Upala – razlika između verzija
m r2.7.3) (robot Dodaje: ky:Сезгенүү |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
{{radovi24}} |
|||
'''Zapaljenje''', '''upala''' ili '''inflamacija''' ({{jez-lat|inflammatio}}, zapaliti) je biološki odgovor [[organizam]]a na štetne materije, kao što su [[patogen]]i, mrtve ćelije ili druge iritirajuće materije. Cilj ove reakcije je zaštita organizma, pokušaj da se ukloni štetna materija i započne proces ozdravljenja tkiva. |
|||
'''Upala''' je dio složenog biološkog odgovora organizma na štetne čimbenike, poput patogenih [[bakterija]], oštećenih [[stanica]] (primjerice [[ishemija]], [[nekroza]]) ili raznih iritansa (kemijskog, mehaničkog ili fizikalnog tipa). Još od Celsusa, četiri znaka akutne upale su [[bol]] (dolor), [[toplina]] (calor), crvenilo (rubor) i oteklina (tumor). Kasnije je dodan i gubitak funkcije (functio laesa) kao peti znak upale. Svrha upale je da pomogne organizmu u borbi protiv štetnog stimulusa, ali ponekad predstavlja zdravstveni problem sama po sebi, kada njena svrha nije sasvim jasna ili je potpuno kontraproduktivna (kronična upala ili [[akutna reumatska groznica]]) a upala je početak procesa liječenja. Upala nije isto što i [[infekcija]], čak i u slučajevima kad je upala uzrokovana infekcijom. |
|||
S obzirom na trajanje, upala može biti akutna ili kronična. Akutna je upala početni odgovor tijela na štetan čimbenik (noksu) a karakterizira ju povećan dotok krvi koji onda dovodi do izlaska plazme i leukocita iz krvnih žila u pogođeno [[tkivo]]. Cijeli je niz procesa u organizmu koji dovode do razvijanja upalne reakcije, a uključuju [[krvne žile]], krvne stanice (tj. imunosni sustav) i stanice koje se inače nalaze u tkivima. Reakcija na upalu može biti lokalna (otok, crvenilo, nakupljanje leukocita) i sistemska (pojačana sinteza proteina akutne faze, porast tjelesne temperature). Akutna se upala može razviti u kroničnu, što dovodi do promjena u vrstama stanica prisutnima u pogođenom tkivu. Kronična upala je organizmu štetan proces jer može dovesti do ateroskleroze, reumatoidnog artritis i tumora, zbog čega je upala dobro reguliran proces, a poremećaj u procesu upale rezultira bolešću. |
|||
U medicinskoj nomenklaturi, općenito je pravilo da upale završavaju nastavkom –itis. Tako je upala ždrijela [[faringitis]], upala sinusa sinusitis, upala bubrega [[glomerulonefritis]]. Iznimka od ovog pravila je upala pluća, [[pneumonija]]. |
|||
Inflamacija i [[infekcija]] nisu sinonimi; infekcija je izazvana stranim patogenom, dok je inflamacija reakcija na spoljašnji ili unutrašnji stimulans. |
|||
{{klica-medicina}} |
{{klica-medicina}} |
||
Verzija na datum 26 decembar 2012 u 02:13
 | Jedan korisnik upravo radi na ovom članku! Mole se ostali suradnici da ne uređuju članak dok je ova obavijest prisutna. Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom. Kada radovi budu gotovi, korisnik koji uređuje članak uklonit će ovaj šablon! Hvala na razumijevanju! Šablon može biti uklonjen ako kroz tri dana od trenutka postavljanja ili posljednje izmjene nema novih izmjena na članku. |
Upala je dio složenog biološkog odgovora organizma na štetne čimbenike, poput patogenih bakterija, oštećenih stanica (primjerice ishemija, nekroza) ili raznih iritansa (kemijskog, mehaničkog ili fizikalnog tipa). Još od Celsusa, četiri znaka akutne upale su bol (dolor), toplina (calor), crvenilo (rubor) i oteklina (tumor). Kasnije je dodan i gubitak funkcije (functio laesa) kao peti znak upale. Svrha upale je da pomogne organizmu u borbi protiv štetnog stimulusa, ali ponekad predstavlja zdravstveni problem sama po sebi, kada njena svrha nije sasvim jasna ili je potpuno kontraproduktivna (kronična upala ili akutna reumatska groznica) a upala je početak procesa liječenja. Upala nije isto što i infekcija, čak i u slučajevima kad je upala uzrokovana infekcijom.
S obzirom na trajanje, upala može biti akutna ili kronična. Akutna je upala početni odgovor tijela na štetan čimbenik (noksu) a karakterizira ju povećan dotok krvi koji onda dovodi do izlaska plazme i leukocita iz krvnih žila u pogođeno tkivo. Cijeli je niz procesa u organizmu koji dovode do razvijanja upalne reakcije, a uključuju krvne žile, krvne stanice (tj. imunosni sustav) i stanice koje se inače nalaze u tkivima. Reakcija na upalu može biti lokalna (otok, crvenilo, nakupljanje leukocita) i sistemska (pojačana sinteza proteina akutne faze, porast tjelesne temperature). Akutna se upala može razviti u kroničnu, što dovodi do promjena u vrstama stanica prisutnima u pogođenom tkivu. Kronična upala je organizmu štetan proces jer može dovesti do ateroskleroze, reumatoidnog artritis i tumora, zbog čega je upala dobro reguliran proces, a poremećaj u procesu upale rezultira bolešću.
U medicinskoj nomenklaturi, općenito je pravilo da upale završavaju nastavkom –itis. Tako je upala ždrijela faringitis, upala sinusa sinusitis, upala bubrega glomerulonefritis. Iznimka od ovog pravila je upala pluća, pneumonija.
