Imperativno programiranje – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Mijenja: ar:برمجة أمرية
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 29 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q275596 na Wikidati
Red 6: Red 6:


[[Kategorija:Programiranje]]
[[Kategorija:Programiranje]]

[[ar:برمجة أمرية]]
[[ast:Llinguaxe de programación imperativu]]
[[be-x-old:Імпэратыўнае праграмаваньне]]
[[bg:Императивно програмиране]]
[[bs:Imperativno programiranje]]
[[cs:Imperativní programování]]
[[de:Imperative Programmierung]]
[[el:Προστακτικός προγραμματισμός]]
[[en:Imperative programming]]
[[es:Programación imperativa]]
[[et:Imperatiivne programmeerimine]]
[[fa:برنامه‌نویسی دستوری]]
[[fi:Imperatiivinen ohjelmointi]]
[[fr:Programmation impérative]]
[[gl:Programación imperativa]]
[[ja:命令型プログラミング]]
[[ko:명령형 프로그래밍]]
[[ms:Pengaturcaraan imperatif]]
[[nl:Imperatief programmeren]]
[[pl:Programowanie imperatywne]]
[[pt:Programação imperativa]]
[[ro:Programare imperativă]]
[[ru:Императивное программирование]]
[[rue:Імператівне проґрамованя]]
[[sr:Императивно програмирање]]
[[sv:Imperativ programmering]]
[[ta:ஏவல் நிரலாக்கம்]]
[[uk:Імперативне програмування]]
[[zh:指令式編程]]

Verzija na datum 11 mart 2013 u 07:48

Imperativno programiranje, kao suprotnost deklarativnom programiranju je programska paradigma koja opisuje računanje kao izraze koji mijenjaju stanje programa. Kao što se u govornom jeziku zapovijedni način (ili imperativ) koristi za izražavanje naredbi, tako se imperativni programi mogu posmatrati kao niz naredbi koje računar treba izvršiti. Proceduralno programiranje je česta metoda izvršavanja imperativnog programiranja, te se ova dva termina često koriste kao sinonimi.

Imperativni programski jezici predstavljaju suprotnost drugim tipovima jezika, kao što su funkcionalni i logički jezici. Funkcionalni programski jezici kao Haskell, nisu predstavljeni sekvencama naredbi i nemaju globalno stanje, dok logički programski jezici, poput Prologa, definišu "šta" treba da se računa, umjesto "kako" računanje treba da se odvija.