vodenica|vodenice]] za rezanje kamena.
Auzonija je poznat kao pisac latinske poezije koga su njegovi suvremenici cijenili, ali ne i kasnije generacije. Djela su mu, međutim, izazvala pažnju historičara zbog opisa gradova i života u kasnom Rimskom Carstvu, a pogotovo se ističe ''Mosella'' koja je vrijedan izvor podataka o [[vinogradarstvo|vinogradarstvu]] u kasnoantičkoj Galiji, kao i zbog opisa korištenja [[vodenica|vodenice]] za rezanje kamena.
Red 22: Red 22:
{{s-bef | before= [[Valens]],<br /> [[Valentinijan II]]}}
{{s-bef | before= [[Valens]],<br /> [[Valentinijan II]]}}
{{s-ttl | title=[[Popis konzula kasnog Rimskog Carstva|Konzul]] [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] | years=379 |regent1= [[Quintus Clodius Hermogenianus Olybrius]]}}
{{s-ttl | title=[[Popis konzula kasnog Rimskog Carstva|Konzul]] [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] | years=379 |regent1= [[Quintus Clodius Hermogenianus Olybrius]]}}
{{s-aft | after= [[Gracijan]],<br /> [[Teodozije I]]}}
{{s-aft | after= [[Gracijan]],<br /> [[Teodosije I|Teodozije I]]}}
{{end}}
{{end}}



Verzija na datum 10 juni 2013 u 04:31

Spomenik Auzoniju u današnjem Milanu.

Decim Magnus Auzonije (Decimius Magnus Ausonius, cca. 310–395) bio je rimski pjesnik i retočiar, rodom iz Burigale (današnji Bordeaux). Bio je sin uglednog ljekara grčkog porijekla i galorimske plemkinje. Nakon obrazovanja se u mladosti nakratko bavio pravom, da bi se potom posvetio podučavanju retorike. U Burdigali je godine 334. otvorio školu koju je, između ostalih, pohađao i Paulin, budući biskup Nole. Tamo je podučavao trideset godina prije nego što ga je car Valentijan pozvao na dvor kako bi bio tutor njegovom sinu i nasljedniku Gracijanu. Cara je godine 375. pratio na vojnom pohodu protiv Alemana, pri kome mu je car poklonio robinju po imenu Bisula (a kojoj je Auzonije poslije posvetio pjesmu). Auzonije je na cara ostavio dobar dojam, te mu je udijelio niz počasti, imenovavši ga 379. konzulom. Nakon Gracijanove smrti se povukao na svoje imanje u okolici Burdigali, na kome se danas uzgaja znamenito vino Château Ausone koje je po Auzoniju dobilo ime. Pred kraj života se, prema nekim pretpostavkama, preobratio na kršćanstvo, iako bez nekog velikog entuzijazma.

Auzonija je poznat kao pisac latinske poezije koga su njegovi suvremenici cijenili, ali ne i kasnije generacije. Djela su mu, međutim, izazvala pažnju historičara zbog opisa gradova i života u kasnom Rimskom Carstvu, a pogotovo se ističe Mosella koja je vrijedan izvor podataka o vinogradarstvu u kasnoantičkoj Galiji, kao i zbog opisa korištenja vodenice za rezanje kamena.

Eksterni linkovi

Napomene

Političke funkcije
Prethodi:
Valens,
Valentinijan II
Konzul Rimskog Carstva
379
Quintus Clodius Hermogenianus Olybrius
Slijedi:
Gracijan,
Teodozije I