Falanga – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 43 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q180335 na Wikidati
MerlIwBot (razgovor | doprinos)
m Robot: Removing fa:فالانژ (strong connection between (2) sh:Falanga and fa:فالانژ (ارتش))
Red 17: Red 17:
[[Kategorija:Taktičke formacije]]
[[Kategorija:Taktičke formacije]]
[[Kategorija:Antička Grčka]]
[[Kategorija:Antička Grčka]]

[[fa:فالانژ]]

Verzija na datum 23 mart 2013 u 09:34

Za ostala značenja, vidi Falanga (razvrstavanje).
Moderna rekonstrukcija grčkih hoplita koji formiraju falangu. U stvarnosti njihova oprema nije bila jednobrazna (sa izuzetkom Spartanaca) budući da je svaki vojnik sam obezbjeđivao opremu i ukrašavao je po volji

Falanga (starogrčki: φάλαγξ, novogrčki: φάλαγγα, phālanga, množina na starogrčkom i novogrčkom: φάλαγγες, phālanges) je pravokutna taktička formacija koja je karakteristična za Stari vijek, a koja se u pravilu sastojala od teške pješadije naoružane kopljima. Izraz se najviše vezuje uz Antičku Grčku, odnosno koristi za vojske starogrčkih polisa, ali i susjednih država i kultura pod grčkim uticajem.

Sačinjavali su je gusto poredani hopliti u pravim redovima koji čine kvadrat. Hopliti su bili naoružani kopljem dugim 3 metra tako da su i hopliti iz četvrtog reda mogli učestvovati u borbi zajedno s prvim. Zaštićeni okruglim štitom od oko 1 metar u prečniku i bronzanom kacigom, sve to u savršeno uvježbanoj formaciji, falange su bile neprobojni živi zid i nepremostiva prepreka konjicama sa istoka. Kasnije taj vid borbe preuzimaju i Makedonci koji koriste duža koplja. Nedostatak ovog vida ratovanja je njegova relativo slaba pokretljivost, pa su Grci u sukobima sa rimskim legijama redovno gubili inicijativu na bojnom polju.

Falanga nestaje kao zastarjeli način da bi se u drugom obliku ponovo pojavila krajem 15. i početkom 16. vijeka, kad se pokazala potreba tako gustih redova pješaka protiv konjice onog doba, i traje oko sto godina, da bi napokon početkom 18. vijeka zauvijek otišla u historiju.

V. također